bitushanec
Борец за човекови права
- Член од
- 17 јануари 2006
- Мислења
- 3.741
- Поени од реакции
- 814
ЦРНА ГОРА И ЦРНОГОРЦИТЕ БИЛЕ ДЕЛ ОД МАКЕДОНЦИТЕ и МАКЕДОНИЈА?
Извините за долниот текст, кој е на црногорски јазик, ама е многу интересна и изобилува со вистински историски цитати, каде Црногорците и нивните владетели се потпишувале во старите документи како Македонци, а Црна Гора ја декларирале како дел од Македонија.
Štampar Božidar Vuković Podgoričanin na svojijem knjigama piše 1520. I 1537: ''Ot otačastva moega ot zemlje Dioklitiskije, eže jest v predjeleh makedonskih ot grada naricajemago Podgorica'' (Lj. Stanojević, Stari srpski zapisi i natpisi, br. 494, 161).
I u trećoj svojoj knjizi 1538. Božidar Vuković ponavlja istu sintagmu. Vuk St. Karadžić je ovu formulaciju Božidara Vukovića objasnio tako što ''su se Maćedonija srpski zvale sve zemlje našega naroda, kao što se i u narodnoj pjesmi... Đurađ Smederevac zove kralj od Maćedonije''...
Kaluđeri crnogorskoga manastira Morače 1615. Pišu da je njihov manastir ''v oblasti hercegovskoj v zapadnih strana i predjelah maćedonskih'' (dr Jevto M. Milović, Zbornik dokumenata iz istorije Crne Gore (1685-1728), Istorijski institut NR Crne gore, Cetinje, 1956)
Takođe, pismo vladike-gospodara Danila Petrovića ruskom caru Petru Velikom od 28. Januara 1712. Završava se ovako: ''Iz Crne Gore u Makedoniji'' ili prikladniji prijevod ,, Iz Crne Gore regije (pokrajine) u Makedoniji'', a na italijanskom: ''Scritto de montenegro dela regione di Macedonija'' (isto).
''BISKUP IZ MAKEDONJE ... SA CETINJA''
Samo tako se može pojmiti stav iz, inače galimatijasne, Povijesti o skenderbegu Crnojeviću na svetom krštenju nazvanom Đurađ, Martina Skadarskoga, odnosno njezinoga prijevoda sa latinskog i prepis vladike Vasilija da je ''Ivan Kastriot Crnojević iz roda kraljeva makedonskih'' (dr B. Šekularac, Cetinjski ljetopis, isto).
Nakon povratka iz Crne Gore, ruski pukovnik Mihailo Miloradović (rodom iz Hercegovine) 1712. Potpisuje se u svojijem pismima kao ''polkovnik i kavaler makedonski''.
U Beču je 15.12. 1714. Izdat pasoš vladici-gospodaru crnogorskom Danilu Petroviću na kojem piše da je Danilo ''biskup iz Makedonje... Sa Cetinja''.
U pismu crnogorskijeh glavara od 8.9.1742. Ruskoj carici također se pominje sintagma ''v predjelu makedonskom'' (Marko Dragović, Materijal za istoriju Crne Gore vremena mitropolita Danila, Save i Vasilije Petrovića u Spomeniku XXV, 2).
U odgovoru od 10. 5. 1744. Ruska carica, također, otpozdravlja sa istom sintagmom (isto, 7). I u pismu mitropolita Save i crnogorskijeh glavara od 25. 5. 1752. Ruskoj carici pominje se: ''...v svih stranah makedonskih'' (isto, 9).
Crnogordki vladika-gospodar Danilo Petrović, onodobni Crnogorci i ostali koje smo gore naveli, u službenijem dopisima smještaju Crnu Goru u Maćedoniju, a sebe imentuju kao Makedonjane samo po crkovnoj jurisdikciji, jer je Crkva crnogorska nekada bila pod kanonsku nadležnost Makedonske crkve, odnosno Ohridske arhiepiskopije.
Извините за долниот текст, кој е на црногорски јазик, ама е многу интересна и изобилува со вистински историски цитати, каде Црногорците и нивните владетели се потпишувале во старите документи како Македонци, а Црна Гора ја декларирале како дел од Македонија.
Štampar Božidar Vuković Podgoričanin na svojijem knjigama piše 1520. I 1537: ''Ot otačastva moega ot zemlje Dioklitiskije, eže jest v predjeleh makedonskih ot grada naricajemago Podgorica'' (Lj. Stanojević, Stari srpski zapisi i natpisi, br. 494, 161).
I u trećoj svojoj knjizi 1538. Božidar Vuković ponavlja istu sintagmu. Vuk St. Karadžić je ovu formulaciju Božidara Vukovića objasnio tako što ''su se Maćedonija srpski zvale sve zemlje našega naroda, kao što se i u narodnoj pjesmi... Đurađ Smederevac zove kralj od Maćedonije''...
Kaluđeri crnogorskoga manastira Morače 1615. Pišu da je njihov manastir ''v oblasti hercegovskoj v zapadnih strana i predjelah maćedonskih'' (dr Jevto M. Milović, Zbornik dokumenata iz istorije Crne Gore (1685-1728), Istorijski institut NR Crne gore, Cetinje, 1956)
Takođe, pismo vladike-gospodara Danila Petrovića ruskom caru Petru Velikom od 28. Januara 1712. Završava se ovako: ''Iz Crne Gore u Makedoniji'' ili prikladniji prijevod ,, Iz Crne Gore regije (pokrajine) u Makedoniji'', a na italijanskom: ''Scritto de montenegro dela regione di Macedonija'' (isto).
''BISKUP IZ MAKEDONJE ... SA CETINJA''
Samo tako se može pojmiti stav iz, inače galimatijasne, Povijesti o skenderbegu Crnojeviću na svetom krštenju nazvanom Đurađ, Martina Skadarskoga, odnosno njezinoga prijevoda sa latinskog i prepis vladike Vasilija da je ''Ivan Kastriot Crnojević iz roda kraljeva makedonskih'' (dr B. Šekularac, Cetinjski ljetopis, isto).
Nakon povratka iz Crne Gore, ruski pukovnik Mihailo Miloradović (rodom iz Hercegovine) 1712. Potpisuje se u svojijem pismima kao ''polkovnik i kavaler makedonski''.
U Beču je 15.12. 1714. Izdat pasoš vladici-gospodaru crnogorskom Danilu Petroviću na kojem piše da je Danilo ''biskup iz Makedonje... Sa Cetinja''.
U pismu crnogorskijeh glavara od 8.9.1742. Ruskoj carici također se pominje sintagma ''v predjelu makedonskom'' (Marko Dragović, Materijal za istoriju Crne Gore vremena mitropolita Danila, Save i Vasilije Petrovića u Spomeniku XXV, 2).
U odgovoru od 10. 5. 1744. Ruska carica, također, otpozdravlja sa istom sintagmom (isto, 7). I u pismu mitropolita Save i crnogorskijeh glavara od 25. 5. 1752. Ruskoj carici pominje se: ''...v svih stranah makedonskih'' (isto, 9).
Crnogordki vladika-gospodar Danilo Petrović, onodobni Crnogorci i ostali koje smo gore naveli, u službenijem dopisima smještaju Crnu Goru u Maćedoniju, a sebe imentuju kao Makedonjane samo po crkovnoj jurisdikciji, jer je Crkva crnogorska nekada bila pod kanonsku nadležnost Makedonske crkve, odnosno Ohridske arhiepiskopije.