Па митра исто бил бог кој воскреснал на 3тиот ден(римско време), значи он е оригиналецот а Исус е копијата....
[FONT="]
[/FONT] .U Rimskoj imperiji je bilo nekoliko idolopokloničkih kultova. Ovi kultovi su se u svojim vjerovanjima među sobom razlikovali. Međutim, u njima svima su sljedeće četiri karakteristike bile zajedničke.
(1) Svaki od njih (idolopokloničkih kultova) vjeruje u boga, spasioca, čija je smrt iskup za ljudske grijehe i spas za one koji vjeruju u njega.
(2) Svaki od njih ima uvodni prečišćavački obred, kroz koji moraju proći oni koji ulaze u njega (kult). Vjeruje se da će oni koji ulaze u tu vjeru tim obredom biti očišćeni od zla.
(3) Oni su svi u suštini tajanstveno ujedinjavanje sa božanstvom. Ovo ujedinjavanje se izvodi na taj način što njegove pristaše putem obreda simbolički jedu njegovo meso i piju njegovu krv.
(4) Svaki od njih u sebi ima vjerovanje o raju (džennetu) i oni ga svi žele da dobiju. Oni vjeruju da će biti u njemu u udobnosti.Lord Reglan u svojoj knjizi The Origins of Religion govori o vjerskim obredima u vrijeme Rimske Imperije i smatra da su ti obredi (preteče i) počeci današnjih hrišćanskih obreda. Lord reglan kaže, “U prastara vremena je u nekoliko zajednica bio običaj da se izabere jedan mladić kao suđena božanska žrtva i da mu se godinu dana ukazuju božanske počasti. Njemu se ukazivala najveća počast. On je bio najprivilegovaniji gost cijeloga društva. Sve njegove želje su se ispunjavale. Njega se na kraju godine zaklalo u obredu. Njegovo tijelo i krv su odabranici društva jeli kako bi donijeli novi život svima onim u čije ime je ovaj ritual obavljen. Dijelovi žrtvovanog mladića su takođe i razbacivani po polju, da mu daju plodnost, i da ožive svijet. Tokom vremena je izabranik (izabrana žrtva) kovao zavjeru sa sveštenicima da se umjesto njega nađe neka druga žrtva. On bi se izvjesno vrijeme odricao svih počasti kako bi umjesto njega bio zamjenik primoran da bude žrtvovan. On bi onda (poslije žrtvovanja) ponovo preuzimao ugled i čast i sebe pravio stalnim privilegovanim gostom ili vladarom. Lord Reglan trasira ideju kraljevstva i božanstvenosti unazad do ove žrtve. Namjenjena žrtva bogu, koja je uspjela da postane stalni privilegovani gost društva, dok su njegovi zamjenici svake godine klani, je bio prvi kralj i prvi živi bog. Kada se kasnije njegova božanstvenost počela smatrati odvojenom od njega, iako prebiva u njemu, njega se počelo obožavati kao utjelovljenje nevidljivog boga ili njegov (božiji) sin. · Tradicionalno pripovijedanje koje se odnosi na stare idolopokloničke kulture i nacije, i bajke o njihovim bogovima, polubogovima, i herojima, se nazivaju mitologija.] Lord Reglan vjeruje da je mit, priča, koja je povezana s vjerskim obredima. Na taj način, slijedeći ovaj običaj obnove, je izmišljeno nekoliko mitova o bogovima-spasiocima. Smrću i proživljavanjem ovih bogova-spasilaca se unosi novi život i spas u one koji u njih vjeruju.
Najvažnija ceremonija koja se povezuje s vjerovanjem u boga-spasioca je simbolično jedenje njegovog mesa i pijenje njegove krvi što treba da dovede učesnika u ujedinjavanje s bogom. To slavi uspomenu na vremena kada je žrtva, prototip boga-spasioca, u stvari klana i njeno meso jedeno i njena krv pijena. Vremenom se mit boga-spasioca spojio s mitom boga-sunca. Tako je za svakog (boga-spasioca) vjerovano da je rođen u vrijeme zimske kratkodnevnice koja je po julijanskom kalendaru 25. decembra (hrišćanski božić). Svaki bog sunca, spasilac, je nakon strašne smrti proživio u vrijeme proljećne ravnodnevnice (hrišćanski uskrs).
Edward Carpenter je istakao sličnosti među mitovima raznih bogova-spasilaca -- grčkog Dionisa; rimskog Herkulesa; persijskog Mitrasa; egipatskog Ozirisa, Isisa, i Horusa; sjeverno-semitskog Bala; babilonskog i asirskog Tamuza i tako dalje -- i priče o Isusu. O svima, ili skoro svima, se vjeruje:
(1) Da su rođeni ili na ili oko božića,
(2) Da su ih rodile majke djevice,
(3) U pečini ili podzemnoj sobi,
(4) Da su patili za čovječanstvo,
(5) Da su nazvani imenima kao što su donosilac svjetla, iscjelitelj, posrednik, i izbavitelj,
(6) Da su ih pobijedile mračne sile,
(7) Da su otišli u pakao (džehennem) ili podzemlje,
(8) Da su proživjeli i postali pioniri čovječanstva na nebeskom putu,
(9) Da su osnovali zajednicu svetaca i crkava u koje se studenti primaju krštenjem,
(10) Oni se svi komemorišu pričešesnim jelom. Ovdje se završava Lord Reglanov citat.
Valas K. Ferguson (Wallace K. Ferguson), profesor istorije na Nju Jork Univerzitetu (New York University) kaže, “Datumi hrišćanskih svetkovina se podudaraju sa paganskim svetkovinama. Na primjer, božić se podudara s rođendanom Mitrasa, rimskog i iranskog boga sunca. Pored toga, ovaj datum je u svijetu pagana od davnina jedna važna svetkovina.”
Lord Reglan koji je u svojoj knjizi The Hero sabrao studije o mitskim herojima i klasificirao događaje u pripovijedanjima u dvadeset dva poglavlja i odredio koja životna priča se odnosi na kog mitskog heroja. On je takođe rekao da se petnaest od tih poglavlja, koja govore o Isa alejhisselamu, još uvijek nalaze u današnjem hrišćanstvu.
Ovo nam sve pokazuje da je izvor hrišćanstva paganizam.
..Brahma je po brahmanima stvaralac i ovog svijeta i svega drugog. On sve stvara. Njegov simbol je Sunce. Višnu je razum. On je bog koji sve štiti. On vlada sadašnjim vremenom. Njegov simbol je voda. Siva je bog života i smrti. On kontroliše naše i buduće vrijeme. Njegove odgovornosti su pravednost i osveta. Njegov simbol je vatra. [Brahmani vjeruju da njihov bog Višnu živi na nebu. Drugi bogovi izvještavaju Višnu da su se na zemlji pojavili izvjesni šejtani, i da su uznemirili red i tišinu, i da se on stoga mora roditi otjelovljen na zemlji i kazniti te šejtane i demone. Višnu je prihvatio ovu sugestiju. Da bi očistio zemlju od šejtana i demona on se otjelovio kao krišna, ratnik, kojeg je rodila djevica iz ratničke famelije. Djevica je unaprijed usnila o ovom. Krišna je naučio svoje znanje za šezdeset i četiri dana. On je radio kao čobanin. On je putovao nadaleko i naširoko. On je manifestovao čuda gdje god se pojavio. Kada su to brahmani vidjeli oni su ga prihvatili kao božanstvo, koje je sišlo u ljudskom obliku na zemlju. Brahmanski kaluđeri pripovijedaju mnoge mitove o Krišni.
Isto tako i budisti vjeruju da je Buda bog. Buda je, po budistima, živio na nebu prije silaska na zemlju. On je tražio mjesto gdje će se pojaviti na zemlji i na kraju je odlučio da se rodi kao član Sudhodana familije. Mit se ovako nastavlja: Njegova majka je dok je postila, zaspala na krovu palaće i usnila san. U snu joj se prikazao bijeli slon koji silazi s neba i oko sebe emituje svijetle krugove. On je, na njeno veliko iznenađenje, ušao u njenu matericu s njene desne slabine. Pred Budino rođenje su viđeni mnogi znaci. Njegova majka izlazi iz grada i rađa pod drvetom svoga sina. Budizam je prepun stvari koje razum i logika nikada ne mogu prihvatiti. Trojstvo, koje je kredo u brahmanizmu, budizmu, i hrišćanstvu, je isto. Ovdje ćemo nabrojati neke od njihovih sličnosti kao što su, ulazak boga u djevicu, njen porod, i vjerovanje ljudi da su oni božanstva:
1 - Isus je po hrišćanima umro i onda, tri dana nakon smrti, proživio (uskrsnuo ili vaskrsnuo). Isto tako je i krišna proživio nakon svoje smrti i popeo se na nebo.
2 - Isus je proživio iz groba a Buda iz mrtvačkog kovčega (sa tabuta).
3 - Isus je ranije rekao da će biti ubijen, spasio je duše u tamnici, odnosno paklu, i sjeo je nakon proživljenja iz groba na Allahovu desnu stranu. Buda je rekao da će se povući sa svijeta i otići u Nirvanu. (Prevodiočeva opaska: Nirvana u budističkoj filozofiji: “ugasnuće”, stanje vječitog i blaženog mira koje se nalazi s one strane svijeta svijesti i individualnog življenja. Do ovog stanja se dolazi potpunim ugasnućem svoga “ja” i volje za životom, tj. potpunim oslobađanjem duha od materije; u docnijem budizmu: blaženi život u nekom Budinom svijetu punom sjaja i velelepnosti.)
4 - Isus je, kada je uzašao na nebo, preuzeo dužnost i počeo s kontrolom nad svim stvarima u univerzumu. Isto tako je i Buda uspostavio na nebu sultanat i gospodarenje nad univerzumom.
5 - Jevanđelja jednoglasno nabrajaju Isaove alejhisselama(Isusova) očeve do Davida (Davuda alejhisselam), kojeg nazivaju Prvi melik (kralj, vladar). Isto tako i Budin rodoslov počinje s Mekavamatom, prvim vladarom. Trojstvo i tenasuh (metempsihoza) nisu postojali samo u Indijskim vjerama već takođe i u drevnim egipatskim vjerama. (Prevodiočeva opaska: Metempsihoza - seljenje duše iz jednog tijela u drugo poslije smrti. Vjera u metempsihozu bila je raširena kod Hindusa i Egipćana i ona sačinjava sastavni dio budističke, orfističke, Pitagorejske, Platonove, Plotinove, Empedoklove i drugih filozofija.) Amonra je glavno božanstvo starih Egipćana. Njegov simbol je sunce. Vjerovalo se da je on svojom voljom i govorom stvorio ovaj svijet. Oziris je njihov drugi bog i njegov pomagač. Oziris je došao na zemlju. On je podlegao raznim nevoljama i bio je ubijen. On je proživio i popeo se na nebo uz pomoć njihovog trećeg boga Izisa. Oziris je tako postao bog mrtvih. U drevnom Egiptu se vjerovalo da su kraljevi ili faraoni Amonraovi (sunčevi) sinovi. Stari Egipćani su vjerovali da oni, koji umru, idu Ozirisu na polaganje računa (hesab)]
[FONT="]
Овие работи не изгледаат ли повеќе како копија? (се извинувам што не е преведено, ако треба ќе го преведам)
[/FONT]
Не постои друго знаење на човекот освен човечко преку искуство и пренесено и прилагодено. И да ни каже Бог што е каков е ние нема да сватиме, мозокот има граници, ние имаме некоја ограничена перцепција и не знаеме каде сме и каде одиме. Да, Бог ќе беше измислица доколку не се објавил на човештвото но еве Библијата вели дека Јехова се објавил и му објаснил на човекот зошто е тука, зошто постои злото, зошто умира, што има после смртта, кои се неговите намери со човештвото итн. Сето ова може да се согледа со детално истражување на Библијата. Овие прашања може да ги одговори некој со повисока перцепција, или Библијата која вели дека е инспирирана од некој таков.
