Pozdrav još jednom Bratot!
Prije no što predjem na meritum stvari dozvolićeš mi samo još jednu rečenicu o religiji uopšte!
Nikako ne mogu da predjem preko nebuloze po kojoj je obrezivanje Ise a.s. akt primitivizma kako tvrdi persona sa nikom Кариес . To je nevidjena blasfemija i ja je sa indignacijom odbijam. Ne bih da dalje razvlačim temu citatima iz Starog Zavjeta, ali zamislite da nekom pravoslavnom svešteniku kažete da je Isus bio PRIMITIVAC!
Čega sve nema na ovim forumima!
Dalje, pošto ima negodovanja oko mog maternjeg BOSANSKOGA jezika na kojem pišem postove, čime se navodno krše pravila foruma, ja bih zamolio administratora da se ovim povodom izjasni, a ja ću shodno reakciji izvući konsekvence!
Smatram takodje da naš žustar dijalog vapi za jednim pojašnjenjem!
Nikad nisam mogao da shvatim primordijaliste koji jednoj akviriranoj sociopsihološkoj kategoriji kao što je nacionalni identitet pokušavaju da pribave legitimitet hereditarnosti, uprkos antropogenetici. Čovječanstvo je sa ovakvom „naukom“ raščistilo vojnički 9.maja 1945 a naučno radovima O.Semino iz oblasti populacione genetike. Prema tome, definitivno pripadnik ove ili one nacije se postaje vaspitanjem, a ne rodjenjem.
Zato je izmedju mene i vas odmah na početku došlo do kurcšlusa jer ste fanatizovani jezuitskim inatom formirali liniju fronta za odbranu „biblijskog makedonstva“, pa vam je svaki disonantni stav povod za kolektivnu graju u kojoj su uključeni i frontmeni i trećerazredni pozadinaci! Ispade po vama da su od Makedonaca starije samo amebe!? Zaslijepljena vjerskom mržnjom i otrovana srbočetničkom propagandom najdalje je ipak otišla gospodična HITICH kojoj se u stanju bunila priviđaju Meduze i Kerberi! Poručio bih joj da su, za razliku od njene srpsko-hrvatske 'rišćansko-kršćanske braće koji su brutalno pogazili kompletan sistem vrijednosti na kojem počiva posthitlerovska Evropa, Bošnjaci ISLAMSKE vjere po cijeni genocida koji je nad njima izvršen spasli čast briselskim političkim Ćićolinama ne dozvolivši srbočetničkim i kroatoustaškim krvolocima da ostvare svoje fašističke ciljeve u BiH. HITICHima koji nisu ireverzibilno moralno depravirani preporučujem da pogledaju izvještaj specijalnog predstavnika UN za BiH Poljaka Tadeuša Mazovjeckog u kojem će vidjeti da su 98% zločina za vrijeme četničko-ustaške agresije na BiH i Bošnjake počinili Srbi i Hrvati a ne „mudžahedini“ što će reći Bošnjaci. Nuzefekat vojnog sloma Srba u BiH i razobličavanja njihove zločinačke genocidne politike je bio sukob NATO - Srbija nakon kojeg su Albanci dobili državu serviranu na tanjiru. Ne sporim vitešku žrtvu albanskih rodoljuba, ali je historijska istina da su indirektno presudni doprinos za formiranje druge albanske države na Balkanu dali Bošnjaci. Od albanske „braće“ im je uzvraćeno tako što su nakon 1999. godine strpani u isti koš sa Srbima i gvozdenom metlom pometeni sa Kosova. Od 70000 koliko ih je bilo na posljednjem popisu, prema preliminarnim rezultatima netom završenog preostalo ih je oko 20000.
Interesovalo me je da li je prostački vokabular koji praktikuju HITICHi slučajni incident ili se radi o ksenofobiji širih razmjera pa sam letimično pogledao vaše diskusije sa Albancima i shvatio da nisam izolovan sučaj već se radi o sistemskom odnosu prema neistomišljrnicima! Pitam se samo čemu tolika panika ako mislite da ste u pravu!?
Recimo, na ovaj test sa problematizovanjem nekih dogmi hrišćanske vjere odgvoreno mi je bujicom prostakluka. Kako ćete se onda složiti sa navodnom braćom po krvi, druge vjere kad je njihovo razmišljanje potpuno isto.
Da sam bio kavge rad, mogao sam recimo da na početku dokumentujem svoju tvrdnju o masovnim zločinima nad Muslimanima u Makedoniji nakon povlačenja otomanske imperije citatom iz "Slobodnog doma", Zagreb br.17, Zagreb, 17. 05. 1922.:
„Vlasti u Makedoniji se ne bave izgradnjom mostova, puteva, željeznica, škola, već su razvili djelatnost u drugom pravcu. Samo 1921. godine, srušili su 50 džamija, 110 vodenica i 6.334 kuća, a istovremeno su žandarmi pobili 742 lica.............”
I Makedonci medjutim jednako kao i Srbi kada je ovaj deo njihove prošlosti u pitanju boluju od “srebreničkog amnestičkog sindroma” pa me diskusije sa zarobljenim umovima jednostavno ne interesuju. Želeo sam medjutim da iz prve ruke od nekoga ko dobro poznaje političke (ne)prilike medju Muslimanima u Makedoniji a pripadnik je ovog naroda saznam nešto više o aktuelnoj situaciji na terenu i eventualno prodiskutujem neka otvorena pitanja.
Inače, interes bošnjačke nacionalne historiografije za Muslimane u Makedoniji je razumljiv ne samo zato, što su u Titoslaviji pripadali istom narodu već i zato što ih neraskidivo povezuje ideja bogumilstva koja je svojom radikalnom kritikom hrišćanstva pripremila teren da sljedbenici ovog pokreta prihvate islam bez trauma kakve su pratile nametanje vizantijskog pravoslavlja i rimskog katoličanstva stanovništvu Balkana.
Interesantno je da je Ministarstvo kulture Srbije bogumilske nekropole u Sandžaku u zvaničnim dokumentima tretira kao „Grčka groblja“ bez ikakvog dodatnog pojašnjenja da sinonim „grčko, grčki“ znači samo „star, staro“. Ispade po Srbima da su bogumili bili Grci i da njihovi potomci danas žive u Sandžaku!
Šta sve nećeš čuti od ovejanih falsifikatora historije!
Praktično nema neslaganja medju autorima koji su se bavili proučavanjem fenomena bogumilstva, a koji potiču sa ovog podneblja (uključujući čak i Srbe) da se hrišćanska crkva koju su bogumili doveli u pitanje i ideološki i politički (slučaj Bosne u kojoj je bogumilska Crkva bosanska postala zvanična državna institucija), brutalno sa njima razračunavala. Ove krvave motive je u romanu „Uhode“ vrlo plastično obradio Derviš Sušić. Malo kome je poznato da su Nemanjići divljački poklali na hiljade srebreničkih bogumila. Ovo eksplicite priznaje i Dragojlović. Najmorbidnije objašnjenje ovog genocidnog čina nalazi se kod izvjesnog M.Petrovića koji u svojoj studiji: „Kudugeri Bogumili u vizantijskim i srpskim izvorima i Crkva bosanska“ nalazi da se ustvari radilo o Sasima odnosno Sandaljevim kutugerima čija doktrina Filoque iz Simvola vjere nija bila u skladu sa pravoslavnom bajkom o Isusu te je njihova eksterminacija bila jedino moguće rješenje. Računajući Protićeve četnike koje su ponovile ovaj „podvig“ nakon proboja Solunskog fronta, Mladićev krvavi pir je bio treći genocid nad Srebreničanima. Nije sporno takodje da su dolaskom Osmanlija na Balkan bogumili pretekli ispod hrišćanske kame (i pravoslavne i rimokatoličke) „misteriozno nestali“. Ustvari najveći broj njih je prihvatio islam u kojem je našao i bezbjednosni i ideološki smiraj. U okolini Konjica neke bogumilske porodice su opstale do XIX vijeka.
E sad, sve da su (kao što nisu) makedonske i srpske etnogenetske kvaziteorije i tačne, zahtjevati da se „majčici“ u krilo vrate oni koje ta ista „majčica“ vjekovima juri sa isukanom kamom je u najmanju ruku BEZOBRAZLUK.
Politika je per definitionem užasno prljava djelatnost ali što je mnogo, mnogo je!!
Makedonec (ili Makedonski) Musliman je oksimoron jer Srbi i Makedonci ni u primislima nemaju razmišljanja o reviziji svoje nacionane ideje na način da ona postane prihvatljiva za one koje se ne krste sa tri prsta. Tu skoro sam imao priliku da čitam rad izvjesne Milice Rovlić uposlenice filozofskog fakulteta u sjevernoj Mitrovici koja, obraćajući se izmedju redova gorancima, sa indignacijom odbacuje ovu mogućnost. Ustvari, navodno benigna ideja utjerivanja makedonstva bi imala biti prva etapa pravoslaviziranja potomaka bogumila. Školski programi sa svojim indoktrinacijskim sadržajima i vidljivo istakute krstolike gradjevine trebalo bi ovo samo da olakšaju.
Da li su se nekadašnji Muslimani u Makedoniji u etničkom smislu konstituisali u procesu endogamije je pitanje od akademskog značaja, jer se ono NIKADA neće riješiti vraćanjem u “vjeru pradjedovsku”. Očigledno, zaslijepljen primordijelističkim fanatizmom makedonske provenijencije skopski pseudoakademski establišment provociranjem Muslimana u Makedoniji ne vidi da radi sizifov posao. Muslimani (sa velikim M) su vjekovima najprije kroz bogumilstvo, čija je, prema Ferdu Šišiću i M.Hadžijahiću, jedna od dogmi bila nemješanje sa pravoslavnim i katolicima koje su smatrali nečistima, a zatim i islam i od komuništičke bagre nametnuto muslimanstvo (u nacionalnom smislu) corpus separatum u odnosu na narode sa kojima dijele balkanski životni prostor. S obzirom da je zbog ovakvog historijskog konteksta, njihov arhetip pored ostalog i snažno vjerski zasićen prije će se u slučaju krajnje nužde prikloniti Turcima ili Albancima, nego što će pravoslavno-električna svjetlost iz sijalicama načičkanog krsta iznad Skoplja doprijeti do njihovih srca. Na kraju krajeva krst je za bogumile bio „roglje“ a stav muslimana s obzirom na Kur'ansku Istinu o Isi a.s. je da je ovaj simbol akt širka.
Silovanje historije Makedoniji ne može donijeti ništa dobro, naprotiv može joj se desiti ono što se desilo blaženopočivšim Kraljevini Jugoslaviji i SFRJ koje je beogradski velikosrpski politički establišment smatrao proširenom Srbijom i živio u nadi da će se svi jugoslovonskie narodi pretopiti u Srbe. Paradokslano, ali nije isključeno, da ova kvazinaučna naklapanja o makedonskom muslimanstvu za krajnji rezultat imaju dodatno demografsko jačanje albanskog faktora u Makedoniji koji je, kako nas bliža historija uči, i sa ovim kvantitetom dovoljno snažan da svoje političke argumente artikuliše krajnje uvjerljivo.Da napomenem samo da nemam ništa protiv Albanaca kao naroda, naprotiv, visoko ih poštujem kao i sve ljude kojima diletantsko ili zlonamjerno poigravanje historijom na štetu drugoga nije anuliralo atribut sapiens.
Žao mi je što su i Makedonci u svojoj historiogrfiji koncepcijski počeli da imitiraju (jako loše) svoje sjeverne susjede. Od svih balkanskih „kaučuk“ historija momenat plastičnosti je u srbskoj ipak doveden do krajnjih konsekvenci i teško ga je nadmašiti. „Branitelji“ Jevrope u Nikopolju kojeg uzgred budi rečeno nigdje ne spominju u svojoj historiografiji
su se Geteu preporučivali najljepšom lirskom pjesmom poteklom sa ovih prostora, bošnjačkom „Hasanaginicom“, a „Nizamski rastanak“ kojim su Bošnjaci ispraćani u nizame i dan danas sviraju kao „Marš na Drini“. Kako je Dodik krenuo biće im uskoro „marš preko Drine“.
Slična fascinacija (pseudo)historijom postoji i kod Makedonaca, ali budući da ih je tek dva miliona pritješnjenih izmedju Grka koji ih dovode u pitanju historijski, Bugara etnički, Srba vjerski i Albanaca politički, te da nikada neće imati na raspolaganju Jugoslovensku Narodnu Armiju da se brutalnom silom nametnu konkurentima i osporavateljima, moraju tragati za potpuno drugačijom političkom paradigmom ako im je stalo do mirnije budućnosti. Novog crtanja granica u Evropi svakako zadugo neće biti, ali to niti jednoj evropskoj vladi ne daje za pravo da se sa svojim gradjanima koji se ne uklapaju u projektovane ideološke šablone obračunava „gadafijevskim“ metodama, bez obzira što se na njih neće pucati pravom (Bogu hvala) već kavzihistorijskom ili vjerskosimboličkom municijom!
Prema tome, pitanje ko su Torbeši sa sociološkog (modernoj Evropi jedino prihvatljivog) stanovišta ima nedvosmislen odgovor: oni su ono što ONI DANAS MISLE da jesu, te shodno tome politička budućnost nekadašnjih Muslimana u Makedoniji zavisi samo od NJIHOVE sposobnosti samoorganizovanja do nivoa političke zajednice. Kvazinaučni pokušaji naknadne rekonstrukcije njihovog arhetipa, u situaciji kada ogromna većina njih NEMA makedonsku nacionalnu svijest ne samo da su duboko nehumani već ovakvo sinhronizovano crkveno-državno-akademsko utjerivanje makedonstva Muslimanima u Makedoniji, neizdrživo zaudara na - Ein Volk, ein Reich, ein Führer!.
Ne vjerujem ipak da danas iko ozbiljan u Skoplju razmišlja da problem „bogumilske jeresi“, u Makedoniji rješava onako kako ga je rješavala pravoslavna crkva u srednjem vijeku, ali shodno Klauzevicu njegovo rješavanje će se nastaviti, drugim sredstvima, prije svega nastavnim planovima i programima, kao udarnom pesnicom. Zato je „torbeštvo“ gubitnička varijanta jer znači igranje utakmice sa 100 puta jačim protivnikom i to na njegovom terenu. Ovako su isto po direktivama iz Beograda krenuli „goranci“ na Kosovu i završili u živom blatu. Da sam na mjestu makedonskih vlasti ja bih torbeštvo zdušno podržao jer je ono autostrada prema makedonstvu (u etničkom smislu). Naravno da makedonska politička vrhuška ovo zna, i zato na promotore ovog „nacionalnog“ provizorijauma treba gledati kao na režimske „trojanske konje“.
Pokret za revitalizaciju „torbeštva“ u Makedoniji se inače u dlaku poklapa sa SANU projektom GOS (Gora, Opolje, Sredačka župa), pa nije isključeno da je derivat iz ideološki slične manufakture. U kasnijoj diskusiji ću vam citirati djelove lektire kojima goranska školska omladina uz pomoć Njegoša i svetog Save postaje „nacionalno“ i vjerski (ne)svjesna!
Do koje mjere su prije svega Srbi i Makedonci bili opsjednuti borbom za ovladavanjem dušama „flotante mase“ koja je započela prvog dana nakon odlaska Osmanlija sa ovih prostora govori i podatak da ona nije prestajala čak ni u vrijeme „bratstva i jedinstva“. Sedamdesetih godina prošlog vijeka su naime, na ovu temu, kratku ali vrlo oštru polemiku na stranicama „Glasnika“ VIS-a u SFRJ imali rahmetli Husein Djozo i Galaba Palikruševa. Ni srpski niti pak makedonski nacionalni prozelitizam nisu dali nikakvog rezultata a „opipljiviji“ efekti srbiziranja i makedoniziranja područja Balkana na kojem Bošnjaci vjekovima žive postizani su isključivo genocidnim projektima, bilo da se radlo o organizovanom iseljavanju u Tursku ili pak klanju Muslimana.
I nakon svega iz Skoplja, Beograda i Zagreba u kojima ove ideologije zla i dan danas žive Bošnjacima se pridikuje o ekstremizmu!
Fuj!!!!!
U svakom slučaju nekadašnji Muslimani ne bi trebali sebi da dozvole da im se nacionalna historija piše u Skoplju, Beogradu ili Zagrebu, jer se u toj vrsti proze ponajmanje radi o historiji, a mnogo više o onome što je odgovarajući Didrou Katarina velika označila kao „pisanje po ljudskim kožama“ Pa ako neko već mora da šara po našim kožama onda bolje da to činimo sami nego da nam Ćosićevi klonovi podmeću etnogenetska kukavičija jaja. Balkanski demografski melting pot vri milenijumima i malo je koja od njegovih komponenti sačuvala izvornost. Muslimanima, odnosno Bošnjacima ne manjka kulturnog i historijskog legitimiteta potrebnog za nacionalno konstituisanje već prije svega otklanjanje imanentnih slabosti uz nadu da atavistička krstaška pomama kojom je Evropa ponovo zahvaćena zadnjih 20-ak godina, a koju balkanski 'rišćani i kršćani obilato koriste za realizaciju svojih političkih ciljeva ipak jenjava.
Moj lični stav je, da je nekadašnjim Muslimanima u Makedoniji bošnjaštvo jedini izlaz ukoliko žele da sačuvaju barem nešto od svoje posebnosti. Rezervne varijante su im dvije: ako im do vjere nije stalo i uz to žele da im se djeca školuju na makedonskom jeziku iz udžbenika prepunih par exelans pravoslavnih sadržaja onda makedonizuja (u etničkom smislu), a ako žele da sačuvaju barem vjeru onda priklanjanje Turcima ili Albancima!
Pa neka se presaberu!
