Nakon napada na Hrvatsku 1991., pogoršavaju se do tada dobri odnosi Srba i Hrvata oko Letnice. Na izlazu iz Crne Gore prema Vitini, na jedinoj cesti iz Letnice, nalaze se srpska sela Grnčar i Vrbovac, i kod Letničana i Stubljana se javlja strah da bi sada mogli biti odsječeni od svijeta. Eskalacijom rata u Hrvatskoj, a i posjetom Vojislava Šešelja koji u Vitini organizira skup svoje stranke, strah i neizvjesnost se povećevaju, i tijekom 1992. većina Letničana donosi odluku o kolektivnom iseljenju u Hrvatsku. Tijeko slijedeće tri godine, to se i događa, uz pomoć hrvatske vlade i Fonda Svetog Izidora, koji je katolička crkva u Hrvatskoj osnovala sredinom osamdesetih godina s ciljem pomaganja kosovskih Hrvata. Hrvatska vlada naseljeva Letničane u zapadnu Slavoniju, nedavno ispražnjenu od Srba. Sela u koja ih naseljava su Voćin, Đulovac(Mikovićevo), Koreničani, Bastaji i Ćeralije.