Колку вашите ставови и мислења за секоја работа се цврсти и непроменливи?
Дали истите знаете понекогаш благо или скроз да ги промените?
Ако да, зошто го правите тоа?
Дали за да придобиете нечие внимание или да се допаднете некому можете да го промените вашиот став? Дали во разговор со блиски луѓе ви се случува да се согласите за нешто иако не мислите така, само за да не настане некоја расправија или да не променат другите мислење за вас?
Што мислите за таквите постапки ... дали промената на својот став значи компромис за одржување на една нормална врска со луѓето или едно чисто лицемерие?
И најбитното - колку сте храбри да ги кажете вашите ставови? Дали некогаш премолчувате поради страв од нешто?
Moite stavovi i mislenja se onolku cvrsti kolku i moeto veruvanje deka tie se vistiniti. Kako shto se ubeduvam deka ne se, taka blago ili skroz gi promenuvam.
Nikogash ne bi promenil stav za da pridobijam nechie vnimanie ili za da mu se dopadnam nekomu, bidejki ako sakam da mu se dopadnam nekomu ili da privlecham nechie vnimanie, sakam JAS, takov kakov shto sum, so moite stavovi i mislenja, da mu se dopadnam ili da go privlecham negovoto/nejzinoto vnimanie, a ne so poinakvi stavovi ili mislenja, bidejki togash ne bi go privlekol vnimanieto jas i ne bi i se dopadnal na taa lichnost jas, tuku iluzijata koja jas ja kreiram i koja potoa SEKOGASH ke treba da ja odrzuvam, bidejki ako prekinam da ja odrzuvam i povtorno stanam jas, na taa osoba poveke ne bi i go privlekuval vnimanieto ili ne bi i se dopagal. (lele kolkava rechenica...



) Da glumam celo vreme za na nekogo da mu se dopagam??? Nikako. Za da glumam stavovi i mislenja, treba pridobivanjeto nekoj da mi bide povazno makata i trudot na koj jas bi se izlozil za da glumam celo vreme. Nikoj ne treba da bide tolku vazen.
Toa ne doveduva do narednoto prashanje, do toa deka ke glumam stavovi i mislenja, dokolku pobitno mi e da ne se raspravam so bliskiot i ke se macham i ke glumam ludilo, ama SAMO AKO JAS TAKA SAKAM, samo ako mene mi e taka polesno.
Toa ne doveduva i do poslednoto prashanje... Kazuvanjeto na svoite stavovi bara hrabrost? Ako e taka, togash postoi nekoja opasnost. Ako postoi nekoja opasnost, postoi nekoj rizik. Ako postoi nekoj rizik, (na pr. da mu kazete na shefot deka negoviot proekt e sranje i da si go zadrzite svojot stav), togash povtorno, ke si gi izmeram karot i rizikot i ke si odlucham. Vo sekoj slucaj, stavovite i mislenjata gi menuvam
samo koga mene toa mi odgovara.