Na žalost ljubitelja nogometa, tu Fifa baš i nema neke veze sa stvarnim sportom. 18-ica je kulminacija smjera kojim je serijal krenuo zadnjih pet godina, smjera kojim se igra odmiče od simulacije. Fifa se deklarira kao brz, atraktivan nogomet bez potrebe za taktiziranjem, građenjem igre ili za korištenjem prednosti / slabosti svojih / protivničkih igrača. U doslovnom prijevodu, bez okolišanja, FIFA je ponovno arkadetina koja ne simulira nogomet nego ga samo dočarava.
Kako drugačije protumačiti to da utakmica engleskog drugoligaša Bristol Cityja i švicarskog BSC Young Boysa intenzitetom izgleda kao finale Lige prvaka? Sve u Fifi 18 pršti od ofenzive, baš kao i prošle godine, nema igre na sredini, driven dodavanjima preskače se čitava polovica terena, a da stvari budu gore, golovi sada padaju kao šljive ujesen. Svaka utakmica sada završava s minimalno 4-5 komada u mreži. Minimalno! Podsjeća me to na dane kada sam u Fifi 99 s Vierijem trpao mreže u svakom napadu, i to škaricama!
Igranje obrane, za koju sam od Fife 12 davao ruku u vatru da je najbolji dio Fife, iz nekog razloga postalo je nespretno i neugodno. Moguće da je ta smotanost samo do mene, ali igrao sam i Switch verziju Fife 18 (zasebna recenzija stiže uskoro) koja se bazira na starom gameplayju, i gle čuda – ondje nisam imao takvih problema sa nespretnošću igranja obrane! Generalno imam dojam da je Fifa postala nogomet u kojemu se akcije rade kao potezi u nekakvoj tabačini – ako u pravom trenutku ne prekinete drugog igrača, možete se slikati jer kad on svoje otipka to je instantni super potez, fatality, KO. Džaba vam obrane, nema tu combo breakera, sretni ste ako uopće vidite loptu prije nego vam ju protivnik zakuca
Veliki problem je što se takav potez može izvesti i sasvim slučajno, bez ikakvog predznanja ili prakse. Bezveze stisnem tipku za udarac, a nogometaš s OVR 60 volejem zabije golčinu s preko 20 metara u rašljak. Takve situacije u stvarnom nogometu dogode se jednom godišnje, a u Fifi svaku treću utakmicu. Samim time, igrači pucaju na slijepo, po principu „ako prođe – prođe“, pogotovo zato što češće prolazi nego što ne prolazi.
Razlika između nogometaša je nešto što u Fifi skoro pa ne postoji (osim ako ste lice s naslovnice), pogotovo kada se gledaju njihove fizikalne karakteristike. Kada u PES-u kontrolirate loptu s Pogbom ili Fellainijem točno osjetite razliku u usporedbi s ostalim igračima koji se ne grade toliko dobro i koji nisu toliko dominantni u duelima. U Fifi su takve razlike manje izražene kad je fokus ionako na brzom dodavanju, po mogućnosti jednim dodirom, sprintanju i pucanju na gol. Svega 10% utakmice ode na hrvanje za loptu.