Cole Janković – Pao Real, pašće i Dinamo!
Dok polako odbrojavamo dane i časove do revanš susreta 3. kola kvalifikacija za Evropski kup, dok sa velikom nadom očekujemo da šef stručnog štaba Vladimir Petrović pripremi tim i taktiku kojima će Zvezda stići i prestići rezultatski manjak iz Tbilisija (0:2) i eliminisati Dinamo, za trenutak smo se prisetili slavne prošlosti našeg kluba i među brojnim velikim utakmicama odabrali jednu u kojoj je protivnik stigao na „Marakanu“ takođe sa kapitalom od dva pogotka i – oprostio se od daljeg takmičenja.
Reč je, ni manje ni više, nego o slavnom madridskom Realu koji je pre revanša 19. marta 1975. godine već bio viđen u polufinalu Kupa pobednika kupova. Na megdan mađarskom Ferencvarošu, međutim, otišla je – Crvena zvezda.
Slobodan-Cole Janković, dugogodišnji prvotimac, igračka legenda našeg kluba, sjajno desno krilo i nezamenljiv član jedne od najsjajnijih generacija – one koje su činili Džajić, Aćimović, Karasi, Pavlović, Dujković, Antonijević, Lazarević... – živo se seća te sezone i dvomeča sa „kraljevskim klubom“.
- Bila je to sezona u kojoj je, kao i sada, rastao jedan novi, mladi tim Crvene zvezde. Od starijih igrača u Klubu smo ostali samo Džajić i ja, a glavne uloge su polako preuzimali neki mladi, novi igrači. U takvoj situaciji započeli smo put kroz Evropu i u prve dve runde takmičenja eliminisali ekipe PAOK-a i Avenira – odmotava „film“ iz sezone 1974/75. Janković.
Voljom žreba, za rivala u četvrtfinalu dobijen je veliki Real.
- I to Real sa Santamarijom, Kamačom, Pirijem... ukupno sedam španskih reprezentativaca i sa dva najbolja igrača reprezentacije SR Nemačke, Paulom Brajtnerom i Ginterom Necerom. I, ne zaboravite, Real sa Miljanom Miljanićem na klupi. Prvi susret u Madridu odigrali smo kako smo odigrali, sa snagama koje smo imali... Neki igrači su bili iz drugog tima, neki su tek nekoliko meseci bili u Zvezdi, Džajić nije ni igrao... Trener Miljenko Mihić me stavio na centarfora, ali bio sam skroz odsečen. Žestoko smo se branili svih 90 minuta, Real je pobedio sa 2:0, a ruku na srce moglo je da bude i više...
O. Petrović, P. Đorđević, Nikitović, Baralić, Keri, Radović, Janković, V. Petrović, D. Savić, Sušić i Džajić, uz Ratkovića i Filipovića koji su u igru ušli s klupe, u revanšu su žestoko odgovorili madridskom gigantu.
- Tih godina igrali smo mnoge utakmice sa Realom na raznim turnirima po Španiji, uvek u finalima, i redovno smo ih pobeđivali. Ali, to je bio onaj naš stari, čuveni tim, a sad sve neki klinci – smeška se Janković – Ali, izašli smo na teren s velikom željom da pokažemo da na našoj Marakani niko ne može lako da nas nadigra.
To je ona čuvena, antologijska utakmica u kojoj je Dragan Džajić na levom krilu „zavrteo mozak“ potonjem dugogodišnjem španskom reprezentativcu Kamaču.
- Miljanić nije došao na revanš, a da jeste možda ne bi sve tako ispalo – zamišljeno će Cole – Ostavio bi Čiča Kamača na levom beku i ja se ne bih naigrao fudbala. Ali, Miljan nije mogao da dođe na Marakanu. Nije mogao da vodi Real u Beogradu protiv svoje Zvezde, pred našim navijačima. I tako je Real sa klupe vodio njegov pomoćnik Luis, a igra celog tima bila je bazirana da zaustavi Džaju. Ja sam to iskoristio na najbolji mogući način...
Janković je u toj utakmici – briljirao. Centrirao je kod prvog gola Džajiću na glavu, nad njim je napravljen i jedanaesterac koji je golman Olja Petrović pretvorio u 2:0.
- Ja sam uvek izvodio penale, a šta mi tada bi da ne krenem ka lopti... ne znam. I kasnije, kad je utakmica završena, kad se pristupilo izvođenju jedanaesteraca, ja nisam mogao da gledam. Otišao sam u tunel i slušao samo reakciju navijača. Tek kad je Braca Đorđević promašio gol došli su do mene i pozvali me da šutiram poslednji. Pogodio sam mrežu, a posle mene Olja Petrović odbrani šut Santiljani i – mi odemo u polufinale.
Ta veličanstvena pobeda Zvezde odjeknula je širom fudbalske Evrope.
- Nije bila senzacija što je Zvezda izbacila Real, nego što smo to uradili sa nekim novim igračima. Meni je Luis čestitao, došao iste večeri kod mene na večeru, a onda je stigao i poziv – da pređem u Real. Ali, u inostranstvo se tada moglo sa 28 godina, meni je nedostajalo nekoliko meseci i rekao sam im da spreme te pare. Kasnije sam otišao u Francusku, malo za mnom i Džajić...
Sećanja ne blede. Janković, koji danas u našem klubu obavlja skauting i zadužen je ua najmlađe (hvali generaciju rođenu 1995. ali to je neka druga priča) uveren je da Zvezda u četvrtak uveče može da pobedi i eliminiše Gruzijce.
- Uveren sam da je Rudar bolja ekipa od Dinama, pa ako smo izbacili Slovence možemo i njih. Igrači treba samo da znaju čiji dres nose, da shvate šta je Zvezda i da puste da ih navijači u ovoj utakmici nose. A, uz pomoć Delija, ništa nije nemoguće – kaže Slobodan-Cole Janković.
Iz Coletovih usta u Božje uši!
На Маракана паѓале многу,многу поголеми екипи од Динамо.Звездо можеш ти , neka noćas bude ZVEZDANA noć !:back: