Početci stare makedonske srednjovjekovne književnosti u tijesnoj su svezi s bizantskom diplomacijom i djelatnošću Ćirila i Metoda, koji su za potrebe Moravske misije (863) u Rastislavovoj državi preveli na staroslavenski najbitnije liturgijske knjige (»Biblija«), napisavši ih oblom glagoljicom.
Bio je to početak stare makedonske književnosti, koja se proteže od IX. do XIX. stoljeća i može se podijeliti na srednjovjekovno (IX–XV. st.) i novovjekovno razdoblje (XVI–XIX. st.). Dominantni je pisac prvoga razdoblja Kliment Ohridski, nastavljač ćirilometodske tradicije i autor petnaestak izvornih djela različitih žanrova (žitija, pohvala, pouka, pjesama i psalama).
Makedonski kulturni i nacionalni identitet bio je trajno ugrožen od posljednjih desetljeća XIV. stoljeća sve do osnivanja Republike Makedonije nakon II. svjetskoga rata, jer su se na vlasti izmjenjivali nemakedonski narodi (Turci od XIV. stoljeća do I. svjetskoga rata, Srbi između dvaju svjetskih ratova te Bugari, Talijani i Nijemci u II. svjetskom ratu).
U razdoblju novovjekovne makedonske književnosti (XVI–XIX. st.) dominantnu su ulogu imali tzv. damaskini (nazvani po grčkom piscu i propovjedniku Damaskinu Studitu, koji je 1558. u Veneciji na novogrčkom jeziku objavio zbornik od 36 slova pod naslovom »Riznica«).
Zbornik makedonskih (većim dijelom) i bugarskih (manjim dijelom) narodnih pjesama koji su objavili braća D. (1810–62) i K. Miladinov (1830–62) pod naslovom »Bugarske narodne pjesme« (»Bolgarski narodni pesni«, 1861) paradigmatska je folkloristička knjiga toga razdoblja;
Hrvatska enciklopedija
www.enciklopedija.hr
Samuilo, makedonski car od 976 (?, 954 – ?, 6. X. 1014). Najmlađi od četiriju sinova brsjačkoga komesa Nikole, koji je u procesu slabljenja središnje vlasti u Bugarskoj stekao znatnu samostalnost na području svoje vlasti u zapadnom dijelu države. Nekoliko god. nakon Nikoline smrti dignuli su njegovi sinovi (komitopuli David, Aron, Mojsije, Samuilo) bunu protiv Bizanta (976), vlast kojega su priznali nakon propasti bugarske neovisnosti (971). U tom je ustanku nastalo carstvo koje je baštinilo tradiciju bugarske carske krune, ali se njegovo središte pomaknulo više stotina kilometara na zapad, u zapadnu Makedoniju, pa ga se s pravom naziva Makedonsko Carstvo.
Hrvatska enciklopedija
www.enciklopedija.hr
Што правиме сега,
подли бугарски фалсификатори?