- Член од
- 7 јануари 2009
- Мислења
- 391
- Поени од реакции
- 20
Porano znaev da osudam nekogo i bez da razmisluvam mnogu.No so tekot na vremeto mi se smeni i razmisluvanjeto okolu takvite raboti da osuduvam nekogo.Ednostavno nemam zelba da razglabam za nekoj dali gresi ili ne.Ostavam na lugeto da si ziveat i pravat vo svoite zivoti sto si sakaat i taka gi prifakam.Da se vpletkuvam vo tugi zivoti mislam deka na toa nemam pravo i se toa sto e za mene primer pogresno na nekogo mozebi mu pricinuva zadovolstvo ili sreka i koja sum jas da sudi?Zatoa najdobro rabotite vo tugite zivoti da se gledaat od distanca, oti i koga covek saka da pomogne moze da gresi.