Само една тажна приказна ...

Фокси

Talk nerdy to me
Член од
11 октомври 2007
Мислења
2.358
Поени од реакции
1.390
Леееее загреота...Колку е тажно :nesum:
:(:(:(
 
Член од
15 мај 2008
Мислења
83
Поени од реакции
2
Најдов многу убав и тажен пост на еден форум, па без оглед што е доста добро позната ситуација, од која се надевам повеќето знаат да се заштитат, морам да го преведам и напишам тука ... никогаш не се знае ... можеби на тие што повеќе рескираат ќе им биде памет за понатаму ...
Прочитајте кога ќе имате време ...

" ... Моето име не е важно.
Тогаш имав 26 години. Бев многу успешен, при крај со студиите, со хонорарна работа која ми носеше повеќе пари за џепарлак од што ми требаа. Спортував и добро изгледав. Посебно бев горд на плочките на стомакот, на кои долго работев после болното раскинување на долгата врска.

Мојата девојка беше слатка, витка и многу пријатна. Друштвото ја обожаваше. Повремено работеше и беше последна година на економија. Фино се сложувавме. Сексот беше одличен.

Тогаш имав многу хобиа. Бев доста друштвен и сакав да си удоволувам на секој начин.

Имав најдобри другари кои можат да се посакаат. Толку бев горд на нив што ако некој ме прашаше што е највредното нешто што сум го постигнал, би одговорил : другарите.

Односите со родителите ми беа одлични. Посебно бев горд на својот брат кој можеби не сакаше да учи, но израсна во одличен човек.

Се` на се` бев млад, успешен и перспективен дечко. Секогаш насмеан, со само еден белег на душата од раскинувањето на долгата врска. Но и белегот се излечи, па почна да ми делува позитивно. Девојките во моите очи гледаа дека пред нив имаат искусен дечко. Исто така и мудроста која ја стекнав бодејќи се за себе тие неколку месеци после раскинувањето, почна да се слуша во секој мој збор. Бев посмирен и точно знаев што сакам од животот - да го живеам.

И токму тоа го правев.

Елена ја запознав на море.
Беше права мала експлозија на убавина, долга плава коса, зелени очи, секогаш во лепршави фустанчиња со весели бои од кои и се гледаа совршените нозе.
Од сите приказни на околните момци, мојата беше најинтересна. Неколку ноќи се гледавме во кафичот на плажата, игравме, се смеевме и третата вечер се бакнавме. Таа вечер толку диво и лудо водевме љубов помеѓу карпите на плажата, што имав модрици по цело тело. Морам да признаам дека со девојката со која тогаш бев во врска неколку месеци, таков вид на страст не постоеше. Можеби постоеше на почетокот, сега веќе не се сеќавам.

Елена беше апсолвент. Исклучително негувана, миризлива коса и нереално бели и здрави заби. Мирисот на нејзината коса и нејзините течности просто повикуваа на грев. Се сеќавам дека можев само да лежам на кревет или во када и да се самозадоволам само со присетување на нејзиниот мирис. Ми се допаѓаше допирот на нејзината кожа и начинот на кој кажа: "На усните", кога ја прашав каде сака да свршам.
Со еден збор, чудо од девојка.

Повторно се среќававме во истиот кафич и само загонетно се смешкавме. Ми годеше таа мистерија.

Не разменивме ни телефони, ни никаков друг контакт. Не ни требаше. Тоа беше совршен момент и тоа е тоа. Искусен, го знаев тоа, а очигледно и таа.

Неколку вечери подоцна се вратив дома. Со тогашната девојка одма раскинав. Едноставно, долго време ме пратеше имиџот на дечко кој ги изневерува своите девојки, па без оглед што не ме интересираше тоа дека бев со чиста совест, искуството од другите врски ме научи дека девојките гледаат многу работи, а уште повеќе претпоставуваат. На крај, не сакав да ја продолжам врската со лага. Не ми беше тешко да измислам некоја причина за да се разделиме колку-толку нормално.

Дека сум заразен со ХИВ вирусот дознав случајно, додека давав крв. Ете, сакав да направам некое добро дело и некому да спасам живот. Испадна дека можам да одземам. За среќа, неколкуте врски после Елена имаа услов: секс со презерватив. Не поради болести, туку поради несакана бременост. Девојките понекогаш имаат среќа ... понекогаш не.

Ништо повеќе нема смисла. Зошто да завршам факултет? Зошто тие малку денови кои ми преостануваат да ги поминам во учење, кога тие предмети и така не ме интересираат?

Одам на море, се зезам, излегувам.

Понекогаш паѓам во депресија кога ќе видам некоја слатка девојка за која мислам дека можам да ја освојам. Но не, не дозволувам ни бакнеж.
Не сакам уште некој да плаче над жолтата хартија на која пишува "позитивен".

... и така. Вирусот не е активен сеуште, со други зборови сеуште водам нормален живот. Никој не знае, а и крв давав под лажно име. Ако ме прашате зошто дадов лажно име, нема да можам да ви одговорам - но, како да знаев.
Ми јавија на мобилен, припејд број кој не е регистриран. Бев уште еднаш, да се осигураат. Беа сигурни, не е тоа работа во која се греши.

Како знам дека е Елена?

Давав крв и пред неа.
После ја побарав, преку факултетот.
Починала пред три месеци, но не од сида, туку од запаление на белите дробови. Запалението ја убило бидејќи нејзиното тело измачено од вирусот, неможело повеќе да се бори. Нејзините родители кои ми го кажаа тоа, беа скршени. Борбата со болеста ги исцрпила до крајни граници. Бев сигурен дека нема и моите родители да ги вовлечам во таква ситуација.
Не знам дали знаела тоа лето дека е заразена. Не е ни важно. Сеќавањето на тој совршен секс ќе ми трае додека сум жив. Единствениот проблем е што тоа нема да трае долго ...

И да. Сите мои успеси, воодушевувањето кон другите поради добри девојки и пари, сега не ми значат многу. Никому не смеам да кажам и внимавам никој да не дојде во контакт со мојата крв. Немам ни секс. Немам ни девојка. Немам ни интерес за некакво хоби или спорт. Едноставно, седам и чекам да се случи.

Постојано му кажувам на брат ми зошто е добро да се носи презерватив со себе. Никогаш нема пари за нив, но јас му ги купувам и му ги ставам во џеб, скоро секојдневно. Малку чудно ме гледа поради тоа, но ќе преживеам ... мислам, неговиот поглед.

Само за едно жалам. Знаете за што нели?

И доста важно: имав многу девојки. Многу секс. На ниеден не се сеќавам. Ако ме прашате сега, би го дал цел тој секс, дури и да останам невин до 27 години, само да сум здрав.
Да се откажеш од еден секс поради остатокот на животот, кога немаш презерватив при рака, потполно е логично!

Незнам што ми беше тој ден, бидејќи се` знам за сидата, а знаев и пред тоа.

Ако извлековте нешто од мојата приказна, фино. Ако не, тогаш сте будали како мене. Можете да се нервирате, да пцуете или да плачете - на крај ќе седите, ќе гледате бледо во далечина и ќе се прашувате зошто баш вие ... "

...

Мојата девојка беше слатка, витка и многу пријатна. Друштвото ја обожаваше. Повремено работеше и беше последна година на економија. Фино се сложувавме. Сексот беше одличен.

Добар е! ја опишува али важно сексот бил добар! какви луѓе! хехе
 

butterfly1135

Tutto questo amore...
Член од
30 август 2008
Мислења
209
Поени од реакции
5
Божееее, се наежив.. Каква судбина човече..:( :nesum:
 

аце_шваба

ГОРД ВУЈКО
Член од
10 септември 2008
Мислења
1.512
Поени од реакции
45
добар текст, екстремно поучен, само премногу шаблонски за да биде вистински, али добра поента:helou:
 
M

Mr.InF3ction

Гостин
wow ептен добра приказна од реалниот живот .
 
Член од
7 јануари 2009
Мислења
391
Поени од реакции
20
Prikaznata e tazna, greota deckoto mlad da si go ceka krajot.Ama edno e sigurno deka vo seksot nema bas nekoja sigurnost i zastita ni so kondom(moze da se skine)a i bez nego.Kakvi ne zaboluvanja,virusi i drugi gadotii postojat podobro covek da ne menuva mnogu partneri oti i taka moze da zarinka nekoja bolest.A mladite denes se tolku seksualno aktivni sto seksot im e kako naracana pijacka vo kafic najobicna stvar i posle ke lupaat glava, e pa sega to ti e.
 
Член од
13 јуни 2009
Мислења
105
Поени од реакции
37
Само можам да кажам дека приказнава премногу потресува и те тера да сфатиш дека секој ден треба да го живееме како последен,но со памет во глава.
Затоа треба да се размисли повеќе пати пред да се направи некоја работа.
 

VeS

.
Член од
16 мај 2008
Мислења
4.749
Поени од реакции
2.355
Навистина жално, нејќам ни да помислам како му е бидено во тие моменти..
една непромислена работа,може да ти ги смени цел живот.. или подобро кажано едно задоволство те носи до смрт....
 
Член од
12 март 2009
Мислења
205
Поени од реакции
13
:( не е важно дали е вистинит или не , сепак текстот носи една огромна порака која е многу важна за денешницата и за проблем кој не демне на секој чекор...
имаш се и после еден момент на слабост и непромисленост веќе немаш ништо...
Не е крив ниту дечкото ниту девојката.. Но тоа е суровата реалност... Илјадници малди луѓе денес страдаат од истиот проблем...
Мала сум , да , и можда ми е рано да мислам на такви ствари но знам и си ветувам на самата себе си дека после овој текст што го прочитав нема да си дозволам да направам нешто лудо и непромислено без заштита...
 
Член од
23 јули 2009
Мислења
217
Поени од реакции
8
Просто нз со да кажам за постов... едноставно да се наежи човек....запрепасутвачки и мн тажно...... затоа внимавај зошто и ти може да се следниот
 

ani4e

mega star
Член од
12 јули 2009
Мислења
158
Поени од реакции
3

Neznam dali imam pravo da postiram druga prikazna, poso naslovot e:samo edna tazna prikazna...
Edit:dokolku ne e dozvoleno slobodno brisete...


Bea mnogu srekni.Toj se vikase Filip,a taa Frosina.Frosina ucese cetvrt klas gym.Bea srekni se dodeka ne se pojavi Elena.Taa bese kolku Frosina,bese ubava,no ne kolku sto se zamisluvase.Koga ja vide Filip vednas ja zaboravi Frosina.Taa ne mozaese da go podnesi toa sto go napravi Filip i se vljubi vo edno masko po ime Davor.No,za nesreka toj bil drugar na Filip.
Edna vecer bea izlezeni,bea golemo drustvo megu koi bea i Filip i Elena.Toa na nikoj ne im precese,a najmalku na Frosina.Se zabavuvaa mnogu ubavo,no dojde vreme da si odat.Davor si zamina so avtomobil,a Frosina so drugarkite.
Utredenta site znaeja za teskata soobrakajna nesreka vo koja zivotot go zagubil Davor,a drugite bile tesko povredeni.Nikoj nemase hrabrost da i kaze na Frosina i na krajot se resi Filip.Ja sretna i i rece:"FROSINA,IMAM NESTO DA TI KAZAM."Togas Frosina zastana i mu rece:"Te sakav nekogas,no sega sakam drug i za nego bi dala se."No toj ja fati za raka i i rece:"Frosina,zivotot e ubav.Ke sakas uste mnogu kako mene i kako nego.No,nego veke go nema.Si zamina zasekogas.Te sakase mnogu i bese sreken.Moram da ti kazam deka snosti imase sooobrakajna nesreka.Toj e mrtov..."Frosina se onesvesti.Bese prefrlena vo bolnica.
Koga ja osvestija nemase volja za zivot.Go izgubi ona najmiloto za koe ziveese i se nadevase.Na pogrebot na Davor dojdoa site drugari i drugarki.Bese i Filip.Frosina celo vreme stoese kraj Davor i placese.Bese cela vo crno.Filip celo vreme ja gledase i ne mozese da se sozeme.Se cuvstvuvase vinoven.Celo vreme si velese:"Da ne napravev vaka,Frosina nemase olku da pati."Sekoj moment mislese da ja fati za raka i da ja iznese nadvor.No taa bese legnata na gradite na Davor i nezno go miluvase po ladnoto lice.Na negoviot grob se zakolna deka nikogas poveke nema da zasaka drug i deka srceto ke i cuka samo za nego.
Eden den setajki se,ne zabeleza deka pokraj nea se Filip i Elena.Toj bese vojska,no si dosol za vikend.Taa najprvin ne go pozna,no koga se zavrti mu rece:"Zdravo Filip,ne znaev deka si tuka."I vednas si zamina.Sega mislese samo na nego.Zaludni bea zborovite deka ne go saka.
Pomina edna godina od smrtta na Davor.Toj den Frosina bese cela vo crno.Bese izlezena na istoto mesto kade sto bea posleden pat so Davor,so negovite drugari.Sakase da mu ukazi na toa deka pred edna godina i Davor bese so niv na istoto mesto i se smeese kako sto sega se smeea tie.Celo vreme Frosina molcese.Toa site go zabelezaa.Eden od drugarite i se nasmea:"AJDE FROSINA,NE FAKAS DECKO,DAVOR ZABORAVI GO,TOA E MINATO.TAKA SAKA GOSPOD-DA NE BIDETE ZAEDNO."Togas Frosina so solzi vo ocite mu rece:"JAS NEMA DA GO ZABORAVAM,AMA VIE GO ZABORAVIVTE.AKO NE ZNAEVTE TOCNO PRED EDNA GODINA NA OVA MESTO SEDEVTE ZAEDNO,TOGAS VI BESE UBAVO.TOJ SI ZAMINA ZASEKOGAS,A VIE,VIE GO POTCENIVTE.SE OBLEKOV VAKA SAMO ZA DA SE SETITE,NO SE IZLAGAV." Site stoea skameneti.taa si zamina.Toa bese posleden pat sto ja vidoa.Frosina posaka da se vidi so Filip.Koga toj razbra za toa,vednas zamina od vojska.Po patot mislese da i kazi deka uste ja saka i deka toa sto go napravi bese golema greska.
No Frosina si go odzela zivotot i ostavila pismo za Filip:

Zdravo Filip,
Zivotot bese ubav. Te sakav prvo tebe,a potoa Davor.Te ostaviv kaj Elena,a jas odam kaj Davor.Dojdi na grobot i donesi mi 17 ruzi,zatoa sto tolku godini imav koga te zasakav.Primi golemi pozdravi za tvojata devojka...
-Frosina-
 
Член од
10 април 2009
Мислења
146
Поени од реакции
9
Ej mangupe se sekavas li na naseto prvo tango? Se sekavas li na samarot sto ti go udriv koga sakase da me baknes? Se sekavas li na drzenjeto za race, na trcanjeto po avtobusot? Se sekavas li na cvetot sto mi go podari? Ne znam dali bese sinolicka ili temjanuska, no ja imase bojata na tvoite oci. Cvetot mi panda i jas se navednav da go zemam. No ti mi rece deka ne e tolku vreden da se navednuvam po nego.

Utredenta mi donese buket cvekinja no nitu eden cvet ja nemase bojata na tvoite oci!

Ej mangupe, se sekavas li koga dojdov pred “BONI” i sakav d ate baknam, a ti se trgna i mi rece: “malecka ne te sakam poveke mislam deka nema smisla da bideme poveke zaedno”. Ti rekov “zdravo”, a ti go svrte grbot i jas pocnav da cekoram. Sakav da bide laga. Zemav list hartija i pocnav da go grizam.

Mislev deka toa ke mi pomogne da ja goltnam plunkata sto mi go stegase grloto. Pocuvstvuvav raka na moeto ramo. Se svrtev, toa bese TI. Se nasmevna i mi rece: “malecka denovive zaminuvam so moite za Svajcarija”. Togas pocnav da trcam. Vo ucilisteto mi zvonea samo tvoite zborovi da se zaboravime. Edno vreme se dopisuvavme, a potoa sfativ deka ljubovta praku pisma ne e vistinska i deka ne treba da se sakame ako ne postoi idnina za nas. Vo poslednoto pismo sto ti go napisav imase enda stara japonska pesna koja velese deka DA LJUBIS E ISTO KAKO DA PEES A NE POSTOI PESNA BEZ KRAJ. Prestanaa i tvoite pisma. No eden den zabelezav pismo na mojata masa adresirano za mene. Vo nego pisuvase:

“malecka na 12 so roditelite se vrakam vo Skopje zasekogas” na 13-ti ke ti se javam. Ako ne sakas da razgovarame samo spusti ja slusalkata, a ako sakas mozeme da se najdeme pred “BONI” kako nekogas i koj veli deka ne postoi pesna bez kraj.”

“go ocekuvam tvojot povik…”

Ova pismo e pronajdeno pokraj trupot na edna devojka so preseceni veni, do nea vesnik otvoren na 13-ta strana . vo nego so golemi bukvi pisuva:

“Avionot sto trebase da pristigne od Svajcarija se srusi vo blizina na jugoslovenskata granica. Preziveani nema. Istragata e vo tek. A vo prodolzenie pisuva: DA LJUBIS E ISTO KAKO DA PEES, NE POSTOI PESNA BEZ KRAJ!

Не можев да го постирам а камоли да го преведам
Lea i Martin su se znali od 5-tog razreda osnovne skole.Otkad se znaju izmedju njih uvijek postoji "ono nesto"... Njihova ljubav se rasplamsala u prvom razredu srednje skole...kada su zajedno upisali opstu gimnaziju... Ta skola ih je zauvjek spojila...Njihovi roditelji,profesori prijatelji su prihvatili ovu prelijepu mladenacku ljubav iako su bili jako mladi... Lea i Martin su dane provodili zajedno ispunjavajuci ih poljubcima,zagrljajima i slatkim tajnama... Svaki trenutak proveden zajedno ih je zblizavao svakog dana sve vise... Jednog dana Lea se nije osecala dobro i mama je odvela doktoru na pregled.Njegov izraz lica nije ohrabrivao ni Leu ni njenu mamu.Doktor im je saopstio ruznu vest:Lea je imala tesku bolest srca i trebala je hitno transplataciju... Najveci problem je bio sto nije bilo donatora...Martin jedugo cekao Leu i kada je vidio onaku bledu znao je da nesto nije u redu...Lea ga je odvela na njihovo zajednicko mjesto i dok je prikrivala suze sve mu je ispricala.Martin je osjecao kao da mu se srusio cijeli svjet,imao je jaku potrebu da zaplace ali znao je da ne smije-znao je da mora biti jaci-radi svoje Lee... I tako su dani prolazili a Martin i Lea su svaki dan provodili zajedno...on se trudio da Lei udovolji u svemu mada je to nekad bilo nemoguce a Lea je pokusala da bude jaca od bolesti... Martin je znao da to sto radi nije dovoljno...Jednog dana Lea je primila poziv u kojem su joj rekli da su nasli donatora i da za 2 dana ima operaciju...Bila je presretna jer je to znacilo da ce za 2 dana biti zdrava i ponovo ce moci uzivati u svim carima zivota-zajedno sa Martinom...Kada mu je to rekla on je samo zagrlio kao da im je to prvi i poslednji put da se vide... Dva dana su brzo prosla i Lea je otisla na aerodrom a sa njom njeni roditelji,prijatelji i naravno MARTIN...Sa svima se pozdravila i obecala im da ih nece napustiti...Njen avion je skoro poleteo... Zadnje sto je Lea vidjela je bilo tuzno Martinovo lice... Operacija je prosla savrseno...Lea se polako oporavljala i nakon 3 dana je dobila dozvolu da se vrati kuci... Dok je cekala da joj aviom poleti jedino je mislila na Martina kako ce se opet videti mada je bila tuzna jer je svih tih dana nije nijednom nazvao... Roditeljima nije nista govorila a ni oni nisu njoj...Napokon je dosla u svoj radni grad!Bila je presretna... Gledala je kroz prozor i trazila Martina...Nije ga videla...Kada su sisli sa aviona, vec tuzna Lea,upita mamu:GDJE JE MARTIN?!-mama je blijedo pogleda i oci joj se napunise suzama... Lea je zapita sta joj je...A mama je kroz plac upita:ZAR NE ZNAS KO TI JE DAO SRCE?!?!?!

уште еден ама и овој неможам да го преведам. Кој може нека повели ако не бришете
Jednog kisnog dana Tea je setala ulicom grada. Bila je u mantilu i cizmama, koje nisu bile takve da bi je stitile od kise. Voljela je sa seta po kisi. Uvjek je govorila da joj pomaze da odkloni svakodnevne probleme.
Tea je bila ucenica, i imala je petnaest godina. Bila je odlican dzak, dok nije srela njegove plave oci i dok jedno drugom nisu rekli "zdravo". Od tog dana su njeni vidjeli da se sa njom nesta desava. Pocela je da se sminka i oblaci suknje i haljine do tada je nisu mogli izvuci iz farmerki.
A onda je njen otac nasao Kristijanovu sliku u fijoki. Od tada nije smijela da izlazi napolje. Kada joj je kasnijo autobus, roditelji joj nisu vjerovali.
Tea je svakoga dana bila tuznija i tuznija, nije ga mogla izbaciti iz glave, jer joj se pricestio za suze. Jos se nisu ni poznavali a znali su da pripadaju jedno drugome.
Zajedno su setali po kisi, a odma bi Tea rekla "hajmo pod nase drvo". A onda bi dugo sjedili na klupi ispod drveta i pricali.
To je trajalo sest mijeseci.
Sest mijeseci sunca, ljubavi, nezaboravne ljubavi.
Onda su Teu poceli pratiti, a ona je razmisljala o samoci. Pocela je da prica Kristijanu, al je on sve najmanje od nje krio. Zatim je sjedila u svojoj sobi i pokusavala da prica sa svojom majkom, ali ona nije marila za nju. Mama je progovorila sa Teom, a Tea je rekla "cujes li kako se lijepo i tiho cuje".
Kristijan je stalno cekao na klupi ispod drveta, ali Tea nije dolazila. Nije je bilo, i kad bi neko pitao za nju, svi su cutali.
Tea se potpuno promjenila. Drugarice su joj rekle da Kristijan odlazi iz grada. On govori "tu sam nasao i izgubio srecu".
Voz je kretao u 14.00 sati. Ona se vracala iz skole, nije otisla kuci vec na stanicu. Nasla je voz koji je trebao krenuti i nasla je i njega, pune oci suza. Vidio je Teu i iskocio, cvrsto je zagrlio. Oboje su plakali. Kristijan je rekao "stacemo Tea, sta da radimo, da bi smo zivjeli srecno?". Ona ga je gledala i njegove plave oci, a suze su joj postale teget.
Cutala je i jecala.
Voz je vec krenuo "zbogom Tea, mozda cemo se nekad sresti. Ja odlazim a ti znaj da te jos uvjek volim".
Dugo je mahao, a ona je stajala i dugo mahala za vozom. Nekako je nasla put do kuce i odma je otisal u svoju sobu.
Odlucila je da se ubije. Kad su joj roditelji otisli na posao, jos je uvjek sjedila u svojoj sobi i razmisljala. Bio je Petak 13. Usla je u kupatilo i pustala toplu vodu u i usla u kadu. Pocela je histericno da se smije drzeci zivot u rukama, dok je umirala govorila je Kristijanovo ime.
Tea je polako i sigurno koracala u smrt.
Otac je usao u kupatilo i poceo je da vice "ja sam kriv za sve, za sve!". "Ja sam je ubio!". Zena ga nije razumila, ali kad je dosla pala je u nesvjest.
Dosla je hitna pomoc, ali je bilo prekasno.
U njenoj sobi su nasli pismo, pisalo je:

Petak 13

Dragi Oce

"Nemoj da se ljutis na mene. Ovo je bilo najbolje i najlakse resjenje. Nije me bolilo. Moj Kristija je otisao iz grada a ja za uvjek iz ovoga svijeta. Vi ste jos mladi. Ako budete imali kcerku, daj te joj ime Tea. Neka ima ono sve sto nisam ja imala. Neka bude srecna.

I poslije svega VOLI VAS VASA TEA".


Dan poslije Teine smrti stiglo je pismo od Kristijanovih roditelja, pisalo je:
Subota14
Draga nasa Tea
"Kristija nije vise ziv. Od kada se vratio, djelovao je nikako, izgubljeno. Bio je petak 13. Ovdje je padala kisa, nije htjeo da ponese kisobran, neznam zasto. Drug mu je rakao da se skloni sa puta zato sto su kola nailazila, Kristijan ga nije poslusao i kola su ga udarila. Na smrt nam je rekao: "Ja moram svojoj Tei, on me zove."
Dao mi je adresu da ti napisem DA TE JE PUNO VOLJEO.
Kristijanovi Roditelji


Otac i majka su dobili cerku i nazvali su je Tea. Imala je sve sto Tea nije.
 

Drettica

Graxhanin of Severstan
Член од
24 ноември 2008
Мислења
12.625
Поени од реакции
14.932
Трогателна приказна...:nesum:
 
Член од
11 август 2009
Мислења
32
Поени од реакции
1
Znaci vaka prikaznava e trogatelna epten ... kolku so gi razgledav postovive site imate poplaki za deckovo ... da receme ova e edna prikazna procitana na forum ...ama zamisli zivotot da ti bide del od prikaznava ... prikaznava ne e vazno kolku e realna nego porakata so kazuva " koristete prezervativi ili igrajte ruski rulet so zivotot " se slozuvam treba da se stavi za glavna ... da moze sekoj da ja procita pa da razmisli dali ke si igra so zivotot ... pozz[ :drk::nenene:]
 

Kajgana Shop

На врв Bottom