Многу јака тактичка анализа од еден друго форум
Ključno za ovu utakmicu je da u nju uđemo posve jasnih ideja, planova i namjera, te ih se pridržavamo, ma kakvi bili. Onaj taktički pristup koji odaberemo, ma kakav bio, treba ispoštovat, jedino tako možemo uopće razgovarat o nekom pozitivnom rezultatu. Najgore od svega bilo bi bit „negdi na pola“, i pritiskat visoko jer ih se tako najlakše kontrolira u njihovoj organizaciji igre, a držat obranu duboko blizu pletikosi jer nismo baš brzi otraga pa je riskantno stajat visoko- a to je istodobno nemoguže. Ovo je samo jedan primjer.
O sastavu ne bih puno, jer mi sve to gledamo sa strane, a bilić je „unutra“ i bolje od ikoga zna ko mu u ovom trenutku šta i koliko može dat, pružit.
Interesantnija su mi pitanja koja se nameću u svezi taktičkog pristupa utakmici.
Defenzivno, onako ugrubo, postoje 3 pristupa utakmici:
- Zaigrat maksimalno hrabro i agresivno, te ih napast visoko, daleko u njihovoj polovici.
Pozitivno: na taj način udaramo na sam temelj njihove filozofije igre- građenje napada kratkim paseevima od samog vratara naprijed, te im također, što je isto izuzetno bitno, kontinuirano razbijamo ritam. Ako oduzmemo loptu, najvjerojatnije imamo izglednu situaciju za gol u 2-3 pasa ako i toliko. Njima se uvlači nervoza, i moguće su češće greške.
Negativno: i mentalno(potrebna je iznimna hrabrost u igri i odlučnost da se na tome istraje usprkos refleksnoj potrebi da se povlačiš pred tako tehnički kvalitetnim suparnikom, te ustrajnost, jer ovo nije naš uobičajen način igfre) i fizički(podrazumijeva ogromnu količinu energije, a ovo je 3. Utakmica u 8 dana, na kraju napornbe sezone) i taktički(nikako zaboravit da još važniju ulogu u ovom presingu od onih koji pritišču i idu na oduzimanje lopte, imaju oni igrači iz „druge linije“ špresinga koji moraju pokrivat sve koridore igre kroz koje će se protivnik pokušat izvuć iz presinga). Isto tako, ovakva igra podrazumijeva našu zadnju liniju postavljenu vrlo visoko i agresivno, šta je iznimno riskantno.
- Postavit se duboko, jedna linija na 20-ak, druga 30-ak metara od pletikose, te disciplinirano držat zonu.
Pozitivno: takvu zonu ako se odigra bez većih grešaka je vrlo teško probit. Obično je neophodno da protivnički igrač nekim posebnim potezom stvori višak sam, a i onda to ništa ne garantira jer su oni koji se brane toliko blizu da se lako međusobno isprave i pomognu jedan drugom. U takvom „packed“ obrambenom sistemu se vrlo učinkovito mogu sakrit mane pojedinih igrača, jer suigrači stoje vrlo blizu jedni drugima i stalno si pomažu(primjerice brzina gubi na važnosti...).
Negativno: ovo je de facto bunker, ili autobus pred golom, te naprosto izaziva nevolje, kad znaš da ti se na oko 20-30 metara od gola motaju izvanredni ofenzivci. Greška obično izravno znači i gol šansu zbog tolike blizine gola. Mogući su odbijanci i ničije lopte u većem broju, a to je uvik rizik. Vrlo je teško psihološki izdržat ovakvu igru 90 minuta, posebno u usporedbi s protivnikom, jer ako ti pogriješiš- gol šansda, a ako oni pogriješe- izgubili su ,loptu cca 70-80 metara od svog gola. Na koncu, po zakonu velikih brojeva, za očekivat je da će neka od tih pustih lopti pred našim golom i nać put unutra. Mada ne mora...
- Nešto između ove dvije opcije- podići zadnju liniju na 30-35 metara od pletikose, a prvom linijom(veznom) ih dočekivat na centru.
Poziti vno: fizički manje zahtjevno, jer se u ovom slučaju, za razliku od presinga po čitavom terenu primarno pokriva prostor(i to jedan manji dio prostora) a ne čovjek. Uvelike otežava španjolcoima njihov stil igre baziran na brzoj cirkulaciji lopte kratkim pasevima, jer im se oduzima prostor i vrijeme na lopti. U slučaju oduzete lopte, kontra je znatno lakša, jer je ikerov gol znatno bliži, u manje paseva se može doć do njega.
Negativno: ovakav stil igre postavlja iznimno taktičko opterećenje na igru zadnje linije. O čemu se radi? Pri ovakvom zonskom presingu(naglasak primarno na prostor) vezna linija i napadači napadaju španjolske kreatore igre i zatvaraju im koridore igre, pokrivaju linije dodavanja i to je to(ne da je jednostavno!). ali, zadnja linija je ta koja odlučuje o intenzitetu presinga i o tome koliko prostora ćemo tim presingom „krast“ španjolcima- svojim „dizanjem“, odnosno periodičkim pomicanjem prema naprijed. U tome je ključ- oni moraju osjetit kad je situacija da se pomaknu naprijed i skupa s veznom linijom i napadačima uhvate španjolce u „stisak“. Ako to ne naprave- španjolci će pronać dovoljno prostora i vrlo lako s par okomica probit tu našu zadnju liniju i izlazit 1 na 1 sa stipom. S druge strane ako zadnja linija bude gurala naprijed previše, javlja se mogućnost da ih se preskoči pravodobnim pasom, a pique je vjerojatno igrač koji tzo najbolje radi na svijetu od braniča, xavija da ni ne spominjem. Za ovakvu igru je obično jako važno imat autoritatvinog šefa obrane koji će vodit tu svoju „jedinicu“. Naravno, i velika doza uigranosti je važna. Igrači zadnje linije često imaju tendencu, nesvjesno da se uvlače golmanu u krilo, a onda čitava zamisao pada u vodu.
Ponavljam, od iznimne je važnosti poštivat „pravila“ ovih sistema, ne ostat malo na jednom, malo na drugom, malo na trećem- to se ne smi dogodit, to je smrt. Odabrat najbolji mogući scenarij i slijedit ga ako će to bitz moguće. Jer, sve ovo će uvelike ovisit i o igri naših igrača ali i o protivniku. Ako odaberemo jednu opcioju i uvidimo(a to će se vrlo brzo vidit) da ne ide tako, treba minjat, i prije poluvrimena, jer španjolci neće imat obzira da čekaju poluvrime radi nas.
Vrlo važno će bit psihološki pripremit ekipu na dvi stvari unaprid:
- - Da će usprkos svemu, španjolci imat balun sigurno više od 60, možda i 65% vrimena, da se pripremimo na to, da ne budemo nestrpljivi, da ne srljamo, posebno defenzivno, da ne „ispadamo“.
- - Da ništa nije gotovo ako španjolci povedu, da se ne dogodi da nam triba idućih 15-20 minuti da dođemo sebi, em zato jer u to vrime možemo primit još kojega, em zato šta tako samo gubimo vr8me
Pa vi prema igračima odaberite opciju, a možda i obrnuto.
Ofenzivno, postoje dvi opcije:
- Pokušat zadržat loptu. Otvoreno pitanje ostaje da li gradit napade od pletikose dodavanjima ili ispucavanjem. Odgovor se nameće sam po sebi- em je to vrlo opasno pod presingom, em smo fizički ipak ponešto moćniji, em smo i kontra iraca i talijana koji nas nisu pritiskali visoko koliko će nas pritiskat španjolci, često ispucavali lopte i tražili ih u duelima na srediniili u protivničkoj polovici.
Pozitivno: svaka sekunda koju španjolci provedu bez lopte je za njih sekunda frustracije više, sve su nervozniji, zna im se potkrast i greška. Produženim napadom prebacujemo težište igre daleko od svog gola pa i kad izgubimo loptu nema neposredne opasnosti po naš gol. Šansa srvorena na ovaj način obično bude čišća i bolja nego šansa stvorena izravnim ili dugim dodavanjima. Jako teško je obrani držat koncentraciju na duže vremenske periode, posebno ekipi ko štra je španjolska koja je navikla imat loptu. Uspijemo li držat loptu, raste nam samopouzdanje, te hvatamo ritam, šta je strašno važno. Dok imaš balun, šrotivnik ti ne može zabit.
Negativno: nema negativnih strana, osim šta je držat loptu u svom posjedu per se izuzetno tehnički i taktički(u sistemu s dva središnja napadača to je gotovo iluzija, jer znači igrača manje u vezi) i fizički zahtjevno(konstantna kretanja bez lopte), posebno je teško kontra ekipe kojoj je presing na loptu u krvi. Isto tako je i jako riskantno, jer produženi napad s posjedom ne možeš igrat s 3 ili 4 igrača, jer si brojčano inferioran, te samim time ostaješ bez dovoljno opcija za pas, a ako uključiš 7 ili 8 igrača, pa izgubiš loptu, em ti iza lopte ostaju tek 2 ili 3, em tvoji igrači nisu u svom defenzivnom rasporedu, zbog onih kretanja bez lopte i traženja prostora.
- Kontre i igra izravnih paseva gdje je cilj što brže i sa što manje dodavanja doć do šanse.
Još od herberta chapmana s početka 20. Stoljeća inferiorne ekipe pribježu ovom receptu. Ovdi bi objasnija jednu stvar- neke se ekipe može iskontrirat, a neke iznimno teško. Ekipe koje uvik imaju 5-6 igrača iza lopte bez obzira na rezultat i svoju klasu je vrlo teško iskontrirat, dok je ekipe koje u napad uključuju i svoje stopere u načelu dpsta lakše iskontrirat. Jedna stvar koju dosta ljudi ne razumije jest da silan presing koji barca po gubitku lopte igra(a sad i reprezentacija) nije tek puki odabir guardiole, već posljedica logičnog razmišljanja: ako te ja napadnem s 8 igrača, igram produženi napad, igrači mi minjaju mista, nastoje otvorit prrostor...u momentu kad izgubim loptu svi moji igrači su tu u protivnikovih 30 metara, osim njih 2, eventualno 3, te nisu na svojim „predviđenim“ pozicijama, dakle, NEMAM RASPORED! Ranjiv sam. Posebno na kontre u par brzih, izravnih pa i dugih paseva. Jer ovim mojim igračima koji su sudjelovali u napadu treba vremena da se vrate natrag iza lopte i još par sekuundi da „uhvate“ raspored. Nije li onda logičnije da onog momenta kad izgubim loptu odmah krenemo u oduzimanje u „hunting packs“ kako je to wenger reka? Pogotovo šta smo u većini slučajeva pozicionirani u blizini lopte kad je izgubimo! Šta nam ovo govori? Da po oduzimanju lopte moramo imat dvije stvari:
- BRZ prvi pas PRVOME SLOBODNOME igraču koji onda služeći kao relej, vodič igre...
- ...šalje pas na suprotnu stranu terena, jer ako si izgubio loptu na desnoj strani i tu te odmah pritišču, znači da ih na lijevoj ne može bit, jer je i njih na terenu 11.
Svako oklijevanje može bit i najvjerojatnije hoće bit drastično kažnjeno. Idealno bi bilo da onaj cross pass na drugu stranu šalje najbolji paser, al u životu ništa nije idealno. Čak i kod realizacije kontri, ma koliko se oslanjale na brzinu i izravnost, ključno je imat plan, i bit strpljiv. Bude li ih pokušavao lansirat onaj prvi igrač koji dođe do lopte, neće bit dobro, jer će on bit pod najvećim pritiskom. Toga se treba oslobodit.
Ovo je za hrvatsku utakmica detalja. Mi motramo nastojat snimit svaki detalj koji nam eventualno može pomoć u igri.
Neke slabosti španjolska skoro da i nema. No, nisu savršeni.
- Njihov stil igre je predvidljiv, iako imaju više rješenja za završnicu- velika je razlika igra li na foru cesc, torres ili llorente, tri posve razlilčite opcije. A za igru do protivničkih 30-ak metara im varijacije nisu ni potrebne bile dosad, jer ih je njihova tika taka odlično služila. Tako da od te predvidljivosti je zapravo jako teško profitirat
- Fizički ipak znaju bit inferiorni prema naprijed, te iako im alonso i busquets daju određenu čvrstinu, nijedan nije igrač defenzivnog razmišljanja, i nijednome duel nije primarna stavka u igri. Ovo smatram bitnim- hrvatska bi trebala nametnut kontakt igru, fizičku igru, rame o rame, sa šta više duela, pa i skokova( ne i prljavu igru, jer nam to poradi kartona ne bi koristilo jer bi nas vrlo brzo primoralo da mijenjamo strategiju, ali igra “na rubu faula“- da). E ali to nije jednostavno. Takvu igru je moguće nametnut samo u skučenom prostoru, niakko drukčije, jer su toliko tehnički potkovani da ioh naprosto ne moš stić, a lopta ide izuzetno brzo. Međutim, ako im se skrati prostor i vrijeme na lopti te pokriju koridori igre i linije dodavanja...onda možemo razgovarat. Ali za to je ključna igra zadnje linije, da ovim prednjim igračima pomogne „skratit“ teren. Ako će oni stajat u krilu pletikosi, ovo zaboravite. Uvik će nas izigrat, te je ovo bolje ni ne pokušavat. Isto tako, ako ćemo se opredijelit za bunkericu ovo isto nemka smisla jer samo otvara pregršt mogućnosti iz prekida njima.
- Imaju jednu možda pomalo i bahatu naviku da im vezni igrači ne prate protivničke igrače koji se u njihov 16-erac ubacuju iz drugog plana- posebno kod nabacivanja srne,možda i strinića, ali i koga od ve6znih, s ubacivanjem nekoga iz dubine bismo mogli profitirat
- Nemaju širinu u napadu. Ovo je možda malo bahata izjava, al mislim da nije neistina, bar dobrim dijelom. A barba luka kaliterna je davno reka kako da bi imao dubinu, moraš imat širinu. Oni se nerijetko u tim svojim brojnim pasevima malo i izgube pokušavajući kroz sredinu, da bokove „zaborave“. Isto tako, nemaju ni igrača koji bi im dali širinu u igri, osim navasa, on jedini „širi“ igru, svi ostali imaju tendencu da rade cut, ubacuju se u unutra. Ako ne zaigra llorente, a vjerojatno neće- ja bi se ovdi malo kocka, i na račun bokova natrpa sredinu naše obrane.
- Nemaju igrače prostora(shvatit uvjetno). Oni su svi na lopti prejaki, sve znaju, ali skoro svi traže loptu u noge. Tek je pedro klasičan igrač koji s(o)tvara prostor, a ni on najvjerojatnije neće igrat. Zašto je ovo važno? Lakše ih je pokrivat, ako znaš da je manja mogućnost da ti se neko konstantno ubacuje iza leđa, probija ofsajd i traži dubinski pas. Bez takvih igrača, igra je u pravilu sporija i predvidljivija te omogućava onima koji brane da budu agresivniji, jer protivnik puno teže stvara prostor.
- Mogli bi bit ranjivi na odbijene lopte od svojih braniča- tu ne reagirtaju baš promptno.dakle, ako bi mandžukić i (možda) jelavić odradili posao u duelima i uspili spustit lopzu u stranu ili unazad 10-15 metara, tu bismo mogli doć do dobrih situacija
Ovo su neke globalne primjedbe, na timskoj razini. Nadam se da je struka njih snimila puno bo9lje od mene, posebno individualno, da se svakog igrača španjolske izanaliziralo- da se zna koga pritisnit, koga malo,pustit, koju stranu im otvorit, koju zatvorit, preko koga ih napast, preko koga udrit kontru, s kime tražit duel, kome od njih blokirat koju liniju dodavanja...masu toga...
Eto, pa sad vi, ako vas je bilo volja pročitat, složite taktiku i postavu...
