90 minuti cista ljubov za kraj
Uste tolku ostana Mila, 90 minuti koga ke znam se . A duri pominuvaat nadevajki se deka zivotot moze da se smeni za samo 90 minuti , nadevajki se na chudo deka ke te vidam koga skazalkite na saatot ke se spojat ke ti kazam iljada zborovi.
Velat pred zorata e najtemno , no imav stotici razocaruvanja pred da zazori ljubovta kon mene. Taka mal sekoe utro barav da najdes mesto vo tvojot zivot za nas. Gledajki kon tebe i koga stotici kilometri bevme daleku , jas veruvav i zatvarav oci a ti bese tuka. A jas ja cekav taa zora no ostanuvav vo temnicata. Taka ke bide i ovaa nok. Dokolku ne se sluchi chudo. A minutite minuvaat brzo i nisto ne moze da go smeni toa, a mene mi ostanuva samo da go popolnam ovoj prostor poln so praznotija so poslednite zborovi upateni kon tebe Mila, zborovi koi nikogash poveke nema da gi chuesh ni od kogo , nikogash poveke.
Vcera nakon tolku vreme te vidov, bese tuka a jas ne mozev da kazam nisto ostanav vo edno cuvstvo na zacudenost kako i sekogash. Polupijana nasmeana dojde , kako da nisto ne te dopira, a ponajmalku jas . Te doprev poleka mozebi za posleden pat po kozata nad desnoto bedro, ne znam dali go pocuvstvuva toa.
Seedno , ne uspeav ni da te pregrnam za posleden pat kako sto sakav , da go osetam mirisot na tvojata koza na moite usni, eden dopir koj ke odese vo nezaborav. No toa go nemashe. Premnogu posle se , premnogu e ova Mila, duri i za covek koj ja ceka zorata a ja najde eden soncev den ne tolku daleku od sega tokmu vo tvoite ochi.
Pomina vreme od togash , nadevajki deka ke se smenish ke najdesh sila da bidesh taa po koja ne prestanav da mislam so meseci, taa za koja nitu edna zenska pregratka ne bese dovolno topla , nitu eden zenski osmeh ne bese dovolno blazen , no zaludno eve na 60 tata minuta od krajot poleka navleguvam vo se . Kolku samo sakav da si tuka , da ti podaram sila da najdeme izlez od ovaa zbrka. Tolku mi tebase vecerva Mila , no racete povtorno ostanaa prazni bevme taka blisku a taka daleku. Jebeno klishe no taka jebeno otslikuva se.
A ti mojata poraka ja pregleda so nasmevka na liceto mozebi , pomegu nekolkute pijachki i muabetite za koi se kolneshe deka ti se prazni no i natamu kako da uzivash vo niv. Mozebi ti proleta uste edna misla , okolu polnokta , mozebi i pomisli dali da dojdes no toa nikogas nema da go doznaam a mozebi e podobro i taka. Tvoite usni ke ostanat zasekogas nemi za mene, na niv ke nema nikogas edno TE SAKAM , da trgneme da go osvoime svetot , ke ostanat nemi za mene kako i vecerva.
A jas ke prodolzam ponataka , zivotot ke izlista nekoi novi stranici . Stranici od eden dnevnik kade dolgo vreme nekade na sredinata ke stoi tvoeto ime - i slika od devojka polnoken cas nasmevka i zelba koja ke se ugasi ovaa nok. Dadov i premnogu , a ti go pogazi seto toa , dnevnikot koj ti go dariv imashe penkalo i prazni stranici koi trebashe zaedno da gi ispisheme Mila , no sepak toa nema da se sluci eve sega eden cas pred krajot go znaam toa.
Bi izlazal koga bi rekol deka ne te sakav , sekoj sloboden moment pomisluvav na tebe zanesuvajki se so idejata deka ke gradime idnina zaedno, trgnav otvoreno so cisto srce koe go zgazi i posledniot del vecerva. Koja patetika neli ?
Ne ti zvuchi poznato sevo ova ? Jebeni 60 minuti do krajot a tebe te nema da me vratis vo svetot po koj kopneev da bidam sreken pokraj tebe. Gledam na casovnikot, na polnok se spojuvaat kazalkite no zalnoto e sto ednata sekogash ponatamu ide napred sama. Mozebi nekoja polnok ke te povikam koga ke bidam daleku od sevo ova , koga bolkata ke ja snema , koga zaboravot ke odnese se , i mene i tebe . Mozebi pak ke bidam slab, no pocitta kon sebesi mislam deka ovoj pat nema da mi go dozvoli toa. Ljubov li e ili opsesija ne znam , znam samo deka sakav da go smenam celiot zivot pokraj tebe i kako ludak sakav da se sluchi chudo koe go nema a minutite pominuvaat.
Vo nekoe drugo vreme koga bi dozvolila da cenish vistinska ljubov do ova ne bi ni doslo Mila , se bi bilo taka lesno kako i prviot pat. A taa zelba sekako seuste ja imashe vo tvoite ochi, ke go razberesh toa a jas ke bidam predaleku da me vratish i da go vratish toa chuvstvo na pripadnost kon nekogo . Zal mi e sto ne mi dozvoli da ti dadam nesto poveke od zborovi a i tie mi ostanaa se pomalku i pomalku . Nikogash dovolno , nikogash nisto moe ne bese dovolno blokiran od tvojata surovost koja atakuvashe na moeto ego i mi predizvikuvashe bolka bidejki zelbata bese pregolema. Srceto sepak ne moze da bira , a mene mi ostanuvase mislata deka eden den ke se sluci cudoto i od tvoite usni ke slusnam edno TE SAKAM . Iako bese tesko , pretesko i sega kukam ko pickica i bolkava ke pomine no momentot ke ostane ovaa vecer i sega veke 30 minuti koi ne delat od krajot.
A vo moite misli ubavo bese , jas i ti zaedno rabotime tezneeme kon nesto da stvorime zaedno, zarem ke imase nesto poubavo od toa. Cisti od pepelta na minatoto od koe mozevme da se iskachime zaedno. So denovi mislev na toa kako da go ostvarime i da kreneme napred vo zivot koj go zasluzuvame. No ocigledno jas ne sum toj cija raka bi ja prifatila posle se , iako znaese deka nikogas nema da te povredam poradi mojata iskrenost koja se granici so ludilo , iako seto toa go znaeshe sepak ne bese ni toa dovolno. Vo tvoite ochi vidov deka ti trebav i sakav zasekogas da bidam uz tebe dovolno bese eden cas da go uvidime toa MIla. Premnogu malce zarem ne ?
Malce kako i ovie 20 minuti cista ljubov koi ostanaa na pesocniov casovnik vo oblik na srce koj sakav da ti go podaram za rodenden a sega ke bide skrshen i frlen i zaboraven zasekogash bash kako sto sum toa i jas vo momentot.
Ljubov li e ova Mila ? Zarem ne e dovolno ova i samo ova ti tebase seto ova vreme ?
I sega koga sfati u kolku tezok period sum i se sto ne podnesov samo da ostvaram da bidam so tebe povtorno me ubivash so svoeto odnesuvanje ?
porano mozev i da te razberam , no vecerva ne , oset samo malku oset mi trebase i se ke bese vo red. No vecerva otkriv deka ti toa sepak go nemash. Tesko e da se osoznae i priznae toa , potesko i od faktot sto nema da gi vidam tvoite oci i vedra nasmevka koja me obarase od noze sekogas koga i da te videv.
Tesko e i sto e sevo ova eden ogromen monolog koj nikogas na nitu edna pred tebe ne bil prikazan. Nitu me procita, nitu nisto navreden zaminuvam, razocaran barajki uteha sekogas na pogresni mesta so misla sepak deka pogresno mesto ne bese i ti i pokraj se.
10 minuti do krajot i zavesata ke se spusti, oprostajno pismo na covek vo nokta koj sedi sam i misli seuste na tebe. Misli dali ke bide mozno celosno da te zaborwavi po se sto se sluci a najpoveke po se sto ne se sluchi. Poveke boli toa sto ne se sluci vo meguvreme Mila barem ke znaevme sto propustame sega, mozebi ke imavme inekoja ljudska mana koga sme zaedno a nashata sovrshenost zarem tolku te isplashi ?
Koga nekoj bi gledal sovrshen par koj bez zbor znae da mu bide ubavo toa bi bile nie Mila a toa bi traelo dolgo i podolgo nego sto mozese da pretpostavis ... a toa i ke ni ostane pretpostavka koja mozebi ke zaboli eden den ... eve go polnok pominaa skoro nasite minuti na ljubovnata scena ... zavesata se spusta ...
Zbogom Ljubavi