Некој да не има анализа за состанокот Путин -Ердоган? Фацата на Ердоган му беше сменета после состанокот. Сигурно го има натерано да склучи мир со Асад и да ги прекине испораките со оружје на џихадистите.
Нема да има информации сигурно, само ќе можиме да влечиме заклучоци после првите превземени чекори за тоа што се договарало.
Вероватно русот ќе му нуди троен пак контра западните муљатори кои скаат да го протнат Катарскиот гасовод. Еве некои од анализите од пред ден-два пред овој состанок:
Očekivano je da Turska zakoči i NATO Crnomorsku inicijativu uperenu protiv Rusije, zbog gneva Ankare protiv njenih zapadnih saveznika.
To su ključne ocene zapadnoevropskih analitičara u vezi sa razgovorima Putina i Erdogana u Sankt Peterburgu, propraćene iznenađenjem i velikim podozrenjem u to šta idućih meseci i godina smera da učini Erdogan kad su u pitanju strategijska opredeljenja Turske u odnosu na Evropsku uniju, Siriju, područje Kavkaza i Azije, kao i veza sa SAD, na koje je turski predsednik posebno ozlojeđen i štaviše, sumnja da je Zapad bio upoznat s pripremama za puč protiv njegove vlade.
Erdogan je u intervjuu francuskom listu Mond rekao da je Zapad u presudnom času ostavio na cedilu strategijskog saveznika Tursku, jer je kritikovao i puč, ali i nedemokratsku čistku posle puča.
U Evropskoj uniji je vidljivo strahovanje da bi mogao biti zakočen sporazum s Ankarom o zaustavljanju talasa izbeglica u Evropu, a zasad u zatečenom Briselu nema odgovora na najave Moskve i Ankare o obnovi projekta gasovoda Turski tok, koji bi mogao imati i krak Južnog toka, jer je o tome načelni dogovor s ruskom stranom izgleda utanačio bugarski premijer Bojko Borisov.
Krak iz Bugarske bi mogao ići i dalje na Balkan i u Srednju Evropu, što je za Vašington i istočne države EU potpuno neprihvatljivo, jer bi se, uz teško osporavanu izgradnju gasovoda Severni tok 2 ispod Baltika u Nemačku, raspao strategijski plan da se spreči širenje energetske saradnje EU s Rusijom.
Krajnje su uzdržani izvori iz sedišta NATO koji ipak ne veruju da bi Turska dovela u pitanje svoju pripadnost Atlantskom savezu, pa zato odbacuju i spekulacije da bi se Ankara mogla pridružiti bezbednosnoj šangajskoj organizaciji za saradnju, u kojoj su Kina, Rusija i više azijskih država, mada nisu tako sigurni kad je u pitanju tursko okretanje i Evroazijskoj ekonomskoj uniji čiji je glavni stub Rusija.
Italijanski list Stampa sažima suštinu strahovanja zapadnih država da "nova opasnost preti od Erdogana i Putina" jer bi istinski strategijski spoljnopolitički, ekonomsko-energetski i bezbednosni, naročito u Siriji, zaokret u tursko-ruskim odnosima, zadao velike glavobolje stratezima u EU i NATO.
Stampa tvrdi da je susret Putina i Erdogana "iz temelja uzdrmao krhku ravnotežu u Evropi i na Bliskom istoku" i kaže da su se ruski i turski lider "sad združili kao saveznici protiv Zapada i teže stvaranju novoj osovini moći".
Uvodničar italijanskog dnevnika se poziva na diplomatske izvore i ukazuje na to da su "gas, Sirija i veoma ambiciozni projekat velike Evroazije, pod vođstvom Moskve, regionalni prostor na potezu od Irana do Turske koji ruši, sadašnju ili buduću, osovinu zemalja tog regiona s NATO i Evropskom unijom".
Mediji u EU su preneli vest da je šef Kremlja upravo u Bakuu s liderima Azerbejdžana i Irana razgovarao o "stvaranju novog Kaspijskog trojnog saveza, koji prosto vapi za Turskom", a primećuje se i da je Putin u Moskvu pozvao i predsednika Jermenije Serža Sargisjana u nastojanju da izdejstvuje nagodobu Jermenije i Azerbejdžana povodom spornog Nagorno-Karabaha.
"Susret u Sankt Peterburgu Putina s Erdoganom nema za svrhu da samo vaspostavi diplomatske i ekonomske veze dve zemlje, već je znak Zapadu koji pokazuje kuda duva vetar: a to je da politika izolacije Rusije ne funkcioniše", podvlači se u osvrtu Stampe.
U analizama zapadnoevropskih medija i dosad iznenađuće šturih komentara instituta za političke ocene ipak preovladava ocena da je jaz između Erdoganovog režima i Zapada veliki i spominje se i mogućnost da je Moskva diskretno upozorila turskog predsednika na pripremu puča protiv njega.
Istovremeno se ocenjuje da će ključni problem u razgovorima Putina i Erdogana biti Sirija, koja je dosad tražila da šef sirijskog režima Bašar el Asad ode s vlasti da bi se našlo političko rešenje za tamošnju krizu.
Ali je Erdogan uoči puta u Sankt Peterburg izjavio da "bez Rusije nema rešenja za Siriju", što je ozbiljno upozorenje Evropljanima i Amerikancima da se stvari na geopolitičkoj pozorinici Bliskog istoka ozbiljno menjaju.
Amerikanci nikako ne žele da iz celog haosa na bilo koji način Iran izađe kao pobednik, a iranski štićenik Asad je trebalo da bude milom ili silom srušen i zato što je preko Sirije trebalo da prođe veliki gasovod koji bi Sredozemlje i Evropu snabdevao iz velikih nalazišta gasa u Kataru.
Katarske vlasti su zato i finansirale sve pobunjenike, uključujući i ekstremne islamiste, koji su sad postali smrtna opasnost i za arapske režime i za Zapad, a teške terorističke napade su izveli i u Turskoj, gde je Islamska država poslala i svoje čečenske teroriste, pa je teroristička islamska tvorevina postala zajednički neprijatelj i Rusije i Turske.
U komentaru nemačkoj sajta Dojče vele piše da bi Turska u sadašnjem sticaju okolnosti, uključujući veliku potrebu da obnovi ekonomske veze i energetsko snabdevanje s Rusijom, mogla da se osetnije okrene mnogo tešnjim odnosima s Moskvom i regionom.
Pariski Mond piše da je to ipak brak iz računa za koji se ne može reći da li će izdržati razna iskušenja, pa kaže da "nova ljubav" između Erdogana i Putina liči na antologijsku šansonu Serža Genzbura i Džejn Birkin "Volim te, ni ja tebe".
Ipak, analitičari su ukazali i na neke procene ruskih političkih stručnjaka da je i Rusiji i Turskoj i te kako potreban ne "ljubavni zagrljaj", već dugoročnije stabilni i predvidvljivi odnosi dve ključne zemlje na čvorištu Srednje Azije, Evrope i Bliskog istoka.