Al’ se nekad dobro pilo baš
Kafanski sat kuca podne, što znači da je vreme da pomenem studente. Redovne, vanredne, talentovane, načitane, pročitane, večite studente. Tada se mogu videti studenti koji idu ili dolaze sa ispita, koji slave ili se teše, ili opet, ubijaju tremu nekom brzom ljutom, iz istih onih čašica iz kojih su pili pijačari. Te čaše su oprane, ili nisu, to nije bilo naročito važno. E, koliko je kafana diploma videla, toliko neće nijedan današnji direktor ljudskih resursa. Koliko se opravdanja zbog izostanaka u kafani napisalo, u domu zdravlja, danas nikad neće. Koliko je bolovanja i porodiljskog u kafani odobreno, u ovom vremenu tek neće, jer ovi termini rapidno zastarevaju. Koliko je poštenih, a unosnih ugovora u kafani potpisano, toliko u Briselu nikad neće