GRCKI UM I HINDU UM
Koga velam grcki um, sto mislam jas pod toa? Grcki um e eden aspect na planot na dualnosta na umot samiot po sebe. Toj tip na um misli, spekulira, pristapot mu e intelektualen, verbalen, logicen. Hindu um e dijametralno sprotiven: toj ne veruva vo mislenje, tuku vo iskushuvanje, vo iskustvo. On ne veruva ni vo logika, tuku e poveke eden iracionalen skok vo Bitieto samo po sebe. Grcki um sekogas spekulira kkao nekoj posmtrac koj stoi nastrana – toj ednostavno, nikogas ne se vklucuva.Grckiot um samo analizira: analizata e orudie so koe se vleguva vo soznanie. Hindu umot pociva na SINTEZA: analizata nije metod na Istokot. Hindu umot ne tezi kon toad a ja deli celinata na delovi, tuku da ja oseti celinata vo sekoj poedinecen del. Grckiot um, so Demokrit, dosol do atomot, zasto ako prodolzis da analiziras bez prekin, togas atomot stanuva realnost, porano ili podocna. Atomot e poslednata cesticka koja moze da se deli. Hindu umot tragal po Brahmanot – po Apsolutot. Ako sintetiziras so istata upornost so koja grckiot um analizira, na krajot, ti ke dojdes do Celinata, do Apsolutot. Koga cepas, poslednata podela ke go otkrie atomot, a koga spojuvas, posledniot spoj e – Apsoluot.
Grckiot um razvil naucen tip na perspektiva, dodeka Istocniot um razvil religiozna tocka na glediste. Filozofijata morala da dovede do sozdavanje na –nauka. Religijata ne mozela da bide majka na naukata: religijata ja rodila umetnosta. Ako si religiozen, togas go percepiras Postoenjeto kako umetnik. Ako si filozof, togas svetot go gledas so ocite na naucnikot. Naucnikot e aut; umetnikot e vo igra. Znaci, religijata I umetnosta imaat dopirni tocki, bas kako I fulozofijata I naukata. Ako naukata prebrzo se razviva, togas filozofijata malku pomalku ke se preobrazi vo nauka I ke iscezne.
Na Zapadot filozofijata duri I sega e – recisi mrtva. Velat deka denes profesorite razgovaraat za filozofijata samo so drugite profesori. Filozofijata e mrtva: mrtvo mislenje, del od minatoto I istorijata, mentalen fosil. Toj fosil ima nekakvo znacenje, no toa znaecenje e od istoriski tip zasto naukata veke go zavzela prestolot.. Naukata e naslednik na filozofijata. Filozofijata e isfrlena – sega naukata ima prilika da se iskaze.
Na Zapad religijata voopsto ne e vkoreneta. Poezijata istotaka umira, zaradi toa sto poezijata moze da postoi samo ako e zdruzena so religijata. Tie dva tipa na um se razvile vo dve potpolno razlicni dimenzii.
Koga velam deka religijata ja rodila poezijata, so toa sakam da kazam deka religijata I vdahnala eden estetski smisol na poezijata: ne fakti tuku vrednosti; ne ona sto e tuku ona sto moze da bide; ne ona sto e vednas pred tebe, tuku ona sto e skrieno. Ako mozes da prifatis eden iracionalen, estetski stav, ako mozes da skoknes vo Postoenjeto ostavajki ja logikata nastrana, zad sebe – ke pocnes da custvuvas nesto sto e navistina Bozansko, od Bozanska priroda.
Naukata ke ti dade mrtvi fakti, dodeka religijata dava zivot, a zivotot, sam po sebe, NE MOZE DA BIDE MRTOV. Ali togas toa ne e fakt – toa e tajna. Faktite se sekogas suvi I mrtvi, dodeka se ona sto e zivotno I dinamicno mozemo da go nareceme tajna. Ti ta tajna ja znaes, ali nikogas do kraj. Naglasokot e na iskustvuvanjeto, na custvuvanjeto, na ostvaruvanjeto…