Halid Tulic
ISLAM I DRUGE VJERE
Zahvala pripada samo Allahu, Slavljen je i Uzvishen, i neka je blagoslov i spas Njegov na
posljednjeg Poslanika Njegova i one shto ga slijedice na Istini i sve ostale Božije
Poslanike i one koji ih slijedice na Uputi.
Covjekovo je da se kad - tad upita: “Zbog cega sam se nashao na ovoj kugli zemaljskoj i
zbog cega mi je mrijet a radije ne bih? Pametnom je jasno da to zacijelo ima neki
smisao, samo od koga ga saznati i kako ga doseshi? Svakom razumnom koji se zagleda
u nebo osuto sazvjež|ima ili se zgrane nad tvonicom shto neprestano djela i u tijelu
njegovu a on ni habera nema, jasno je da iza toga stoji Tvorac, a Stvaranje je njegovo
posigurno s odre|enim ciljem, ali kako ga otkriti? Svemoguci nije pustio ljude da
lutaju, vec im je slao Objave putem poslanika, ljudi obicnih i smrtnih, poznatih po
pravednosti, istinoljublju, kako bi im ljudi lakshe povjerovali kada Objava pocne silaziti.
Dostavlja Objava od Boga je melek (andzeo) Džibril (Gabrijel) i svi su Božiji Poslanici
pozivali u istu vjeru, jer je taj poziv dolazio iz istog izvora, pozivashe u predavanje
(Predavanje-Islam; Predani-Muslim) Jednom Bogu (Allah). Lanac Poslanika pocinje s
prvim ovjekom Ademom (Adam), a zavrshava s Muhammedom, sallallahu alejhi ve
sellem, preko kojeg je tokom 23 godine doshla poslednja Božija Objava covjecanstvu, a
ime joj je
“Knjiga koja se cita” (Kur'an).
Poslanici koji su prethodili Muhammedu bili su od jevrejskog naroda: Musa (Mojsije)
cija se objava zove Tevrat (Tora; Stari zavjet) i njegov brat Harun (Aron), zatim Davud
(David) cija se objava zove Zebur (Psalmi Davidovi), i sin mu Sulejman (Solomon) i
drugi Poslanici, a oni koji su neposredno prethodili posljednjem Poslaniku bili su
Zekerijja (Zakaria) i sin mu Jahja (Ivan Krstitelj) i Isa (Isus), neka je na sve njih
blagoslov Božiji i spas. Neki jevrejski sveshenici, medzutim, nisu htjeli prihvatiti
poslanstva Jahje niti Isaa tako da Jevreji i dan-danas cekaju poslanika, jer nisu htjeli
priznati niti Muhammedovo poslanstvo, kao ni neki od onih koji su prihvatili istinitost
Isaova poziva, iako je dolazak posljednjeg Božijeg Poslanika najavljen i preko Musaa i
preko Isaa. Jevreji su ocekivali da posljednji poslanik bude od loze drugog sina
Poslanika Ibrahima - Ishaka, od kojeg i sami poticu, a ne od loze prvog mu sina
Ismaila, kojeg je Ibrahim skupa s majkom mu Hadžerom ostavio u Mekki i gdje je
skupa sa sinom obnovio Božiji Hram17 kojeg mi i danas hodocastimo. Ismail se oženio
medzu tamoshnjim plemenima, i posljednji je Božiji poslanik Muhammed od njegove
loze. Sljedbenici Isaova poslanstva su držali vjeru neiskvarenom tri stoljeca nakonshto
ga je Allah uzdigao kod Sebe i sacuvao od pokushaja ubistva od strane Rimljana. Zadnji
nas Božiji Poslanik obavjeshtava da ce Isa biti vracen na Zemlju pred kraj ovog
dunjaluka, u vrijeme Mehdije cija ce vojska doci do Rima. Tada se pojavljuje i
Dedždžal (Antikrist) koji ce pozivati ljude da povjeruju u njega kao Boga. Isa ga ubija i
ubija svinju i prelama krst, shto ce uvjeriti krshcane da prime Islam. Treba ovdje
napomenuti da ovaj dolazak Isaa na Zemlju ne znaci poslanstvo, jer on ne dolazi s
novom Objavom Božijom, nego s novom odredzenom zadacom - ubistvo Dedždžala i
dokazivanje istinitosti Islama. U cetvrtom stoljecu nakon Isaa pocelo je vjerovanje u
njegovu božanstvenost. Rimski car koji je tada preshao u krshcansku vjeru naredio je
spaljivanje svih knjiga koje govore da je Isa samo covjek i Poslaniki Božiji i
proganjanje svih onih koji ne vjeruju u Isaovo Božanstvo. Tako danas sve razlicitekrshanske crkve pozivaju u vjerovanje u “Trojstvo”, tj. u tri osobe koje su sadržane u
jednoj osobi(?!): Otac- Sin - Duh Sveti. “Otac” bi trebalo da predstavlja Boga, “Sin”
Njegova sina - Isaa, a “Duh Sveti” meleka Džibrila - prenosioca objava. Ako upitate
kakvog krshcanskog sveshenika da vam objasni kako to da tri može da bude jednako
jedan, ili kakav je to Bog koji jede i pije i spava i biva razapet na križu (ko se onda
brine za Kosmos?) Odgovore vam da je to tajna koja ce biti objashnjena na drugom
svijetu. Stoga nije cudo da mnogi ljudi na krshcanskom Zapadu danas ni sami ne znaju
kakvoj vjeri pripadaju. Nasha je odgovornost pred Bogom da ih pozovemo Istini. To je
bio cilj islamskih vojni kroz povijest - upoznati covjecanstvo s Istinom, ne sileci nikoga
u nju. Danas Zapad, bar za sada, ne pravi otvorene smetnje pozivu u Islam, i
svakodnevno ulazi u nashu vjeru veliki broj ljudi. Jedna krshcanska sekta koja se i dalje
drži kroz vjekove izvornog vjerovanja u Jednog Boga i smatra Isaa samo Poslanikom i
covjekom jesu “Unitaristi” (Jednoboshci). Mnogi su ameriki predsjednici njima
pripadali, kao i mnogi poznati ucenjaci. Za vrijeme osmanske carevine, nalazili su
sklonishta u njoj i podrshke od progona onih shto vjrovace u “trojstvo”. Iz razgovora s
mnogim mladim ljudima na Zapadu, licno sam bio uvjeravan da je mali broj mladih
ljudi koji se josh drže vjerovanja u “trojstvo”.
Problem danashnjih Jevreja i Krshcana je shto su se zagubili originali Objava njihovih
Poslanika, a u jedinu sacuvanu Božiju Objavu - Kur'an, ne žele da povjeruju. Na nama
je prevoditi Kur'an na sve jezike i neumorno je dijeliti, jer i onom ko je cita u prijevodu
biva jasno da joj autor nije covjek. Dok su prijacnjim Poslanicima davana od Boga
cudesa kako bi im ljudi povjerovali, zadnjem je Božjem Poslaniku dat Kur'an kao
najveci dokaz. I sam Kur'an opetovano poziva sve ljude i džine da se sakupe i sastave
neshto slicno njemu. Danas krshcani posjeduju 76 verzija o životopisu Isaovom, a
priznaju od njih samo cetiri, iako se i ove medzusobom u mnogo cemu suprotstavljaju.
Ove životopise nazivaju Evandzeljima (Indžil), kako se zvala Objava poslana po Isau,
iako je malo u tim životopisima ostalo od izvorne Objave. cak ni u ta cetiri, kod njih,
priznata životopisa, nema nishta shto bi upucivalo u božanstvenost Isaovu, jer se “Sin
Božiji” može shvatiti preneseno, a i sam se Isa obraca u tim životopisima svom narodu
sa: “Djeco Božija”. S druge strane, cinjenica je da je Isa rodzen bez oca, po Allahovoj
Odredbi, ne znaci da je on Božiji sin. Prvi covjek Adem, stvoren je i bez oca i bez
majke, i niko za njeg ne tvrdi da je Božiji sin, kao shto niko ne tvrdi za Havvu (Evu) da je
Božija kci. Jedan od nepriznatih Isaovih životopisa je životopis koji je zapisan od
strane njegova ucenika Barnabe. Dok se od cetiri priznata životopisa, samo jedan
pripisuje Isaovom uceniku (Matijino Jevandzelje) i u njemu nema spomena “trojstva”.
Ivanovo Jevandzelje koje se pripisuje Isaovom sljedbeniku Ivanu Ribaru, ocito da nije
njegovo jer stil odgovara kakvom filozofu iz drugog stoljeca. To je jedino Jevandzelje u
kojem se direktno spominje Isusovo “Božansko” porijeklo. Druga dva Jevandzelja se
pripisuju ucenicima ucenika. Barnabino Jevandzelje se sacuvalo u grobu svoga autora,
ciji je grob pronadzen u petom stoljecu. Odatle je dospio u Papinsku knjižnicu, a iz nje
u Dvorsku knjižncu u Becu, gdje se i sad nalazi. Kad je prvi put preveden na engleski
jejzik i {tampan 1907. u Londonu, tajanstveno je nestao iz knjižara. Sacuvane su samo
dvije kopije, jedna u Britanskom muzeju, a druga u Kongresnoj knjižnici u Vashingtonu.
Odatle je krishom iznesen mikrofilm, shto je omogucilo njeno ponovno shtampanje. U
ovom životopisu, Barnaba pripovjeda (str. 220) kako su plakali i tugovali za Isaom
skupa sa njegovom majkom Merjemom (Marija), mislece da su ga Rimljani razapeli
skupa s razbojnicima. Medzutim, Isa se pojavio nakon tri dana i objasnio im kako je
Allah dao da Juda koji ga je odao Rimljanima, nalii njemu, pa su razapeli Judu
umjesto Isaa i da ce ova varka ostati do pojave Muhammeda, koji ce razjasniti istinu oIsau onima koji slijede Božiji zakon. I doista, Kur'an veli za ovu zgodu:
“Niti ga ubishe, nit ga razapeshe, vec im se pricini.” (En-Nisaž :157).
I u onom shto se danas naziva Starim zavjetom i Novim zavjetom iako sadrže tek
poneshto od originalnog Starog, (Musau objavljenog) odnosno Novog, (Isau objavljenog)
zavjeta, nalazimo pasuse koji upucuju na dolazak Muhammeda (“Pohvaljeni”) kao
poslednjeg Božijeg Poslanika.
U poglavlju “Ponovljeni zakon” iz Starog zavjeta nalazimo:
“Podignut cu im poslanika izmedzu njihove sabrace, kao shto si ti. Stavit cu Svoje Rijeci u
njegova usta, da im kaže sve shto mu zapovjedim. A ne bude li tko poslushao Mojih
Rijeci shto ih Poslanik bude govorio u Moje Ime, taj ce odgovarati preda Mnom.” (18:18)
Sabraca Jevreja mogu biti samo Arapi, kao shto smo spomenuli, jer im je zajednicki
predak Ibrahim, a poslije Musaa kojem se ovdje obraca Bog, nije bilo poslanika koji
nije bio Jevrej osim Muhammeda. S druge strane, prijashnji poslanici nisu prenosili
rijeci doslovno, kako su im silazile od Džibrila, nego su prenosili narodu njihovo
znacenje. Muhammedu je medzutim naredzeno da prenosi Objavu doslovno pisarima,
kao shto se ovdje kaže:
“Stavicu Svoje Rijeci u njegova usta, da im kaže sve shto mu zapovijedim.”
shto se tice Novog zavjeta, ciji original ne postoji, kao shto je slucaj i sa Starim zavjetom,
ali krshcani danas zovu “Novim zavjetom” životopise poslanika Isaa, i kao shto smo
ranije spomenuli, priznaju vjerodostojnim od tih životopisa samo cetiri: Matijino,
Markovo, Lukino, Ivanovo, dok za sve ostale kažu da su proturena, cak i u tim
životopisima za koje kažu da su vjerodostojni, nailazimo na ono na shto nas upucuje
Svemoguci u Kur'anu:
“A kada Isa sin Merjemin rece: ”O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov Poslanik, da
vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat, i da vam donesem radosnu vijest o
Poslaniku cije ce ime biti Ahmed “Pohvaljeni”.
(Es-Saff: 6)
Ako pogledamo Ivanovo Jevandzelje, jedno od cetiri priznata kod krshcana, naci cemo
ovaj pasus u kojem se Isa obraca svojim ucenicima:
“Ako me volite držat cete se mojih naredbi, a ja cu se moliti Ocu i On ce vam dati
drugog Utjeshitelja koji ce biti s vama zauvijek.” (14:15-16)
“Ali Utjeshitelj, koji je duh istine, koga ce Otac poslati u moje ime, potsjetit ce vas
svemu shto sam vam govorio”. (14 : 26)
“Kad vam on, duh istine dodze, vodit ce vas prema potpunoj istini, poshto on ne govori
od sebe, nego govori ono shto cuje, i reci ce vam o stvarima koje tek trebaju da
dodzu.”(16:13)
Ako se povratimo originalnom grckom prijevodu, vidjecemo da rijec “Utjeshitelj” glasi
na grckom “Parakletos” dok “Pohvaljen” (kako Isa naziva Poslanika iza njega) se u
grckom kaže “Praklete”. Osim zamjene slova, grcki su prevodioci sa izvornog
armejskog jezika josh dodali: “... koji je duh istine...”, sadashnja crkva veli da se to misli
na Svetog Duha, koji predstavlja jednog od cinioca trojstva u kojeg vjeruju: (Otac - Sin
- Duh Sveti). S ovim tumacenjem, da je “Utjeshitelj” u stvari Duh Sveti, crkva upada u
nerazmrsivu proturjecnost, jer to znaci da Svetog Duha nije bilo u vrijeme dok se Isa
obraca ucenicima, a s druge strane, kad Isa kaže da ce Otac poslati drugog
“Utjeshitelja”, ispada da ima vishe “Svetih Duhova”. U isto vrijeme, nalazimo u povjesti
ranog krshcanstva veci broj osoba koje su za sebe tvrdile da su obecani “Utjeshitelj”, shto
ne bi bilo moguce ako se vjerovalo da je “Ujeshitelj” Duh Sveti. Ne nailazimo nanagovjeshtaj dolaska poslednjeg Božijeg poslanika samo u krshcanstvu. Pogledajmo u
svete hinduske knjige za trenutak:
U svetoj knjizi Hindusa “Bhavishya Purana” nalazimo:
“Pojavit ce se duhovni Ucitelj, stranac sa svojim drugovima. Zvat ce se ”Pohvaljeni"...
O, ponosu covjecanstva, stanovnice pustinje! Okupio si veliku silu da ubijesh Sotonu, a
sam si zashticen od neprijatelja." (Khand 3, Adhya 3, Shalok 5-8).