Секако дека Тито немал никаква можност да бира за тоа што си напишал.
Само можел да бира и одлучува Тито како ќе биде уредена Југославија по војната, и каква ќе биде поделбата и до каде во кои граници ќе биде која република на федерацијата.
И тука реално Тито ги зезнал Србите, ги поделил сурово да бидат поделени во повеќе републики. Не велам дека можеле сите Срби да завршат баш во само една федерална единица на таа Југославија, но можеле сето тоа да помине без да имаат во Србија две автономни единици како Косово и Метохија и Војводина.
Повеќе аргументи имало да има автономни области во денешна Хрватска и во Босна и Херцеговина.
Tito (ne samo on) je imao logiku slaba Srbija - jaka Jugoslavija. Zapamćena je i jedna izjava tog vremena (iz pisma koje je potpisao Dolanc) koja kaže: "Ako pokrajine nisu protiv Srbije, onda nisu ni potrebne".
*ZAPAD PROMOVIŠE MILOŠEVIĆA*
Suzan Vudvord, profesor sa američkog univerziteta Prinston, u knjizi „Balkanska tragedija, haos i raspad“ piše da je na promociju Slobodana Miloševića uticalo držanje Međunarodnog monetarnog fonda, zapadnih banaka i vlade SAD. – To, pre svega, zbog toga što je viđen kao ekonomski liberal i politički konzervativac koji bi imao autoriteta da implementira reforme koje su oni zahtevali – navela je Vudvordova.
Na scenu stupa Međunarodni monetarni fond i traži od Jugoslavije promenu ustavnog sistema kao preduslov modernim reformama u privredi, finansijama i tržišnoj ekonomiji. Uz drugi stend-baj aranžman MMF traži da se veto republika na saveznom nivou ukine, i to se posebno spominje apsurdnost prava veta pokrajina unutar Srbije.
Posle više od dve godine jalovih rasprava između branilaca postojećeg stanja i reformatora, pod ogromnim pritiskom MMF, Predsedništvo CK SKJ predložilo je republikama i Saveznoj skupštini 21. januara 1987. godine preko 120 amandmana na Ustav SFRJ iz 1974. Ključni amandmani su predviđali i veća prava Srbije nad pokrajinama. Sve ono što je pre deset godina odbacio Josip Broz Tito. Ipak, to će, za one koji se sećaju, biti tek početak dramatične završnice.
Dužnička klopka u koju je zapala Titova „obećana zemlja“ primorala je MMF da traži neophodne ustavne promene, posebno uskraćivanje prava veta, koje je paralizovalo saveznu vladu, ali i Srbiju, kao preduslov za privrednu reformu. Međutim, to je izazvalo burnu reakciju republičkih i pokrajinskih lidera.
Da li je neophodno prebrojavati koliko je Jugoslavija imala šansi da opstane. Koliko su puta to onemogućavali Josip Broz, Edvard Kardelj i njihovi sledbenici, među njima mnogi i iz Srbije.
Послато са SM-A520F помоћу Тапатока