ŽENA
Kada je Bog stvorio ženu, došao je do šestog dana, radeći prekovremeno. Anđeo je došao i upitao ga: “Zašto trošiš tako puno vremena na nju?”
Bog odgovori: “A jesi li ti vidio sve specifikacije, koje sam napravio da bih je formirao? Evo, vidi: Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike, mora imati više od 200 pokretnih zglobova, a svi moraju imati mogućnost zamjene, i usput svaka dijeta mora funkcionirati, i još mora imati krilo za najmanje četvero djece… u isto vrijeme treba znati dati poljubac, izliječiti od jednog povrijeđenog koljena do slomljenog srca, i sve to mora raditi sa samo dvije ruke.”
Anđeo se začudio svim tim zahtjevima: “Sa samo dvije ruke?… Nemoguće! I ovo je samo standardni model?!" Pa će Bogu: “To je puno posla za jedan dan… pričekaj sutra, pa je dovrši“.
"Ne želim to!" protestirao je Bog. "Tako sam blizu dovršetka ovog bića, meni toliko dragog. Zamisli, kad se razboli, biti će sposobna sama se izboriti za svoje ozdravljenje, a moći će raditi 18 sati dnevno."
Anđeo se približio i dotaknuo ženu. “Bože, kako meku si je napravio?”
“Je, mekana je”, kaže Bog, "ali napravio sam je da ima i veliku snagu. Nećeš vjerovati što sve može učiniti i izdržati.”
“A može li misliti?" pita Anđeo.
“Ne samo da može misliti, ona može i surađivati i dogovarati se."
Anđeo je ugledao nešto što mu je privuklo pažnju..., pa dotakne ženino lice.
“Bože, izgleda da ovaj model ipak ima jedan propust. Rekao sam ti da previše stvari stavljaš na nju..."
“Nije to nikakav propust… to je jedna suza”, ispravi ga Bog.
“A zašto to, - čemu služi?" upita Anđeo.
“Suza je njezin način da se izrazi, njena tuga, njena ljubav, njena samoća, njen bol i njen ponos”, reče Bog.
Ovo je ostavilo jak utisak na Anđela: “Ti si genijalac, Bože. Na sve si mislio! Istina je, žena je sjajno biće! Žena ima snagu, zato joj se čovjek divi; ona podnosi teškoću, nosi tugu, ali zna za sreću, ljubav i svoje mišljenje. Ona se smije - kad želi vrisnuti; žena pjeva - kada želi plakati; plače kad je sretna i smiješka se kad je nervozna; bori se za ono u što vjeruje. Ona je protiv nepravde. Ne priznaje “ne” za odgovor, ako ima drugi i bolji način za rješenje; sve od sebe daje za svoju obitelj. Ona prati prijateljicu liječniku, zato što se ova boji. I žena voli bez granica... Ona plače od sreće kad joj djeca nešto novo u životu dožive, raduje se dobroti svojih prijatelja. Sretna je kad čuje za neko rođenje ili vjenčanje. Njeno srce se lomi kada čuje za smrt neke drage osobe. Tuguje za izgubljenim voljenim osobama, ali je jaka i kad nema više ništa za što bi se borila. Žena zna da jedan poljubac i jedan zagrljaj može izliječiti slomljeno srce."
"Ima li uopće manu", upita Anđeo?
"Da", odgovori Bog, "ponekad zaboravi Mene, to je jedino što je može uništiti."
Изгледа ништо од двобојот 
