Se plasam skoro patoloski os smrtta.Ne tolku od mojata,kolku na moite roditeli koi se vo poodminati godini.Samo niv gi imam na svetov i ne znam sto ke pravam bez niv. Uzasno me plasi pomislata na toa deka eden den ke gi izgubam.
Od drugite nesta najmnogu mi e strav od zemjotres.Uzasnoto cuvstvo sto go sozdava vo zeludnikot koga pocnuva da grmi i ljulja e nesto sto i kamion koga ke pomine me asocira na zemjotres.
Imam ja uste,ama aj da ne ve zamaram.
Uste ova,strav mi e da ne me fati direktorot kako pusam u kancelarija,a ne u toa podrumot kaj metlite i lopatite,ama go pobeduvam stravot nekako,so pomos na cigarata,neli?