Ваша поезија!

Drugarstvoto nema da umre
Iako nema da se vratam
Zapamti deka I mrtva
Sekogas kje te sakam
I koga kje mi go vidis
Smrznatoto telo
Nemoj da zaplaces
I da me baknes vo cello
Tuku samo pogali me
So pogled sto kje trae
A mojata dusa
Kje zamine I kje znae
Deka nekogas povtorno
Kje te pocustvuvam I gusnam
Kje znae deka pak
Tvojot glas kje go slusnam
I umrena kje ziveam
Cekajki go denot
Koga pak zaedno kje bideme nie
A do togas sekoj nas spomen
Dlaboko vo mene kje spie
I sega zlato moe sum srekjna
Znaejki deka I posle se
Pak drugarka kje ti bidam
I mrtva kje ziveam…
Samo da te vidam!!!
 
Познание
(или: за гносеологијата на една душа?!)

Да се тажи или да се радува
кога убавите замислени именки,
ќе прекинат да бидат мислими.

На епитафот нека пишува:
100 катмера надолу низ душава
и сега можат да ми ѕирнат...
Никој не ме знае, ако неа не ја познал!

Оставете ме, ве молам, сите!
Вечерва сакам и самиот да се запознаам.

Да... колку црви настрадале
во геноцидниот појадок на
преубавите птици?
И, колку риби настрадале
од вечно вљубените лебеди?
Ете, толку нека ми го корнат срцево,
не ви давам неа да ми ја земете!


Септември, 2005
 
хаику поводом мојата ебана конекција:

за малку бомба
ќе им фрлев во он-нет
ацид се спаси
 
Со мака тешка
и молби јасни
го молам да излезе
в шоља да трасне
да ме ослободи од своето
присуство скромно
зашто најпосле сепак
само е г****о!

Ова попладнево, кога бев у wc ми дојде како мисла, па си викам-ај да го напишам.
 
животов ми се згади
лутина во душава ми се всади
некој сега ќе го јади.
 
Немој само некој да го јади,
ако те начека у темница,
убаво да ти го дади.

Затоа седи мирен не се нервирај,
за глупи ствари не се живцирај.
Ти си добро дете те осеќам по аватар,
имаш голема желба да станеш главатар.
Ако го сакаш Ашер толку,
немој да се нервираш волку.
Не се тепај, биди добро дете,
како секое дете по дома шо мете.
Пишуј домашно, учи нешто,
стани момче вешто.
ПЕЕР КАЈ ЗАБЕГАВ СО ОВА ГЛУПА ПЕСНА,
МНОГУ ГЛУПОСТИ ДО СЕГА ТРЕСНАВ.



Ај чао, се надевам нема да ми се смеете многу:))))
 
Јас и ...

Јас и светот, скарани одамна
копја кршиме,пред себе уриваме
не се согласуваме,не се трпиме.
Еднаш одамна,тој беше убав
јас му верував и го сакав.
Светот...

Јас и луѓето се лажеме,
натпревар за живот водиме,
со потсмев и навреди се даруваме.
Еднаш одамна,пријатели бевме и се почитувавме,
се слушавме,се познававме.
Јас и луѓето...

Јас и јас,не се бендисуваме
правиме грешки непростливи,
се лутиме и крвнички се светиме.
Еднаш бевме како едно,
се прифаќавме.
Јас и јас...

Јас и Бог,во заседа се чекаме,
јас со молбите,Тој со шлаканиците,
ме напушта за казна и наук,
јас го заборавам за страдањата.
Еднаш одамна,го почитував.
Бога...
 
Добро. Може јас да напишам нешто од моите почетнички,наместо тебе? :)

Ne sum sama
No bi sakala da bidam
I ne gledajki
Da mozam da vidam
Sto e toa
So nas sto bese
I zosto zaboraviv
A uste me pece
Toa sto megju nas ima zid
Sto ne dava
Da te gushnam
I tvoeto ”te sakam”
Nemozam da go slushnam
I koga dojde toa
-sto mi dava zivot-
toa da me ubiva
I toj sto gresi
Da mi bide sudija
I kako toa drugarstvo
Sto vo srce plamen razgori
Sto vo misli
Ko reka zhubori
Toa drugarstvo me jade
Kon zaborav me goni
Kako zver usta zinalo
Me jade so mislata
Sto sme bile-POMINALO. . .
 
Чекам...
свилена постела
мека перница
цвеќе...

Чекам...
луѓе,народ
парче земја
темјан...

Чекам...
мир,спокој
мртва тишина
крст...

Чекам...
крај,помин
отаде прагот
Бога...
 
На неја

На неја

Празен поглед - отразен от недопита чаша
капка скр'б в очите ми блести,
мигар се опитвам да заплача
или виното в главата ми тежи?

Броднице, отново ли ште скиташ?
Друг ште е без теб света!
Пак ли в'в с'нја ми без да питаш
диво ште се втурваш сред ноштта?

Тр'гвај си! В'рви, не се обр'штај!
Нјама те! До мен не си била!
Искам за забравја и целувките,
само не ме карај да простја!
 
mi go ispratija ovaa da go prevedam morav da go spodelam so vas , navistina ne mi e jasno sto sakal poetot da kaze :) i edvaj nekako uspeav da go prevedam ali sve nepovrzano , ovaa ne mi lici ni od makedonec da e napisano :) :


Cekorev po nejna ulica,
Kako blazen mesecar,
I so stapki srekata ja merev,
Mislata mi godese kolku li uzivase
Mojta draga sinokja so mene!

Esenskite dozdovi napolnile oluci,
Se e vlazno, a vo dusa gori,
Kolku sreka nebeska
Vo krvta moja balkanska
Takva sreka duri strav mi stvori!

Daj daj niz tvoi usni
Da gi ljubam naj naj
Se do zori zlato moe
raj raj e pokraj tebe
Stom ke sakam znaj znaj
Se mi godi bezmerno!

Daj daj niz tvoi krila
Jas da letnam naj naj
Se do zori zlato moe
Raj raj vo tvoite oci
Zvezdi brojam kraj kraj
Ne ke dojde nikogas!

Zastanav pred tvojta kapija
Srceto da go napijam,
Da se smiri trepet na raka!

Vrz nea zaspala svila razleana
Dali znae kolku ja sakam,
V postela gusnati, izlisni se zborovi
Zatvaram oci, sonuvam vo boja!

Koga ja dopiram,
mi se krade vozdiska
Siot svet zapira!
 
schtranga напиша:
mi go ispratija ovaa da go prevedam morav da go spodelam so vas , navistina ne mi e jasno sto sakal poetot da kaze :) i edvaj nekako uspeav da go prevedam ali sve nepovrzano , ovaa ne mi lici ni od makedonec da e napisano :) :


Cekorev po nejna ulica,
Kako blazen mesecar,
I so stapki srekata ja merev,
Mislata mi godese kolku li uzivase
Mojta draga sinokja so mene!

Esenskite dozdovi napolnile oluci,
Se e vlazno, a vo dusa gori,
Kolku sreka nebeska
Vo krvta moja balkanska
Takva sreka duri strav mi stvori!

Daj daj niz tvoi usni
Da gi ljubam naj naj
Se do zori zlato moe
raj raj e pokraj tebe
Stom ke sakam znaj znaj
Se mi godi bezmerno!

Daj daj niz tvoi krila
Jas da letnam naj naj
Se do zori zlato moe
Raj raj vo tvoite oci
Zvezdi brojam kraj kraj
Ne ke dojde nikogas!

Zastanav pred tvojta kapija
Srceto da go napijam,
Da se smiri trepet na raka!

Vrz nea zaspala svila razleana
Dali znae kolku ja sakam,
V postela gusnati, izlisni se zborovi
Zatvaram oci, sonuvam vo boja!

Koga ja dopiram,
mi se krade vozdiska
Siot svet zapira!


ovaa mislam deka ja imam slusnato na televizija samo ne znam koj ja peese
vo sekoj slucaj super e
 
ova ne e licno moe delo,ama mn mi se dopadna pa resiv da go spodelam so vas:

Sekavanje na patot kon vecnosta

Vo nokta koga temninata
go zazema neboti i
koga zvezdite kako kristali go postilat,
se budi sekavanje...

Spomen za tisinata koga zdivot treperi...
Dopiram vo vozduhot i ne
go custvuvam negovoto disenje...
Kopneam za vrakanje na vremeto nazad...
Cekoram...
cekoram vo nokite kade
povtorno se srekevam sebe
vo trevata kade e ostaven
mirisot od moite stopala...

Ja dopiram mesecinata
vo dlabok son...
ja nisam svetlinata
vo sindziri bez da ja ispustam...

Vo ocite solzi..
Se navraam povtorno
na spomenite koga vo korata
od moeto drvo postoese dol pat
do vecnosta...

Dopiram vo neboto...
Prstite vo pesokot...
...misli na spomenite,
a dusata ostavena nekade daleku...
Nekade kade seuste ja bara
svojata polovina...

Cekorejki...bavno
niz minatoto kade sigurno...
umira!!!
 

Kajgana Shop

Back
На врв Bottom