Придонесот на црквата кон медицината
Postoji dio crkvenog kanonskog prava gdje stoji:
Contraria sunt divinae cognitioni praecepta medicinae
[Medicinski recepti su suprotni božanskom znanju]
Cijepjenje
1717. gdja. Lady Mary Montagu, žena engleskog poslanika u Turskoj, i sama preživjela ospice, svjedočila je kako su se Turci cijepili protiv te bolest. Male grupe starih žena bi išle od kuće do kuće, prenoseći orahove ljuske ispunjene s gnojem od blagih slučajeva ospica. Gnoj bi tada bio hotimice razmazan na otvorenu ranu pacijenta (ili klijenta). Lady Mary je uočila da je većina pacijenata oboljela nekoliko dana, ali bi ozdravili unutar osam dana. Cijepljeni su postali zaštićeni od pune bolesti. Ona je bila tako oduševljena s tim postupkom, da je dala cijepiti svog vlastitog sina, Edwarda. Nakon povratka u Englesku u 1721., pokušali su cijepljenje uvesti u Londonu. Prvotni testovi na šest zatvorenika (koji su bili dragovoljci nakon obećanja pomilovanja) bili su uspješni. Tehnika se brzo širila Europom.
Naravno, postojali su neki među svećenstvom, koji su podržavali cijepljenje. Jedan primjer bio je Cotton Mather (1663-1728), puritanski svećenik poznat po svojoj ulozi u procesu protiv vještica iz Salema. On je bio taj koji je uvjerio Dr. Zabdiel Boylston-a da iskuša novu tehnika tijekom epidemije boginja u Bostonu, 1721. U dvije sljedeće godine, on je izveo skoro 300 cijepljenja, od kojih je samo šest pacijenata umrlo. U usporedbi, od skoro 6000 zahvaćenih ospicama na prirodan način, blizu 1000 je pomrlo.
Pastor William Cooper, srdito je prijetio:
Boginje su Božja kazna, poslana da nam se sudi i ponizi poradi naših grijeha; zašto bismo to pokušavali izbjeći i misliti da se okrenulo od nas?...Bog je odredio trajanje svačijeg života...pa ako je to vrijeme došlo, cijepljenje neće spasiti ničiji život.
1772. god. Velečasni Edward Massey iz Engleske, objavio je govor naslovljen: Opasna i griješna praksa cijepljenja. Tvrdio je da je Jobov bijes bio uslijed toga što je njegov mozak bio pogođen cijepljenjem ospica. Tko ga je cijepio? Pa Sotona, naravno! Velečasni je nastavljao dokazivati, u skladu s biblijskim učenjima, da su bolesti poslane od Boga kao oblik kažnjavanja za grijeh. Bilo kakav pokušaj sprječavanja bolesti je "dijaboličan" pokušaj uplitanja u Božju volju!
U 1798., konzervativni liječnici i kler u Bostonu osnivaju "Društvo protiv cijepljenja." Pozivali su stanovnike Bostona da zaustave cijepljenje, jer je taj životno vrijedan postupkom bio "poziv na prkos do Neba samog, čak i volji Boga".
Zabrana anestetika tijekom porođaja
Naša priča započinje 1591., s ženom iz Edinburgha zvanom Euphanie Macalyane. Kad više nije mogla izdržati bol kod porođaja, ona zatraži od svoje babice, Agnes Sampson, lijek da bi smanjila boli od trudova. U to vrijeme, James VI (1566-1625) je bio kralj škotske. [To je bio onaj isti James, koji je nakon što je postao kralj Engleske 1603., odobrio engleski prijevod Biblije, poznat danas kao Inačica kralja Jamesa, ili jednostavnije, Autorizirana verzija.] I James, čuvši za ovu odvratnost, razbjesni se i naredi da se Euphanie živa spali! Bilo je to upozorenje pobožnoga kralja bilo kojoj ženi koja bi se usudila izbjeći Evinu kletvu.
Kršćanske teolozi su oduvijek gledali na bol kod porođaja kao rezultat od kletve Boga na Evu i sve njezine potomke; za neposluh Njegove naredbe. Ova kletva je vrlo jasno izrečena u Bibliji:
A ženi reče: 'Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati.
Postanak 3, 16
Pronalazač anestezije za žene u porodu, bio je škotski liječnik, James Baker Simpson (1811-1870)
Reakcija škotske kalvinističke crkve je bila brza i žestoka. "To je Sotonski izum!" vikali su, "Koliko li sramote za Edinburg!" Klerici su govorili o pobuni protiv samoga Boga, "Zar nije Svemogući izgovorio svoju prvotnu kletvu? Bol kod porođaja je Božja volja. Sada se jedan od Božjih stvorenja, bezbožno pobunio protiv božanske naredbe, usudio se osujetiti Božji Plan."
УМОБОЛНИ ДЕГЕНЕРИЦИ!