Како не бил ничив симбол. Повеќе од јасно е дека и пред римјаните крстот бил употребуван.
CROSS - Many people assume that the cross is a Christian symbol. Christians have indeed adopted the cross but its origins date back long before the Messiah was ever born. The cross can be dated back to ancient Babylon and the worship of the sun-gods Mithra and Tammuz. In fact the cross was not used by Christians until the fourth century after Emperor Constantine (a pagan sun-worshipper) had a vision of the cross in front of the sun.
“
U gotovo svim delovima starog sveta pronađeni su različiti predmeti koji su nastali davno pre hrišćanske ere, a obeleženi su krstovima različitih oblika. Bezbrojni primerci potiču iz Indije, Sirije, Perzije i Egipta. (...) Upotreba krsta kao religioznog simbola u prethrišćansko doba i kod ne-hrišćanskih naroda mogla bi se smatrati gotovo sveprisutnom, a u vrlo mnogo slučajeva bila je povezana s nekim oblikom poštovanja prirodnih sila” (Encyclopaedia Britannica, 1946, svezak 6, stranica 753).
“
Oblik [krsta kao dve prekrštene grede] potiče iz stare Kaldeje, gde se koristio kao simbol boga Tamuza (jer nalikuje mističnom slovu Tau, prvom slovu njegovog imena). Osim u toj zemlji upotrebljavao se i u susednim zemljama, uključujući i Egipat. Sredinom 3. veka naše ere crkve su već ili odstupile od nekih učenja hrišćanske vere ili su ih izopačile. Da bi se povećao uticaj otpadničkog crkvenog sistema pagani su primani u crkve iako nisu bili preporođeni verom i imali su veliku slobodu zadržati svoje paganske znakove i simbole. Tako je Tau odnosno T, u svom najčešćem obliku, s nešto sniženim poprečnim krakom, bio usvojen kao Hristov krst” (William Vine, An Expository Dictionary of New Testament Words, London, 1962, stranica 256).
“Neobična je, ali i neosporna činjenica da se krst koristio kao sveti simbol davno pre Hristovog rođenja, a i nakon njegovog rođenja u zemljama na koje nije uticalo crkveno učenje. (...) Grčkog Bakha, tirskog Tamuza, kaldejskog Bela, norveškog Odina — sve su njih njihovi poklonici obožavali uz pomoć nekog simbola u obliku krsta” (Geo Tyack, The Cross in Ritual Architecture, and Art, London, 1900, stranica 1).
“
Krst u obliku ‘crux ansate’ [ankha] nosili su u ruci egipatski sveštenici i kraljevi (koji su bili vrhovni sveštenički poglavari) u znak vlasti koju su imali kao sveštnici boga Sunca, a nazivali su ga ‘znak života’” (Colonel John Garnier, The Worship of the Dead, London, 1904, stranica 226).
[uredi - уреди] A Short History of Sex-Worship
“
Različiti oblici krstova nalaze se posvuda na egipatskim spomenicima i u grobovima, a mnogi ih stručnjaci smatraju simbolima falusa [prikazima muškog uda] ili pak polnog odnosa. (...) U egipatskim je grobovima crux ansata [krst s krugom ili omčom na vrhu] pronađen tik uz falus” (Herbert Cutner, A Short History of Sex-Worship, London, 1940, stranica 16-17).
“
Ti su se krstovi upotrebljavali kao simboli babilonskog boga Sunca i najpre su pronađeni na novčiću Julija Cezara (100-44. pr. n. e.), a zatim na novčiću koji je izdao Cezarov naslednik (August) 20. godine pr. n. e. Na Konstantinovim novčićima najčešći simbol je krst, ali isti simbol koristi se bez okolnog kruga i s četiri jednaka kraka postavljena okomito i vodoravno; taj se krst posebno obožavao kao ‘Sunčev točak’. Treba reći da je Konstantin bio poklonik boga Sunca i da nije pristupio ‘Crkvi’ još oko četvrt veka nakon što je prema legendi video takav krst na nebu” (The Companion Bible, dodatak 162).
Интересно нели?