Jedan dres, jedna legenda: Kako se digao rimski orao
autor
D. Š. | 29. Januar 2015.
Orao ima najduži životni vijek među pticama. Može živjeti čak i do sedamdeset godina. Međutim, da bi doživio tu dob, orao mora donijeti tešku odluku. Kad navrši četrdesetu godinu života, njegove duge i elastične kandže više ne mogu loviti plijen kojim se hrani. Njegov dug i oštar nos postaje savijen. Njegova stara i teška krila zbog zbijenih pera zapinju za prsa, što mu onemogućava let. Tada orlu preostaju samo dvije mogućnosti: umrijeti ili proći kroz bolan proces promjene koji traje 150 dana. Taj proces zahtijeva od orla da ode na vrh planine i sjedne u gnijezdo. Tu on svojim kljunom kljuca o kamen tako dugo dok kljun ne otpadne. Nakon što kljun otpadne, orao čeka da mu naraste novi te njime kljuca svoje stare kandže. Kada mu narastu nove kandže, orao počinje kljucati svoje otežalo staro perje. I tako nakon pet mjeseci, orao polijeće u let ponovnog rađanja i živi još trideset godina.
Baš kao i pravi orao predator negdje nasred svoga vijeka Lazio je prestao loviti po italijanskim fudbalskim livadama i postao simbol kluba uprljanog kladioničarskim skandalima. Godine 1980. Nebeskoplavi plaćaju ceh i provode tri sezone u Serie B u koju se opet vratili 1985. godine. Vrhunac nesreće za rimskog velikana desio se 1986. godine kada im je u drugoj ligi Italije oduzeto devet bodova (što je tada bilo previše jer su se za pobjedu dobijala dva boda) zbog kladioničarskih grijehova njihovog fudbalera Claudija Vinazzanija. Orao je opet morao donijeti tešku odluku, ispasti u Serie C gdje igraju fudbalski grubijani iz zabačenih provincija ili se dići visoko iznad prosjeka i kupiti jednosmjernu kartu za elitno društvo.
Aquila (ital. riječ za orla) je simbol nebeskoplave ekipe. Kralj među pticama dugo godina je i simbol Rima, a gledajući historiju Rimskog carstva, imperijalna legija Oktavijana Avgusta imala je simbol Orao legije. Od 104. godine p. n. e. kod svih legija je u upotrebi aquila (orao) kao standardni simbol. Za nošenje ovog simbola bio je određen poseban vojnik – aquilifer. Bila je velika čast i odgovornost brinuti se i nositi orla legije, a njegov gubitak značio je strašnu sramotu, često i kažnjavanje te raspuštanje legije.
Utakmica odluke bio je play-off za opstanak u Serie B protiv Campobassa, kluba iz istoimenog gradića sa juga Italije koji je, zanimljivo, pobratimljen sa našom Banja Lukom. Meč se igrao na na San Paolu, stadionu Napolija, 5. jula 1986. godine, a fudbaleri Lazija na teren su istrčali u dresovima sa velikim plavim orlom na prednjoj strani koje je uprava Nebeskoplavih ovih dana ponovo oživjela i koje navijači smatraju najljepšim u historiji kluba. Osim opstanka u Serie B i 25.000 frenetičnih navijača na tribinama, dodatni motiv Lazialima bio je vuk na grbu Campobassa, a znamo kako rimski orao reaguje kada vidi bilo šta što ga asocira na mrskog gradskog rivala Romu. Gol Fabija Polija u 53. minuti bio je tada pristanište u luku spasa, ali kada pogledamo šta će se kasnije dešavati, taj gol je zapravo značio početak nebeskoplave renesanse. Dvije godine poslije vraćaju se u Serie A i kuju plan za paklene 90-e u kojima osvajaju Kup UEFA 1999. godine ( u finalu 1998. godine u ovom takmičenju su izgubili od Intera) i 26 godina čekani Scudetto u sezoni 1999/00.
Fudbal u Serie A tokom prošlog desetljaća doživio je krah, titule su osvajali samo Juventus, Inter i Milan, a Lazio je u svoje vitrine uspio smjestiti tri trofeja Kupa Italije i jedan Superkup. Posljednji kup osvojen 2013. godine im je najslađi jer su u finalu pobijedili Romu golom Senada Lulića koji je u toj 71. minuti osigurao sebi kultni status kod navijača Nebeskoplavih.
Danas je u svjetskom fudbalu pomodno vraćati dresove iz prošlosti koji podsjećaju na zlatne gerenacije klubova, generacije koje su osvajale najsjajnija odličja. Lazio je u ovom dresu igrao za opstanak u drugoj ligi(!) protiv marginalnog Campobassa, pa ko bi se time htio pohvaliti? No, u klubu su htjeli dati važnu lekciju igračima od kojih mnogi nisu bili rođeni kada je ovaj dres ispisao historiju. Lekciju o ponosu, velikoj žrtvi šampiona, valjanju u blatu druge lige da bi se stiglo do cilja. I kada igrači budu imali jačeg protivnika ispred sebe, i kada im se u glavi budu motale misli o porazu – plavi orao na njihovim grudima podsjećat će ih da odustajanje nije opcija. U tome je njegova snaga.
Dres sa ovim dizajnom igrači Lazija prvi put su nosili u sezoni 1982/83.
Druga verzija je iz sezone 1985/86.
Ovosezonski dres
http://korner.ba/jedan-dres-jedna-legenda-kako-se-digao-rimski-orao/