- Satanist je čovjek koji zna da nema Boga, pa je on osoba koja pokušava postati Bog. On je osoba koja je do kraja svjesna suprotnosti slijepih i bezumnih sila i energija "Mega-Kaosa" s jedne strane, ili ono što obično nazivamo Svemir i njegove suprotnosti koju možemo opisati kao "Evoluciju općeg i osobnog uma" i nazvati je Red.
- Satanist je svjestan zastrašujuće činjenice da na svijetu osim samoga sebe nema više nikoga i da mu nikad nitko ne može stvarno pomoći ni u kojem pogledu. Zna da je rođen sam i da će umrijeti sam. Svjestan je krajnje samoće ljudskog bića. On zna da su njegov um i njegovo tijelo jedino oružje i oruđe koje ima u uravnotežavanju sila Kaosa i Reda.
- On je prepoznao najveću vrijednost ljudskog uma, apstraktno razmišljanje i najvredniji dragulj u toj kruni, ideju!
- Jednako tako je prepoznao i vrijednost fizikalno-biološke stihije onoga što zovemo tijelo, ali i shvatio dragocjenost njegove najizraženije energije, strasti! Ona je glavni nositelj opstanka rase i emotivne energije čovjeka.
Orgazam je najjača eksplozija emocija koju čovjek može proizvesti. To je temelj opstanka rase i majka želja, a s tim i izvorna hraniteljica apstrakcije. Nema realizacije ideja bez strastvenih želja koje teže ispunjenju. Kao što nema ni produžetka vrste bez sirove energije strasti, koja kao takva, ne bi izazivala nekakvo posebno poštovanje da ne sadrži, ne nosi u sebi, i klicu života u obliku sjemena ili jajašaca i čin oplodnje.
- Satanist zna da Boga nema. On je svjestan ljudske želje i nade za Bogom i to kod čovjeka prepoznaje kao njegovu najdublju istinu, ali se ne može složiti s općom ljudskom idejom o Bogu kao spasitelju u inerciju i pasivnost. On Boga prepoznaje kao kvalitetnu ideju evolutivnog napretka, a želju i emocije koje stoje iza njega prepoznaje i koristi kao moćni motor. Zato on ne pristaje na ideju inertnog Spasitelja, a koja iza sebe nema silu koja vuče kvalitetno prema naprijed. On takvu ideju nužno poriče i time sebe dovodi u nesuglasje s većinom koja ga anatemizira jer joj razgrađuje nadu u Spas.
- On Raj doživljava kao evolutivnu smrt. On se takvog Boga boji kao svojeg evolutivnog ubojice. Odavde proizlazi pogrešno tumačenje o strahu sataniste od Boga.
- Dakle, Red podrazumijeva vodstvo. Vodstva u stvarnosti nema. Postoji samo ideja o vodstvu. Za razliku od satanista, mnogi magičari pogrešno tumače Ideju kao ime Boga. Ako se evolutivna energija, odnosno strast, kroz ljudsko prikazuje kao želja, a želja kroz apstraktno formira potrebu vodstva, ideja uvijek kroz to ponudi idealno vodstvo, Boga. Pristajemo li na liniju manjeg otpora da bi u svojem kukavičluku izbjegli činjenicu da Boga nema, a što je za većinu ljudi duboko zastrašujuće, dobivamo Boga, crkvu i religiju koje postaju dogmatična tragikomedija bogomoljačke bogobojaznosti i poniznosti.
- Satanista je svjestan da je i on zarobljenik tijela i uma i da se ne može pobjeći iz svoje ljudske sudbine i njezinih mogućnosti. On zna da je na tom stupnju ideja Boga najbolja ideja i da jedino ideja Boga ispravno funkcionira unutar zakonitosti ljudskog uma i emotivnog sklopa postojanja koje se obično naziva ljudskom dušom. Drugim riječima i njemu treba Bog. No, to je Antibog i suprotnost kreaturi općeg Boga proizašlog iz straha od smrti, a što na kraju postaje smrt sama.
- Satanistička iluzija Antiboga, ili suprotnost Boga koji je rajska pasivnost, odnosno ništavilo, je svjesna iluzija proizišla iz unutarnje nužne potrebe da on postoji da bi se zakonitosti života mogle manifestirati u ljudskom biću. Satanist je svjestan svoje iluzije. Obzirom da je svjestan svoje iluzije, on joj zna mogućnosti i ograničenja. Obzirom da mu zna mogućnosti i ograničenja on zna svojeg Antiboga i upotrebljavati.
- Pošto je Sotona potpuna suprotnost najinertnijeg od dogmatičnih Bogova u apsolutnom smislu, satanist nema ništa protiv da ga se označava i povezuje s tom iluzijom sile i stavlja u kategoriju aktivnog simbolizma ljudskog nesvjesnog.
- Satanističko učenje tvrdi da niti jedan Bog nije stvorio "Nebo i Zemlju" i sav ostali Univerzum, niti pak ono glavno što stoji iza toga - čovjeka. Nije Bog stvorio čovjeka, nego je Čovjek stvorio boga, što iz prije navedenog proizlazi da je Ideja o Bogu stvorila Boga, a čovjek je tvorac te ideje i stvoritelj Boga.
- Čovjek je po unutarnjoj zakonitosti po kojoj funkcionira prisiljen biti stvoritelj Boga. On stvara Boga kao nešto što personificira njegovu Ideju koja je plod želje za spoznajom, jer jedino spoznavanjem prirode i njezinih sila se čovjek može nadati da će i njima zagospodariti. A to znači biti gospodar, odnosno Bog kojem se sile prirode moraju pokoravati, odnosno, kao svemoćan, postaje gospodarom svoje sudbine i postaje besmrtan. Čovjek zapravo stvara Boga iz unutarnje zakonitosti, tehničkog funkcioniranja duše i uma, odnosno, iz evolutivne nužnosti i želje za besmrtnosti, ali nema stvari, pojave, ili bilo čega u Svemiru što nema i svoju suprotnost, pa tako stvara Boga i iz straha od te nepoznate i neprijateljske Prirode i njezinih sila, odnosno sila koje stoje na putu njegove želje za besmrtnosti. Njegove slike, a čovjek je uvijek i jedino sposoban razmišljati u slikama, su obojene emocijama želja o kontroli nepoznatih sila i straha od tih sila. Tako on uvijek stvara i svojeg zaštitnika i Spasitelja, što u početku ima svoju svrhu. Ali ta svrha završava postajući sama sebi svrha, jer na kraju postaje klopka.. Odavde i vjernički strahovi o uništenju koje će nastupiti onog časa kad se odreknu njegove zaštite i to je logično i uvijek, "najveći grijeh". Postaju taoci straha pred silama ništavila od kojih ih štiti jedino Bog, a ta grčevita obrana "osiguranog" prostora govori da su oni zarobljenici tog prostora i vlastite iluzije Boga koji će ih poslije smrti, (čitaj nestajanja u ništavilu), uznesti na opet "osiguran" prostor, odnosno Nebo i nastaviti ih dalje štititi.
- Pogledamo li bogove ostalih religija vidimo da je klišej gotovo uvijek isti. Razlikuje se jedino po nijansama. Već te razlike u nijansama su uzrokovale ratove i mijenjale povijest uz gomile mrtvih, i jasno je koliki je strah i od najmanjeg iskrivljavanja dogme koja jedino i "jedina" pruža sigurnu zaštitu.
- Satanizam razumije unutarnje zakonitosti, o čemu će biti više govora kasnije. Jasna mu je uloga Boga u tome, kao i Boga kao najvažnijeg činitelja "ljudske" evolucije. Taj i takav Bog po toj istoj zakonitosti, a u cilju daljnjeg razvoja evolucije ljudske duše kao jedine bitne sveukupnosti i pravog cilja, kada postane "Bog dogma" i Bog stagnacije, On treba biti pretvoren u svoju suprotnost, svojevrsnog Antiboga i od njega treba kao dotadašnji Bog biti uništen da bi se mogao započeti novi ciklus. Dakle, i Bog i Antibog u sebi moraju sadržavati klicu suprotnosti i samouništenja koja se treba razviti na za nju plodnoj i inertnoj, gnojavoj, nepokretnoj masi završenog ciklusa, klici koja je u odnosu na nju vitalna i jedini mogući nositelj novog, evolutivnog ciklusa ukupnosti ljudske duše.
Satanizam je dakle uništavatelj starog Boga koji je postao prepreka evolutivno-spiritualnom razvoju, a čija moć i energija opstanka proizlazi iz isisavanja energije duševnosti čovjeka, odnosno kvalitetne energije njegove duše, energija kojom se taj Bog hrani i koja je uvjet njegovog opstanka. Prestala je biti uvjet razvoja čovjeka, pa su time i prestali razlozi za njegovo postojanje. Ta iluzija Boga koji u stvarnosti ne postoji, iako je energetski vrlo živa i aktivna, došla je u fazu koja traži cijelog čovjeka za sebe, odnosno njegovu cjelokupnu životnu energiju.
To je Bog koji kaže: Ja sam tvoj gospodar. Koji laže: Ja sam te stvorio. Koji traži: Sav tvoj život treba biti predan Meni. Ti i tvoji potomci me morate slaviti od rođenja do smrti. Vaš život mora biti predan u moje ruke i ja njime gospodarim. Svaki trenutak vašeg života je, i uvijek će biti moj, i ovisan od moje milosti.
Zatim slijedi njegova zastrašujuća i konačna konstatacija: Vi ste smrtnici i vaš život i sva njegova energija ovisi u potpunosti o mojoj volji. Vi ste smrtni, ja sam vječan.
Dakle, slijepa energija koju je čovjek okupio i oplemenio je osobnom emotivnom energijom, (čitaj vjerom), pretvarajući je u Elemental, narasla je u energiju koja pokušava prisvojiti ljudsku spiritualnu iskru, očovječiti se, postati stvarnost, odnosno stvarni život. Pokušava ukrasti život od ljudi.
Čovjek je stvorio besmrtnog, vječnog i svemoćnog Boga zahvaljujući moći spiritualne iskre koju posjeduje i koja je bila ključ očovječenja i svijesti. Spiritualnim razvojem će doprijeti do razine ekspanzije svijesti (nirvana, samadhi, raj itd.), pa će taj rezervoar energije u koji je čitav ljudski svijet ulagao svoju osobnu energiju tisućama generacija, ipak na kraju iskoristiti kao pogon, odnosno za sve ono što slijedi.
Oni koji ne razumiju pojam satanizma, satanistu i njegovu borbu protiv mrtvila i destrukcije, kadri su stvari gledati kao crno i bijelo suprostavljeno u međusobnoj borbi.