Sve suze sveta sprala je kisa na kraju nisi ni siguran da si uopste plakao niti da si dno dotakao a nagao kakav jesam slagao sam sebe da si laz i vratio se svojim starim stazama ali ni svi peroni sveta nimalo me nisu promenili i dalje isti blejer iz bloka uvek mastarskog oka nikad izvan svog toka mikrofon i dalje rokam na putu do doka luke srece i dan je taj sto me vara plavetnilo neba misli skrece a onda padne noc, prokleto dugi sati sakatim srcem shvatim sitnice, ponos, inati nece mi dati da pratim trag, a znam sve je nista, slomicu kazaljke vreme ce stati, kosmos ce cekati da samo umem da te osvojim trazim te, sanjam te pijanim ocima u nocima, u tudjim licima u stanovnicima nekih drugih svetova gde je nas micem usnama bez glasa dok pada zaborava plastcutim jer znam da znas uvek si znala i uvek znas ti, jedina moja koja odavno nisi jedina svaka sekunda kao godina al' barem znam na cemu sam i spreman sam da budem nasmejan
pred svima iako te kad sam solo i dalje oblikujem od oblaka dima i kroz paucinu vracam dane kad smo ti i ja jos bili tim oprosti sto nemam snage da te slazem da ti zelim srecu sa njim a i sta ce ti to od mene sve uspomene sa kaputa stresi samo budi to sto jesi, tu gde si sta god da se desi ti budi ok i nikad ne saznaj kako to boli kad nekoga volis, a mrzis kad mrzis, a volis
i lomis se da izdrzis ostaje nada da ce nekad negde neko hteti da shvati mene moja lutanja, mastanja i sanjanja i znati da ih prati i ko zna mozda jednom nadjes me tamo gde prestajem ja
gde pocinjes ti, gde stali smo mi gde sada su drugi ali sresces samo stranca slucajnog prolaznika i pogled leden iako te je taj neznanac nekada voleo vise od sebe..
А никогаш нема да биде така, но врне дождот, никогаш не вели никогаш..