Predak čoveka i svih primata, stvoren je od strane Hristove energije pre oko 5 miliona godina. Tada je zamisao Hristove energije bila da na Zemlji stvori jedno biće većih intelektualnih mogućnosti od ostalih koji su na Zemlji stvoreni, ne uračunavajući tu delfine koji su kao razvijenija vrsta doneti na Zemlju. Međutim, razvoj ovog čovekolikog pretka je išao krivudavom linijom, počeo je da se razvija u pravcu 2-3 grupe majmuna čiji razvoj nije obećavao neki značajniji napredak. Stoga je Hristova energija od preostalih primeraka pretka čoveka, koji se još nisu počeli razvijati u pravcu nekih od majmuna, uradila jednu genetsku izmenu koja je ove primerke trebalo da okrene u pravcu znatno većeg razvoja inteligencije. To je dalo pozitivne rezultate tako da su bića počela da se pravilnije razvijaju uz pojačani razvoj inteligencije i kreativnosti, što je ohrabrilo Hristovu energiju da dalje podržava i pomaže na jedan blagi način razvoj ovih bića. Međutim, zbog promene klime i drugih uslova života veliki broj ovih predaka ljudi prestao je da postoji ili se degenerisao u bića slična precima majmuna, tako da je samo mali broj ljudi ostao na putu koji mu je bio zacrtan. To je, pak primoralo Hristovu energiju da o toj maloj grupi ljudskih predaka vodi mnogo više računa kako se vrsta ne bi ugasila.
Najsigurniji način bio je nastavljanje sa mutacijama neophodnih za vraćanje ljudi na pravi put razvoja, onaj koji je zamišljen od strane Hristove energije. Tokom ljudske istorije bilo je više ovih mutacija od kojih su dve najvažnije. Jedna od njih je nastala zbog odstupanja pretka čoveka od predviđenog razvoja u smislu isključivog života na drvetu čime bi se u znatnoj meri smanjile razvojne mogućnosti čoveka, jer bi život na drvetu ograničavao, sprečavao, onemogućavao onaj pravac koji je bio zamišljen. Stoga je, da bi zaustavila ovaj nepoželjni pravac razvoja, Hristova energija izvršila neke izmene u genima ljudi tako što su oni dobili razvijenije zadnje noge od prednjih, što je u znatnoj meri ometalo penjanje, a olakšavalo kretanje po tlu. Pored toga, izvršena je genetska promena u izboru vrste hrane, tako da je čovek počeo da više želi korenje, bubice, sitne životinje, nego hranu koja raste na drveću. To je, već posle nekoliko generacija ljudi koji su doživeli ove genetske promene dovelo do orijentacije na život na zemlji, umesto dotadašnjeg na drvetu.
Druga nejveće promena učinjena je mnogo kasnije, a posle nje su se pojavile samo još dve sitnije izmene, kao poslednje koje je čovek pretrpeo. Ona se odnosila na način razmišljala ljudi, tako što su izvršene korekture u auri čoveka, pri čemu je aura osposobljena da prima neke informacije za koje dotle nije bila sposobna, a koje su omogućavale mnogo veća saznanja beloj bioenergiji pružajući joj šansu da bolje razmišlja, pravi bolje zaključke i da na taj način čovek postane inteligentniji i kreativniji. Poslednja od ovih mutacija izvršana je pre nekoliko stotina hiljada godina.
Zaštićeni očinskom pažnjom Hristove energije, ljudski preci su se postepeno i sigurno razvijali, stigavši pre 144.000 godina na jedan relativno visok nivo razvoja, što je omogućavalo da ljudska vrsta uđe u konkurenciju sa divljom svinjom i delfinom za izbor za odgajanje jedne generacije svetlećih tela.
Mnogi će biti začuđeni činjenicom da se divlja svinja našla u ovom užem izboru. Međutim, potrebno je znati da divlja svinja nije nastala na tlu planete Zemlje, nego je kao gotova vrsta doneta na planetu, ali se opstepeno počela račvati, stvarajući veliki broj podvrsta, čija inteligencija nije napredovala. Naprotiv, kod mnogih je došlo do degeneracije. Divlja svinja je pre 144.000 godina predstavljala dalekog potomka vrste koja je doneta na planetu, koja je bila jedini ogranak čija je inteligencija postepeno napredovala.
Tako se predak današnjeg čoveka našao u konkurenciji između dva došljaka na planetu čija je inteligencija na drugim prostorima već doživela relativno visoki nivo razvoja. To je upravo bio jedan od osnovnih razloga zašto je Hristova energija odabrala ljudsku vrstu za nosioca razvoja svetlećih tela, jer je ona potekla i stvorena na planeti Zemlji i razvijala se od samog početka pod uslovima koji postoje na planeti, pa je zbog toga predsatvljala u startu najpogodnijeg nosioca, s tim što su, naravno uslovi i način života praljudi, kao i problemi koje su rešavali svakog dana predstavljali pravu blagodet koja će omogućiti brzi razvoj svetlećih tela. Taj, konačni izbor ljudske rase zacrtao je njen vrtoglavi razvoj koji je, naravno u početku bio jedva primetan, da bi ubrzanje postepeno postojalo sve veće. To je, dakle kompletna priča o razvoju čoveka od bića koje je stvorila Hristova energija specijalno za planetu Zemlju, pa sve do danas.
Stvaralac, preko Jedinstvenog polja, neprekidno realizuje stvaranje različitih energija čiji je cilj određeno delovanje u skladu sa potrebama funkcionisanja kosmosa. Postoje, međutim, odstupanja od normalnog ponašanja energija u kosmosu koja su, zbog neizmernih dimenzija i sadržaja kosmosa, moguća. Da ta odstupanja od normalnog ponašanja ne bi otišla suviše daleko, neophodno ih je blagovremeno korigovati kako bi se normalno funkcionisanje kosmosa neprekidno održavalo. Energije da bi bile u mogućnosti da vrše korekture svih odstupanja u kosmosu, moraju zadovoljiti određene kriterijume:
1. Moraju biti sastavljene od superinteligentne energije koja je toliko suptilna da je druge energije ne mogu ni na koji način izmeniti;
2. Njihova superinteligencija mora im obezbediti da u svakoj situaciji pronađu optimalno rešenje;
3. Njihov vek mora biti večit.
U prirodi takva energija ne postoji, niti je može proizvesti Jedinstveno polje. Ona mora sama sebe osposobiti za sve vrste delovanja. Taj razvoj se najbolje obezbeđuje uz živa bića koja imaju slobodnu volju. Kako je Hristova energija zadužena za sva živa bića u kosmosu, ona emituje embrione budućih svetlećih tela koji se kače za aure nejperspektivnijih živih bića na pojedinim planetama. Da bi se od embriona došlo do zrelog svetlećeg tela, neophodno je da, u sadejstvu sa živim bićima, provedu više hiljada godina, a da bi većina svetlećih tela vezanih za odredjena živa bića sazrela, potrebno je da prođe izmedju 150 i 200 hiljada godina.
Tako veliki broj zrelih svetlećih tela predstavlja kritičnu masu koja je dovoljna da pokrene proces obnavljanja aure planete na kojoj su nastala, a zatim da svoju delatnost i šire, svuda gde je njihova pomoć neophodna. Posle dugog vremena provedenog u korekcijama grešaka u svemiru, zrela svetleća tela se utapaju u Jedinstveno polje gde večito žive, do kraja kosmosa.
Odabrana je ljudska rasa
Pre 144.000 godina ljudska vrsta je odabrana da realizuje ovaj VELIKI CILJ. U vrlo oštroj konkurenciji, sa delfinom i divljom svinjom, čovek je postao nosilac ovog plemenitog procesa. Od tada do danas svetleća tela su aktivirala proces kreativnosti i razvoj inteligencije kod ljudi, a njihovo kreativno ponašanje omogućavalo je razvoj svetlećeg tela, od embriona do konačnog stadijuma zrelog svetlećeg tela. Na taj način su svetleća tela, prateći život jednog čoveka, postigla određeni razvoj. Posle smrti te osobe svetleća tela su preuzimala sledeći ljudski embrion da bi, po pravilu, tokom njegovog života napravila novi korak u svom razvoju. Izuzetno kreativne osobe su uspevale da u toku svog života toliko unaprede razvoj svog svetlećeg tela da ono dostigne nivo koji je samo korak do sazrevanja. Tada dolazi do pojave koja se zove prosvetljenje, kada osoba dobije izuzetne stvaralačke, mentalne, paranormalne i fizičke mogućnosti koje ne može imati običan čovek. Ukoliko te nove kreativne mogućnosti, prosvetljena osoba iskoristi za razvoj ljudske zajednice, tada ubrzo dolazi do punog sazrevanja njenog svetlećeg tela.
Istovremeno sa sazrevanjem svetlećeg tela, koje je pratilo živote nekoliko stotina ljudskih generacija, sazreva i drugo svetleće telo nastalo iz žutog jezgra te osobe, kao posledica njenog izuzetnog razvoja tokom života. Posle sazrevanja oba svetleća tela prosvetljena osoba može regulisati dužinu svog života kako bi mogla da realizuje sve programe koje je zamislila u cilju pomoći ljudske civilizacije. Po završetku njenog biološkog života, oba svetleća tela odlaze na mesta moći na kojima se hiljadama godina sakupljaju sva zrela svetleća tela.
Razlika između prvog i drugog svetlećeg tela jeste u tome što je prvo nastalo iz iskre koju je emitovala Hristova energija i ono se postepeno razvijalo, prateći stotine ljudskih života, dok nije sazrelo. Posle sazrevanja ono ima sva ynanja univerzuma, pa mu više nije potrebno da prati ljudske živote i ono više ne preuzima nove ljudske embrione.
Drugo svetleće telo je nastalo kao rezultat izuzetnog razvoja te osobe u njenom životu, ono predstavlja, kao i prvo, znanje univerzuma, ali istovremeno je svest ili duša te osobe. Posle njene biološke smrti svest dalje nastavlja da razmišlja. Njena svest ili duša nastavlja da živi bez fizičkog tela, u obliku energije iz koje se sastoji zrelo svetleće telo.
Za čoveka ne postoji nijedan veći životni cilj od prosvetljenja. Sa njim se ne može meriti nikakvo bogatstvo, nikakva vlast, nikakvo znanje. Prosvetljenje može postići svaki čovek, ali će to lakše ostvariti osoba čije je svetleće telo više razvijeno. Tri osnovna zahteva za realizaciju ovog cilja su: posvećenje nekoj humanoj ideji, postizanje savršenog funkcionisanja nervnog sistema i dostizanje vrhunskih paranormalnih moći. Kada se to dotigne, aura tih osoba postaje savršeno čista. Čovek ne mora biti svestan postojanja ovog cilja da bi se prosvetlio: mnogi mislioci raznih vrsta, naučnici, pisci, umetnici, religiozni mislioci i drugi prosvetlili su se, a da nisu ni znali da tako nešto postoji. Oni su svojim pozitivnim mislima i delima tokom života doveli svoju auru u čisto stanje, što predstavlja uslov za preosvetljenje.
Prosvetljene osobe doživljavaju vrlo značajne promene:
U fizičkom smislu dolazi do vitalizacije celog organizma, oni se podmlađuju na nivo koji su imali sa 35 godina, hronične bolesti nestaju, neumorni su, san im traje samo 2 do 3 sata.
U psihičkom pogledu dolazi do smirenog i blaženog stanja.
U pogledu paranormalnih moći promene su najveće. Prosvetljeni jasno vide prošlost i budućnost, čitaju misli, vide na daljinu itd.
U pogled normalnih mogućnosti ne postoje stvari koji oni ne shvataju počev od savršenog poznavanja ljudskog organizma i psihe, rešavanja ekonomskih problema, i način za obezbeđenje mira u svetu.
Zadatak prosvetljene osobe je da maksimalno iskoristi novostečene mogućnosti i pomogne razvoj ljudske civilizacije, čiji je krajnji cilj da što veći broj ljudi krene putem Stvaraoca.
Ne sakam nisto da ubeduvam ili da propagiram nesto so ovoj tekst. Podolu vo mojata tema ima podetalni objasnuvanja za nekoj ako saka da cita, mozam i drugi tekstovi da postavam na slicni tematika ako ima nekoj zainteresiran