Igor Strelkov: Mi ćemo izginuti i to nećemo vidjeti, ali nakon "Ruskog proljeća" će doći "Ukrajinska zima", a možda i "Moskovski Maidan"!
"Neprijateljske nagomilane snage su zapalile Kramatorsk haubicama s Karachuna i uništile uređaj za pročišćavanje otpadnih voda na području između Slavianska i Kramatorska, gdje imaju jako uporište. U gradu ima puno žrtava i zapaljenih zgrada. Gađano je industrijsko područje i stambene četvrti. Stanovništvo je u panici i ovo je najveće bombardiranje koje je Kramatorsk ikada vidio. Osim toga, to nisu objekti u kojima je milicija i ne pucaju na nas. Zašto? Odgovor je jasan! Treba u Rusiju protjerati nekoliko desetaka tisuća izbjeglica. Ovo je genocid i etničko čišćenje u svom najčišćem obliku!
Odlučio sam objaviti jedan tekst iz osobne korespondencije (s izmjenama i dopunama), jer ne želim čekati i šutjeti u nadi da će "veliki svijet" učiniti nešto više za nas.
Koristeći taktiku predviđanja nekoliko koraka unaprijed, ja sam predvidio patnju stanovništva i gospodarski slom, a još prije mjesec i pol dana sam pozvao na razmještanje mirovnih snaga da se to spriječi. Nitko na to nije obraćao pozornost. Sada je prekasno i besmisleno da mirotvorci ovdje dolaze usred borbe. Sada sam hitno pozvao velike vojne snage u pomoć. One ne djeluju. Za tjedan ili dva, možda čak i ranije, može slijediti značajan vojni poraz oružanih skupina NR Donjeck i NR Lugansk. Zbog omjera teškog naoružanja mi smo potpuno blokirani, a kada i Donjeck i Lugansk budu u potpunosti blokirani kao i Slaviansk, doći će do napada širih razmjera i to pješačkim postrojbama.
Mi još uvijek možemo uništiti najmanje stotinu oklopnih transportera, pa čak i ubiti najmanje 5,000 vojnika, ali ukupan odnos snaga će biti gotovo nepromijenjen.
Omjer će biti negdje 14 – 15 njihovih vojnika na jednog branitelja. Gotovo svaki dan uspijevamo obraniti veća naselja, dok oni nemaju koga ni što štititi. Nas to neće obeshrabriti, a najjače je oružje ono koje se koristi u obrani.
Zašto bi bili optimistični? Od ovih malih uspjeha? Oni su čisto taktički. Strateški smo već počeli gubiti. Vidim da neki ruski visoki dužnosnici sabotiraju podršku Novoj Rusiji. To je evidentno i mislim da su svi toga svjesni.
Inače, kako objasniti činjenicu da do sada NR Donjeck i Lugansk ne priznaju niti
de facto i nisu započeli isporukom nužnog oružja i opreme. Da, Putin je u stvari odbijao, želio bih znati na čiji nagovor, stati u obranu ruskih civila u Donbasu. Nije nam ponuđena ni alternativa. Ako ne bude vojne pomoći, tada je vojni poraz NR Donjeck i NR Lugansk neizbježan. On će se dogoditi tjedan dana ranije ili mjesec dana kasnije – uopće nije važno. Neprijatelj će nam presjeći granicu i polako nas ugušiti. Osim toga, osvajanjem ovog teritorija će, potpuno nepotrebno, Rusija dobiti dva milijuna ogorčenih izbjeglica. Putin se bori sa skupinom "zahvalnih oligarha" i gura naprijed "velikog stratega" Surkova, koji sve uspije objasniti. "Mi smo učinili sve što smo mogli, ali preuzeti obranu Donjecka na sebe znači da ćemo im pomoći, ali uz rizik od nuklearnog rata", to je rekao. Mnogi razmišljaju kako smo mi "sami sebe kaznili", "da nije vrijedno rizika", govore da "moramo biti strpljivi" i "da se s Porošenkom može dogovoriti". Ima i onih koji govore o "taktičkom povlačenju na Krim, kojeg smo već osvojili, jer nismo spremni za borbu" i tako dalje.
Ja znam ono što je sigurno. Većina nas će umrijeti, ali to nije to, nego će svi napori i sve žrtve će biti uzalud. "Rusko proljeće" će biti ubijeno u korijenu i nastupit će "Ukrajinska zima". Nakon rata, što mi naravno nećemo vidjeti, Rusija će dobiti svoj "Moskovski Maidan", 16. lipnja
je rekao Strelkov i mnoge natjerao na razmišljanje, a njegove riječi su komentirane u raznim krugovima u Rusiji.
Odbijanje podrške Donbasu može dovesti do katastrofalnih posljedica za zemlju
"Vidim među ruskim visokim dužnosnicima sabotiranje podrške Novoj Rusiji. To se očituje u svemu", prilično razočaravajuće su bile riječi Strelkova prije nekoliko dana, koji je rekao "da će se poraz dogoditi tjedan dana ranije ili mjesec dana kasnije - nije važno, ali porazom Rusija dobiva i dva milijuna ogorčenih izbjeglica"
Strelkov i njegovi borci nikada nisu bili pesimistični, ali sada tvrde da najviše mjesec dana mogu držati ove položaje. Okrutnost rata i ukrajinskih snaga stvara sumnju među stanovništvom Donbasa da ih je Rusija "odbacila", piše ruski
Slobodni Tisak.
Hoće li mogući gubitak Donbasa doista uzrokovati tako pogubne posljedice za Rusiju, kao što tvrdi Strelkov? Je li moguće živjeti u dobrosusjedskim odnosima s Ukrajinom, kroz ustupke i ublažavanje nekih stavova, što je uočeno u posljednjih nekoliko dana od strane ruskog vodstva, pitanje je koje je postavljeno dekanu Fakulteta za sociologiju i političke znanosti u sastavu Sveučilišta Vlade Ruske Federacije, Aleksandru Shatilovu.
"Na neki način se mogu složiti. U slučaju pada Luganska i Donjecka, te da se nakon nekog vremena u Moskvi pojavi "Maidan", Putinova popularnost će ozbiljno pasti. U međuvremenu, Zapad osjeća zatišje i počinje vršiti dvostruki pritisak na Rusiju. Moramo shvatiti da je sadašnjem vodstvu zemlje, posebice predsjedniku, Zapad nikada neće oprostiti Krim.
Mislim da neki još moraju shvatiti da Igor Strelkov voli pretjerivati. Danas se u Rusiji mnogo govori o pomoći Donbasu. Tu su "Stranka mira" i "Ratna stranka", ali i "Stranka umjerenog sukoba". U principu se slažem s premijerom NRD, Alexanderom Borodayem, koji kaže da Moskva nije izdala Novu Rusiju. Ne samo da imaju milicije s relativno modernim oružjem, nego im nedostaje samo teško naoružanje da krenu u ofenzivu.
Nema razloga za paniku. No, za pravu pobjedu narodnih milicija naša zemlja trebala učiniti puno više i aktivno ih podržati", rekao je Shatilov.
Slobodni Tisak: Koliko dugo rusko vodstvo može voditi politiku da je bolji loši mir od dobre svađe?
Aleksandar Shatilov: Sjetite se 1941. Dok smo mi pazili da ne odgovorimo na provokacije, Njemačka nas je napala. Što se tiče provokacija, ukrajinska strana je još drskija. Korištenje zabranjenog oružja, pritvaranje ruskih novinara, ometanje našeg teritorija, napad na rusko veleposlanstvo, itd. Izjava (sad već bivšeg op.a.) ministra vanjskih poslova Ukrajine Deshchytsa protiv Vladimira Putina je presedan u povijesti diplomacije. Mislim da sve dok Rusija u potpunosti ne popusti, provokacije neće prestati.
"Moram reći da je ponovno ujedinjenje Rusije i Krima uvelike podiglo međunarodni ugled naše zemlje",rekao je član Odbora za obranu ruske Državne Dume, Vjacheslav Tetekin.
"Upravo sam se vratio iz Afrike. U nekoliko zemalja koje sam posjetio, iako s oprezom i pod prisilom Zapada, mnogi su pozdravili stav Rusije prema Krimu. Našom odlučnom akcijom u toj situaciji smo dokazali da smo jedan od centara moći u multipolarnom svijetu. Nakon dva desetljeća stalnih ustupaka smo konačno nedvosmisleno postali velika sila.Odbijanje pružanja podrške Donbasu za nas bi moglo imati katastrofalne posljedice. Prvo, moralne i političke prirode. U očima međunarodne zajednice mi ćemo izgledati još slabiji nego prije aneksije Krima. Naši saveznici će se zapitati mogu li nam još uvijek vjerovati i je li Rusija ona kao što je bila u vrijeme Jeljcina. Uostalom, ruska vlada je u više navrata pokazala da podržava jugoistok Ukrajine. Izlazak vojnika na granice je bila velika poruka. I što je rezultat?
Danas gradovi i sela Donbasa jednako tako se granatiraju iz zemlje i iz zraka, a Rusija šuti. Time su nezadovoljni ne samo obični građani, nego i politička elita. Jučer sam slučajno čuo razgovor u parlamentu nekoliko zastupnika koji su ogorčeni našim nedjelovanjem.
Odustajanje od Donbasa će značiti da ukrajinsko vodstvo ima zeleno svjetlo za ulazak u NATO. Ukoliko ne pobjedi stanovništvo jugoistoka, koje se do sada aktivno protivi takvom potezu u Kijeva, ukrajinska vlada više neće imati nikakvih prepreka. Nakon ulaska u NATO s ukrajinskog teritorija se lako može napasti veći dio središnje Rusije, jednostavnim podizanjem zrakoplova u zrak, bez prelaska naše granice. Danas polijetanjem iz zračne luke u Estoniji možete odmah početi gađati ciljeve u St. Petersburgu. Ukrajinskim ulaskom NATO će obilježiti završetak ruskog geopolitičkog okruženja. Mi imamo samo jednog "polusaveznika" - Bjelorusiju, koja je i sama u sendviču između zemalja NATO saveza, te Armeniju koja je s nama. Ne smijemo zaboraviti na odluku Porošenka o obustavljanju vojno-tehničke suradnje s Rusijom. To znači da ćemo do daljnjeg biti, primjerice, bez naših motora za borbene helikoptere. A to je samo vrh ledenog brijega",
rekao ječlan Odbora za obranu ruske Državne Dume, Vjacheslav Tetekin.
Postoji li mogućnost da se u slučaju uništenja Nove Rusije, Moskva i Kijev vrate dobrosusjedskim odnosima?
Vjacheslav Tetekin: Događaji posljednjih nekoliko tjedana pokazuju da pomirljiviji stav ima Rusija, a da se hrabrije ponaša hunta u Kijevu. Prije par mjeseci se službeni Kijev plašio zvuka motora ruskih tenkova na granici. Sada ukrajinska vojna oprema odjednom "zaluta" na naš teritorij. Da ne spominjem onakvo "pljuvanje", što je zapravo poraz našeg veleposlanstva u Kijevu. Moramo shvatiti da na ovom svijetu, na žalost, ne vlada međunarodno pravo, nego zakon sile. To ne mora nužno značiti ulazak ruskih oklopnih kolona u Donbas. Postoji mnogo drugih načina kojim se može pokazati Ukrajini da nastavak sukoba nije najbolji način. Španjolska je 1936. pokazala da se čak i uz pomoć dragovoljaca, oružja i novca mogu učinkovito podržati savezničke snage.
"Igor Strelkov je iskusni analitičar i njegove riječi treba shvatiti vrlo ozbiljno" kaže Yegor Kholmogorov, glavni urednik časopisa Ruski komentator.
"Sva njegova predviđanja o posljedicama za Rusiju u slučaju poraza Donbasa su vrlo realna. Humanitarna katastrofa je u tom slučaju neizbježna. U Rusiji će još doći nekoliko stotine tisuća ili čak milijuna ljudi iz republika Lugansk i Donjeck. Kijev će izazvati rijeke izbjeglica, jer ubiti 7 milijuna ljudi je vrlo teško. Zamjena stanovništva na istoku Ukrajine da se zaštite u budućnosti od svih vrsta nezadovoljstva se često čuje kao opcija.
Ne zaboravite da će u slučaju pada Donbasa sljedeća meta napada postati Krim. Ukrajinski stav podržava Zapada i to prilično jasno. S obzirom da će razina borbene sposobnosti ukrajinske vojske rasti tijekom kaznenih operacija, kasnije se neće biti lako nositi s njima. U isto vrijeme, naša "peta kolona" će i dalje nastaviti s pjesmom "kako je vrijeme da se podsjetimo na međunarodno pravo i da trebamo vratiti Krim". Tada ćemo automatski postati zemlja koja je pretrpjela najteži vanjskopolitički poraz", tvrdi Yegor Kholmogorov.
Možemo reći da je situacija u Donbasu zapravo nepopravljiva za Rusiju?
Yegor Kholmogorov: Ne. Ako se sada pošalju mirovne snage na područja koja pod kontrolom drže milicije i povuče se ukrajinsko teško naoružanje, kako ne bi gađalo civilne objekte, onda možemo izbjeći sramotu.
Konstantin Sivkov, predsjednik Akademije geopolitičkih znanosti i doktor vojnih znanosti, kaže:
"U mnogočemu je Strelkov u pravu. Ukrajinski vojska sada znatnim snagama želi zatvoriti granicu s Rusijom. Ako u tom uspije, svaki daljnji otpor je uzaludan."
Slobodni Tisak: Bilo je izvješća kako milicije u regiji Lugansk kontroliraju nešto oko 200 kilometara granice. Strelokov tvrdi da se po danu neprijateljska oklopna vozila kreću ravnomjerno duž te linije, te da je samo 10 do 15 km slobodno. Onda ispada da taj "prozor" u Rusiju kroz dva do tri tjedna neće postojati?
Konstantin Sivkov: Ako Moskva ne učini ništa, tako će biti.
A što Moskva može učiniti u ovoj situaciji?
Konstantin Sivkov: Prije svega, potrebno je hitno ukazati na trajno korištenje topništva i zrakoplova, pogotovo bombi s fosforom protiv mirnih naselja i civilnog stanovništva Donbasa, te da će Moskva to smatrati masovnim ubojstvom nevinih ljudi. Barbarstvom. Putin je u ožujku zatražio i dobio od Vijeća Federacije pravo korištenja ruske vojske. Sada se pojavio još jedan razlog. Jednostrano razgraničenje zajedničke granice od strane Kijeva je protuzakonit čin. To također moramo objaviti cijelom svijetu, a naša vojska mora spriječiti da njihove trupe ulaze na naš teritorij.
To je onda izravni oružani sukob s ukrajinskom vojskom.
Konstantin Sivkov: Neće biti sukoba. Ukrajinska vojska se tamo uopće ne bori protiv milicija Donbasa. Tamo sve tzv. "anti-terorističke operacije" provode borci Nacionalne garde. Ako uđemo u pogranično područje, njihova vojska se neće boriti s našim vojnim jedinicama, a Nacionalna garda jednostavno nije sposobna za borbu protiv prave vojske. Nitko ih nije obučio.
Što je onda s reakcijom međunarodne zajednice?
Konstantin Sivkov: Prosvjedovat će, ali ne glasnije nego kad smo se vratili na Krim.
A Zapad?
Konstantin Sivkov: Zapad. Što još može učiniti Zapad? Oni se neće boriti za Ukrajinu. Sankcije? Već su nametnute našoj zemlji. Međutim, ako ostanemo mirno gledati kako Donbas propada, onda će sve biti puno gore. Kremlj je pod snažnim političkim i psihološkim "efektom Krim", ali bi u slučaju pada Luganska i Donjecka u ruskom društvu odmah nastupila katastrofa.
Vratimo se na izjavu Strelkova. Znači li to da se pritisak ukrajinske vojske na Donbas znatno povećao?
Konstantin Sivkov: Ne. Kijevu ponestaje ljudi koji su uključeni u tzv. "anti-terorističke operacije". U posljednjih nekoliko tjedana oni imaju jedan veliki uspjeh - Mariupol. Druga stvar velika tehnološka superiornost neprijatelja, što im omogućuje nadmoć nad milicijama.
Treba jasno reći da milicije moraju izdržati jako malo - do rujna ili listopada. Tada će ekonomski i socijalni problemi Porošenkovog režima učiniti svoje. Donbas će morati preživjeti do jeseni.
