Nešto važno se dešava u Kini i to bi trebalo da zabrine političko rukovodstvo. Mlađi Kinezi su sve više skloni pasivnoj rezignaciji, koju savršeno opisuje nova popularna
uzrečica bai lan („neka trune“). Rođena iz ekonomskog razočarenja i opšte frustracije kulturom požrtvovanosti,
bai lan odbacuje mašinu svakodnevnog života i poziva na puki minimum rada. Lično blagostanje je važnije od napredovanja u karijeri.
Ista sklonost ogleda se u još jednoj novijoj uzrečici:
tang ping („praviti se mrtav“) je žargonski neologizam koji označava predaju pred nemilosrdnom društvenom i profesionalnom konkurencijom. Oba izraza govore o odbacivanju pritiska da se ostvare visoki ciljevi i društveni angažman, koji se smatraju uzaludnim gubljenjem vremena.
Prošlog jula, CNN je
izvestio da mnogi kineski radnici zamenjuju stresne poslove u kancelariji za fleksibilan manuelni rad. Kako je objasnila jedna 27-godišnjakinja iz Vuhana: „Volim da čistim. Kako napreduje životni standard (širom zemlje), raste i potražnja za uslugama održavanja domaćinstva… Osećam manji mentalni pritisak. I svakog dana sam puna energije.“
Takvi stavovi se opisuju kao apolitični, dok mladi istovremeno odbacuju i aktivni otpor vlastima i bilo kakav dijalog sa njima. Ali da li otuđenima samo to preostaje?