Tetka mi e slaba i sitna zhena, shto od mnogu cigari, shto od mnogu jadovi.
Ima sin so cistichna fibroza i pred ochi i venee, a taa stoi kako nekoja karpa i ne se dava. Ako ja poglednesh koga ne ochekuva, koga ne te zabelezhuva, stavata po malce i se nakrivuva i gi sobira prstite vo klopche i znam tuka ja drzhi seta maka sobrana od dushata.
Stoi taka prostum i drzhi eden kup dokumenti, cheka da se spremi sobata za da go primat, stojam i jas a stoi i toj, stoi cel den, stoi se.
I mi vika odete.. ruchajte, proshetajte. Kje vi se javam za da trgnete koga kje bide spremno.
Odime po ulica a toj zboruva bez prestan, me ohrabruva i mene i site deka e dobar, deka nema da mu e teshko shto kje ostane tamu sam, stoi kako karpa mlad i zhilav, ne se dava lesno i ispushta od grloto kashlica, nekoja teshka, bolna, machna, i ushte pred da go prasham kako e mi veli dobro sum, ne prashuvaj.
Sedi sproti mene zadlabochen i gleda, i ochite mu se polnat so solzi, odbegnuva da me pogledne a jas se pravam deka ne zabelezhuvam. Gleda nekade a vo ochite mu se chita deka saka da zgrmi da prasha zoshto mora vaka, zoshto od sekogash e vaka, zoshto ne e poinaku.
Taka molkum se gledame, se smeshkame, se ubeduvame deka i ova kje pomine, me prekinuva i mi veli Skopjevo mrachno..
Mu velam ne grizhi se kje doagjam sekoj den da te vidam, nema da si sam, nema da ti e zdodevno. A znam ne e ni Skopje sivo, ne e ni dosadata, neshto drugo e, go machi i mu tezhi.
Brat ti kje ti se javuva mu velam, site sme so tebe. I mene na ochive solzi mi naviraat pa i jas se trgam da ne me primeti.
Odime nazad i pred da vleze vo lift mi vika nemoj da doagjash, da se maltretirash. Kako da ne doagjam mu velam, ti si mi kako shto sestra mi mi e. Ja gledam i nejze, go drzhi za raka i ne saka da go pushti, go gleda ama nishto ne mu prozboruva, go gleda strogo i mu veli ispravi se..
Venee kako cvet, tolku e mlad i tolku e ubav, vo sebe sobira eden kup prekrasnotii, ne mozhe da se vivne, ne mozhe da se pushti, ne mozhe da leta, ama se drzhi.. kje se drzhi, go znam jas nego, kje se vidime pak..
Ima sin so cistichna fibroza i pred ochi i venee, a taa stoi kako nekoja karpa i ne se dava. Ako ja poglednesh koga ne ochekuva, koga ne te zabelezhuva, stavata po malce i se nakrivuva i gi sobira prstite vo klopche i znam tuka ja drzhi seta maka sobrana od dushata.
Stoi taka prostum i drzhi eden kup dokumenti, cheka da se spremi sobata za da go primat, stojam i jas a stoi i toj, stoi cel den, stoi se.
I mi vika odete.. ruchajte, proshetajte. Kje vi se javam za da trgnete koga kje bide spremno.
Odime po ulica a toj zboruva bez prestan, me ohrabruva i mene i site deka e dobar, deka nema da mu e teshko shto kje ostane tamu sam, stoi kako karpa mlad i zhilav, ne se dava lesno i ispushta od grloto kashlica, nekoja teshka, bolna, machna, i ushte pred da go prasham kako e mi veli dobro sum, ne prashuvaj.
Sedi sproti mene zadlabochen i gleda, i ochite mu se polnat so solzi, odbegnuva da me pogledne a jas se pravam deka ne zabelezhuvam. Gleda nekade a vo ochite mu se chita deka saka da zgrmi da prasha zoshto mora vaka, zoshto od sekogash e vaka, zoshto ne e poinaku.
Taka molkum se gledame, se smeshkame, se ubeduvame deka i ova kje pomine, me prekinuva i mi veli Skopjevo mrachno..
Mu velam ne grizhi se kje doagjam sekoj den da te vidam, nema da si sam, nema da ti e zdodevno. A znam ne e ni Skopje sivo, ne e ni dosadata, neshto drugo e, go machi i mu tezhi.
Brat ti kje ti se javuva mu velam, site sme so tebe. I mene na ochive solzi mi naviraat pa i jas se trgam da ne me primeti.
Odime nazad i pred da vleze vo lift mi vika nemoj da doagjash, da se maltretirash. Kako da ne doagjam mu velam, ti si mi kako shto sestra mi mi e. Ja gledam i nejze, go drzhi za raka i ne saka da go pushti, go gleda ama nishto ne mu prozboruva, go gleda strogo i mu veli ispravi se..
Venee kako cvet, tolku e mlad i tolku e ubav, vo sebe sobira eden kup prekrasnotii, ne mozhe da se vivne, ne mozhe da se pushti, ne mozhe da leta, ama se drzhi.. kje se drzhi, go znam jas nego, kje se vidime pak..
