Еве го писмото од Валдес преведено на српско-хрватски
Došlo je vrijeme da vam svima kažem zbogom.
Nažalost nisam bio u mogućnosti da se od vas oprostim igrajući fudbal, kao što sam od srca htio. Takav je život, no ove godine me zaista nije poštedio.
Imao sam vremena da razmislim o tome gdje sam i ko sam postao. Sjetio sam se ljudi koji su mi pomogli da postanem ovo što jesam.
Oriol Tort, José Antonio Pozanco, Juan Manuel Asensi, Ursicinio López, Albert Benaiges, Antonio Olmo, Juan Carlos Pérez Rojo, Pep Segura, Quique Costas, Joan Vilà, Jordi Castel, treneri koji su od mene napravili sportistu kakav sam uvijek htio biti. To su ljudi koji su od desetogodišnjeg djeteta napravili prvog golmana na Camp Nou deset godina kasnije. Od srca vam hvala svima!
Želim da se zahvalim Louisu Van Gaalu, koji je pokazao neophodnu hrabrost da da priliku talentu, koji je u tom momentu samo on prepoznao. On je počeo da gradi ovu Barcelonu, historijski tim, i ja sam imao privilegiju da budem dio toga. Hvala!
Posebno hvala Franku Rijkaardu, dao si mi neophodno samopouzdanje i dozvolio si mi da dosegnem slavu i da svojim rukama dotaknem trofej Lige prvaka u Parizu. Gdje god da si, bit ću ti dužnik do kraja života, veliki gospodine.
Hvala i tebi Pep, jer si mi pokazao način da se igra fudbal koji ranije nisam poznavao, što si me vodio na put ka stalnoj potrazi za uspjehom. I zajedno smo uspjeli, zar ne? Uvijek ćemo imati to sjećanje, gospodine i vjeruj mi, bit će vječno!
Hvala Tito! Gdje god da si sada, ti si nas sviju naučio kako da budemo pobjednici kao ekipa, ali i šta znači snaga i karakter kada se suočavaš sa životom van fudbalskog terena.
Hvala svim mojim kolegama, velika mi je čast što sam mogao sarađivati s vama, što sam nosio grb FC Barcelone dan za danom, što ste me poštovali i pokazali da sam značajan dio grupe, koju smo skupa razvijali sve ove godine. Na kraju nam preostaje da smo postali skupa ovo što jesmo, sada i ovdje. Hvala vam puno, gospodo!
I naravno ne smijem zaboraviti one najvažnije ljude koji su tokom ovih 12 godina moje profesionalne karijere dok sam nosio ovaj divni dres uvijek bili uz mene, odani navijači. Vi ste ti ljudi koji su, ma šta da se desilo, slali svoju podršku koja mi je u borbi bila potrebna. Bili ste ponosni na mene tokom proslava, bili ste uz mene tokom svake utakmice ma kakav ishod da je bio. Slali ste mi pozitivnu energiju, koju sam uvijek osjetio. Bez tog osjećaja koji ste mi dali nikad ne bih postao ovo što jesam.
Hvala vam svima, po hiljadu puta. Molim Vas, nemojte me zaboraviti i nemojte prestati da mi dajete svoju podršku!
Zauvijek, FORÇA BARÇA!
Víctor Valdés Arribas


