- Член од
- 21 септември 2008
- Мислења
- 14.653
- Поени од реакции
- 14.624
читајте
Čudna je narav nas navijača Reala morali bi priznati. Sto mana i negativnih stvari spominjemo nakon poraza u utakmici koju nismo odigrali ništa lošije od recimo prvih 90 minuta finala Lige prvaka, utakmice nakon koje smo komplimentima obasipali božansku 11oricu(14oricu s izmjenama), dizali u nebesa talijanskog maga i govorili urbi et orbi da je svijet imao priliku svjedočiti demonstraciji sile najbolje ekipe svih vremena i da je ovo početak nove ere, ne u povijesti nogometa, nego u svjetskoj povijesti. Kako li smo samo srali i bahati bili.
Činjenica je ta da Bale u tih 90 minuta bio tragičar, da je Iker Casillas napravio do tada najveću i najznačajniju grešku u karijeru, da su nam oba beka bila toliko pasivna i loše se priključivala napadu da je to bilo živo čudo( do ulaska Marcela), Khediri žmirimo kroz prste zbog dugotrajnog oporavka od ozljede, Karim bio uspješan u nepostizanju golova i nepreuzimanju inicijative, a najbolji igrač u povijesti nogometa se nije primjetio u tih 90. minuta. Sve do 120ineke kad je pokazao torzo.
Sve je to tako i ne možemo od toga pobjeći. No tu utakmicu pamtimo i predstavljamo je i sebi i svijeti kao pobjedu najbolje ekipe svih vremena.
Zašto? Jer se ukazao čovjek sa cojones i odradio posao u 90' +.
Da ta lopta nije ušla, sve bi ovo što sam gore iznosio isticali i nabijali svima na nos, tražili odlazak neuspješnog Carla, brojali cente Garethovog transfere, tražili egzekuciju sveca na golu i slične druge stvari.
Jedan trenutak, jedan potez i percepcije se mijenja. Iako su činjenice nešto drukčije.
Zašto radim ovoliki uvod prije poante? Zato što želim pkazati da se naša igra nije toliko drastično pogoršala, niti su se igrači toliko unazadali preko ljeta. Zapravo, ne vidim da se nešto znatno promijenilo.
Da je sinoć Ramos zabio u 90'+, da je jedan od Jamesovih super pokušaja ušao u prvom poluvremenu, nekako bi se sve ovo izignoriralo i pričalo bi se o nabijanju kompleksa Pateticu.
Sinoć smo igrali meč gotovo jednak onom u Lisabonu i ovaj put nismo imali Svevišnjeg na našoj strani. Ako se mene pita, nakon Decime mi i ne treba više.
Supermomčad imamo, sa manama i vrlinama. Sezona je duga pred nama, idemo taktički raspoređivat snage, izrutinizirati prva dva kola i odraditi skupine. Vrhunac nek se tempira za 4. i 5. mjesec. Do tada će i ovakav Reala biti čisto dovoljan za vrh Primere.
Čudna je narav nas navijača Reala morali bi priznati. Sto mana i negativnih stvari spominjemo nakon poraza u utakmici koju nismo odigrali ništa lošije od recimo prvih 90 minuta finala Lige prvaka, utakmice nakon koje smo komplimentima obasipali božansku 11oricu(14oricu s izmjenama), dizali u nebesa talijanskog maga i govorili urbi et orbi da je svijet imao priliku svjedočiti demonstraciji sile najbolje ekipe svih vremena i da je ovo početak nove ere, ne u povijesti nogometa, nego u svjetskoj povijesti. Kako li smo samo srali i bahati bili.
Činjenica je ta da Bale u tih 90 minuta bio tragičar, da je Iker Casillas napravio do tada najveću i najznačajniju grešku u karijeru, da su nam oba beka bila toliko pasivna i loše se priključivala napadu da je to bilo živo čudo( do ulaska Marcela), Khediri žmirimo kroz prste zbog dugotrajnog oporavka od ozljede, Karim bio uspješan u nepostizanju golova i nepreuzimanju inicijative, a najbolji igrač u povijesti nogometa se nije primjetio u tih 90. minuta. Sve do 120ineke kad je pokazao torzo.
Sve je to tako i ne možemo od toga pobjeći. No tu utakmicu pamtimo i predstavljamo je i sebi i svijeti kao pobjedu najbolje ekipe svih vremena.
Zašto? Jer se ukazao čovjek sa cojones i odradio posao u 90' +.
Da ta lopta nije ušla, sve bi ovo što sam gore iznosio isticali i nabijali svima na nos, tražili odlazak neuspješnog Carla, brojali cente Garethovog transfere, tražili egzekuciju sveca na golu i slične druge stvari.
Jedan trenutak, jedan potez i percepcije se mijenja. Iako su činjenice nešto drukčije.
Zašto radim ovoliki uvod prije poante? Zato što želim pkazati da se naša igra nije toliko drastično pogoršala, niti su se igrači toliko unazadali preko ljeta. Zapravo, ne vidim da se nešto znatno promijenilo.
Da je sinoć Ramos zabio u 90'+, da je jedan od Jamesovih super pokušaja ušao u prvom poluvremenu, nekako bi se sve ovo izignoriralo i pričalo bi se o nabijanju kompleksa Pateticu.
Sinoć smo igrali meč gotovo jednak onom u Lisabonu i ovaj put nismo imali Svevišnjeg na našoj strani. Ako se mene pita, nakon Decime mi i ne treba više.
Supermomčad imamo, sa manama i vrlinama. Sezona je duga pred nama, idemo taktički raspoređivat snage, izrutinizirati prva dva kola i odraditi skupine. Vrhunac nek se tempira za 4. i 5. mjesec. Do tada će i ovakav Reala biti čisto dovoljan za vrh Primere.
poz
