ги знам тие текстови, не се само евангелија има и посланија има и откровенија, имам и од нив дома и ги читав, не најдов таму некое експлицитно помнување на реинкарнација, па ако можеш да ми кажеш или цитираш такво нешто од тие гностички апокрифни списи
Novi zavjet
Prema mišljenju većine kršćanskih teologa, prorok Malahija na kraju Starog zavjeta predskazuje što će se dogoditi u danima koji su prethodili pojavi Isusa Krista: “Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe dan Jahvin, dan velik i strašan…” Ove je riječi prorok Malahije zapisao u 5. stoljeću prije Krista, predskazujući ponovnu pojavu Ilije i to 400 godina nakon stvarnog Ilijinog života. Ove riječi ukazuju na potvrdu reinkarnacije.
U svome evanđelju Matej spominje ovo predskazanje nekoliko puta. Sveukupno, svi autori evanđelja spominju ovo proročanstvo više od deset puta. Dakle, autori vjeruju kako se Ilija ponovno vratio kao Sv. Ivan Krstitelj: “Kada dođe Isus u okolicu Cezareje Filipove, upita svoje učenike: ‘Za koga drže ljudi Sina čovječjega?’ Oni odgovoriše: ‘Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, treći za Jeremiju ili za jednoga od proroka…’” {Matej, 16:13-14) ”Na to ga upitaše učenici: ‘Zašto onda književnici spominju kako najprije treba doći Ilija?’ On im odvrati: ‘Bez sumnje, Ilija treba doći i sve postaviti opet na svoje mjesto. Ali kažem vam da je Ilija već došao, samo ga oni ne prepoznaše…’ Tada učenici razumješe da im govori o Ivanu Krstitelju…” {Matej, 17:9-13)
“Doista, kažem vam, između rođenih od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja… On je, ako ćete pravo, Ilija koji treba doći. Tko ima uši, neka čuje.’” (Matej, 11.10-11, 14-15) Postavlja se pitanje zašto je Ivan Krstitelj odbio otkriti svoj pravi identitet svećenicima koji su to tražili od njega? No, jedno je sigurno – mi ne smijemo sumnjati u Kristove riječi kojima on tvrdi kako je Ivan Krstitelj nitko drugi do prorok Ilija.
Mnogi raniji očevi kršćanstva kao što su Klement iz Aleksandrije (150-220), Sv. Gregorije (257-332), Arnobious (290- 354) i Sv. Jeronim (340-420) zagovarali su reinkarnaciju. Velečasni William R. Inge, iz katedrale Sv. Pavla u Londonu, u svojim poznatim “Gifford lekcijama” govorio je o Origenu: “Origen je govorio o pre-egzistenciji duše. Duša je nematerijalna i zbog toga nema ni početka ni kraj života… On je bio tako uvjeren u Platonovo učenje da se ograđivao od popularnog vjerovanja tradicionalista o Sudnjem danu i uskrsnuću mrtvih. Kako se materijalna tijela mogu ponovno oživjeti, pitao se Origen, kada je svaki djelić otišao u neka nova tijela? Kojem sada tijelu te molekule pripadaju? Dalje je s prijezirom dodao kako je čovjek upao u najdublji apsurd uzimajući svoje utočište u pobožnosti, govoreći kako je sve moguće za Boga…”
Prema Katoličkoj enciklopediji (Edicija 1913, IV, str. 308-309) Origenova su učenja vrlo slična s doktrinama reinkarnacije koje nalazimo kod platonista, židovskih mistika i Hindu religiji. Poznati religiozni povjesničar Isaac de Beausobre govori: “Posve je sigurno daje Origen vjerovao kako duše žive u nekoliko tijela zaredom i da su ove transmigracije regulirane dobrim ili lošim djelatnostima duše.” Origen je i sam pisao o tome u svom djelu “O
prvim načelima” (On First Principles, Book I, chapter VIII): ”Zbog određenih naklonosti prema zlu, određene duše dolaze u tijela, prvo čovjeka; potom, zbog svog druženja s iracionalnim strastima, nakon tog ljudskoga života one prelaze u zvijeri, a zatim padaju na razinu biljaka. S ove razine one se ponovno uzdižu kroz iste stupnjeve sve dok se ne vrate u raj.”
No, na žalost, iako je za vrijeme svoga života Origen bio hvaljen i štovan od strane crkvenih otaca, nakon njegove smrti stvari su se promijenile. Zbog promjene u religiozno-političkoj klimi 6. stoljeća, uskoro je na Origenova i ostala učenja o reinkarnaciji stavljena Anathema (prokletsvo). Dogodilo se to 5. svibnja, 553. godine nakon Krista, na Drugom koncilu u Konstantinopolju, na kojem su se okupili crkveni oci zajedno sa carem Justinijanom.
https://www.youtube.com/watch?v=WtThgpZXeEU
