Мора малку подетално да се проучи историјата за да се дообјаснат прашањата за и околу преселбата на народите, имено преселбата, на словените започнува не од точка туку од голем простор, прататковината на словенските народи ја опфаќаше територијата помеѓу реките Висла, Днепар, Днестер, Двина и Карпатите.
Члену на раководството: Кое би било твоето видување по ваквите тези и пишувања?
Се надевам дека српскиот не ти е проблем.
PANTELIĆ, Stjepan
Pradomovina Slavena u srednjem Podunavlju
Stjepan Pantelić. - Split
:Laus, 2002. - 288 str.; 21cm
Antički geografski rječnik: str. 239 - 252. - Bio-bibliografski podaci: str. 282
283. - Bibliografija: str. 253 - 270; bibliografske bilješke uz tekst. - Kazalo.
ISBN 953-190-122-8
ISBN 953-190-122-8
Stjepan Pantelić
PRADOMOVINA SLAVENA
U SREDNJEM PODUNAVUU
Mainz/Zagreb
2002.
Uvod
Cilj je ove knjige bila potraga za odgovorom na pitanje gdje je bila pradomovina Slavena, jer sustavno multidisciplinarno istraživanje o tome pitanju ne postoji do danas. Već sam na svjetskom kongresu arheologa 1996. na poziv Ruske Akademije Nauka u Novgorodu uputio na činjenicu da su se u znanstvenim krugovima u XIX. st. vodile najžešće rasprave među historičarima, arheolozima, antropolozima i slavistima o pitanju gdje je bila pradomovina Slavena i odakle je krenula seoba, pa je to tema i ove knjige.
O ni jednom pitanju u znanosti nije bilo toliko različitih teza i hipoteza kao o pitanju pradomovine Slavena. Ni jedno pitanje u znanosti nije stajalo toliko pod različitim ideološkim utjecajima kao pitanje pradomovine Slavena. No ipak sustavnog multidisciplinarnog istraživanja o tome pitanju ne postoji do danas.
Mi smo prvo prikazali sve teorije koje su postojale o pradomovini Slavena od srednjeg vijeka pa sve do danas, a onda smo na temelju historijskih, antropoloških, arheoloških, mitoloških i lingvističkih istraživanja dali odgovor gdje je bila pradomovina Slavena.
Dok su jedni govorili o pradomovini Slavena u istočnoj Aziji, drugi su ju tražili u Europi, na istoku, zapadu sjeveru ili jugu. Naša su istraživanja započela od Troje, jer se
u Troji i trojanskom ratu 1174.-1874, pr. Kr. prvi puta spominju Veneti odnosno Slaveni pa je to bila polazna točka. Kod te polazne točke smo ustanovili da su Panoni došli u Troju iz Panonije.
Dok se prije govorilo o Balkanu gdje su bili Grci, Tračani, Iliri, Kelti, druga bezimena romanizirana stanovništva i slično, Panoni su se kao najstariji narod jugoistočne Europe potpuno zanemarivali, a
pod Panonima se imaju shvatiti Veneti, odnosno Slaveni.
Ime Balkanski poluotok prema planini Balkanu u Bugarskoj nije podobno. Taj je pojam je uveo 1808. njemački geograf A. Zeune koji je mislio da Stara planina Balkan «Haemus» povezuje okolne narode slično kao Apenini u Italiji. To je potpuno krivo jer se na tom području radi o različitim narodima s različitim etnitetima, kulturama, religijama i jezicima. Ako se već govori o povezivanju šireg područja onda se ne bi smjelo govoriti o Balkanskom poluotoku nego o Dinarskom poluotoku, jer nam je u širem području planine Dinare poznat povezujući Dinarski antropološki tip, dok o nekom balkanskom antropološkom tipu ne može biti govora. Dinarskim poluotokom bi se preciznije označio onaj dio jugoistočne Europe u kojem se nalazio antropološki tip Veneta odnosno Slavena.
Mi smo se odlučili za naziv srednje Podunavlje, kako je to do sada u znanosti bilo uobičajeno pa smo i ovoj knjizi dali naslov «Pradomovina Slavena u srednjem Podunavlju». Dinarski poluotok jugoistočne Europe nije neki poluotok koji bi Europa trebala prihvatiti, nego je on najstariji etnički dio te Europe.
O podrijetlu južnih Slavena nije se u posljednje vrijeme mnogo istraživalo. Od 1945. godine je povijesna znanost u čitavom slavenskom svijetu u zastoju, jer je
od Oktobarske revolucije 1917. godine, otkada su u Rusiju došli na vlast boljševici, a naročito od 1945., važilo da je pradomovina Slavena bila u Rusiji. To je bio službeni stav i dogma svih slavenskih akademija nauka koje su stajale pod komunističkom ideologijom, tako da se o iskonima Slavena nije istraživalo. Istraživalo se samo utoliko, ukoliko je to odgovaralo liniji ideologije. Zbog toga je razumljivo da su svi slavenski znanstvenici tumačili da je pradomovina Slavena bila u nekom neodređenom prostoru iza Karpata ili u Podnjeprovlju i da su se na jug doselili istom između VI. i VII. st.
Još danas ima autora koji su u zabludi da se o Slavenima na jugu ne može govoriti prije VI. I VII. st. Vrlo je zanimljiva činjenica, da su veliki ruski stručnjaci XIX. st. za pradomovinu Slavena, kao
Karamzin, Samokvasov, Leopardov, Sahmatov, Bezobrazov i drugi naučavali da je pradomovina Slavena bila na jugu. Tu je tradiciju prekinula Oktobarska revolucija pa je tako ostalo sve do 90.-tih godina prošlog stoljeća. Istom su novi ruski znanstvenici kao Trubačev opet počeli naučavati da je pradomovina Slavena bila na srednjem Podunavlju.
Danas je nestalo ideologije boljševizma i komunizma, pa bi znanstvenici jugoistočne Europe trebali stati na svoje noge. Možda će ova knjiga biti poticaj da se pradomovina Slavena u srednjem Podunavlju počinje sustavno istraživati, jer nam je već dosta nekvalificiranih izjava i mišljenja o tom pitanju.
Ako bismo i htjeli govoriti o pradomovini Slavena u područjima današnje Rusije, onda bi najstarije narode kao Panone, odnosno Venete morali smjestiti u ta područja a to nema nikakva smisla.
Zbog toga se mora polaziti o jugoistočne Europe, iz šireg područje srednjeg Podunavlja, jer
nam to potvrđuju, arheološke kulture: kultura sojenica, kultura jantara i kultura žarnih polja, kao i mitologija. To je dakle bio glavni uzrok ovoga rada i glavni poticaj za istraživanje podrijetla južnih Slavena u Jugoistočnoj Europi, jer je najstariji prilaz nacionalnim povijestima pojedinih naroda jugoistočne Europe moguć samo onda ako se riješi pitanje podrijetla i pradomovine Slavena u cjelini. U stara su vremana južni Slaveni bili veća cjelina, ali su ih često povijesni uzroci dijelili na vlastitu štetu. Sve su to pitanja koja nisu dovoljno valorizirana.
Za poljsko-ruskog historičara J. Potockog se kaže da je cijeli život istraživao podrijetlo Slavena, pa ipak njegova istraživanja nisu osvojila slavenski znanstveni svijet. Ako ovaj rad uspije uvjeriti slavenski znanstveni svijet da najstariji Slaveni potječu iz jugoistočne Europe, iz srednjeg Podunavlja, ili Dinarskog poluotoka onda je ova knjiga ispunila svoj cilj. Također je ispunila svoj cilj ako se bude više istraživala venetologija od ilirologije, jer su Panoni i Veneti ipak najstariji narod jugoistočne Europe.
http://p087.ezboard.com/fistorijabalkanafrm3.showMessageRange?topicID=60.topic&start=1&stop=20
.