Je'džudž i Me'džudž
Nakon toga prolazi odredjeni vremenski period za koji nikada necemo saznati da li je bio duži ili kraci i on sa svojom vojskom krece u treci pohod, ali ovaj put nije ni na istok ni na zapad, to je sve vec zauzeo, nego do nekog mjesta medju planinama. Atta el-Horosani navodi govor Ibn Abbasa koji kaže da su ova dva brda, tj. planine, u Armeniji i Azerbejdžanu. (Kurtubi, Tefsir, 11./55.) Vehb kaže da se ta zemlja i narod zvala Havil. Medjutim, Uzvišeni Allah jedino zna o kojem mjestu i planinama se radi. Tu naidje na narod koji je dostigao dno u neznanju, kao što su oni sa istoka dostigli dno lijenosti, ovi ovdje su na dnu neznanja, tako da jedva razumijevaju govor, i pored mnoštva jezika koje on poznaje i svih njegovih znanja.
Medjutim, Zul-Karnejn se, s mukom, ipak uspijeva sporazumjeti sa njima, kad, gle cuda, oni ga obavještavaju o nekim cudnim narodima koji se zovu Je'džudž i Me'džudž, i koji cine veliki nered na Zemlji. Oni mu predlažu da izmedju njih postavi branu i nude mu bogatu nagradu za to. Sada cemo se pridružiti tekstu Kur'ana koji opisuje te dogadjaje: I on podje. Kad stiže imedju dvije planine, nadje ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao. “O Zulkarnejne,” – rekoše oni – “Je'džudž i Me'džudž cine nered po Zemlji, pa hoceš li da izmedju nas i njih zid podigneš, mi cemo te nagraditi.” “Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao” – rece on. “Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja cu izmedju vas i njih zid podici. Donesite mi velike komade gvoždja!” I kad on izravna dvije strane brda, rece: “Pušite!” A kad ga usija, rece: “Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem.” I tako oni nisu mogli ni da predju niti su mogli da ga prokopaju. “Ovo je blagodat Gospodara moga!” – rece on. “A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, On ce ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga ce se sigurno ispuniti.” (El-Kehf, 92.-98.)
U ovim ajetim Uzvišeni Gospodar svjetova nas upoznaje sa mnoštvom informacija, a medju njima najistaknutije je spominjanje zlikovaca koje Allah, dž.š., jezikom naroda koje su terorisali naziva Je'džudž i Me'džudž. Ulema se razišla u pogledu domovine Je'džudža i Me'džudža i zemlje u kojoj je njihovo prvotno polazište. Kriticari se slažu da je to prostor negdje na sjeveroistoku zemlje, i najvjerovatnije je da je to Mongolija sa svojim nomadskim plemenima, Mongolima.
Kineski izvori potvrdjuju da je osnova rijeci Mongol uzeta iz rijeci Menkok ili Mendžok, što je vrlo blisko rijeci Me'džudž.
Osim toga oni spominju i drugo pleme sa ovog podrucja koje se zove Javaši. Vrlo je moguce da se ova rijec tokom vremena deformisala tako da je postala Je'džudž. Jedžudž i Medžudž su u jednom periodu povijesti nazivani Mongolima, a u drugom Tatarima. Inace, Je'džudž i Me'džudž se direktno na dva mjesta spominju u Kur'anu. Prvi put u suri Kehf, u ajetima koje smo vec spomenuli: «O Zul-Karnejne, rekoše oni, Je'džudž i Me'džudž cine nered po Zemlji...» (El-Kehf, 94.), i drugi put u suri El-Enbija, gdje Uzvišeni kaže: I kad se otvore Je'džudž i Me'džudž i kad se budu sa svake uzvisine žurno spuštali i približi se istinita prijetnja... (El-Enbija, 96.-97.)
Ajeti iz sure Kehf govore o Je'džudžu i Me'džudžu u prošlosti, obavještavaju nas o neredu koji su tada cinili na Zemlji, o Zul-Karnejnovom podizanju brane pred njima i njihovoj nemoci da je predju ili probiju. Medjutim, ajeti iz sure El-Enbija govore o njima u buducnosti, i o njihovom velikom izlasku neposredno pred Kijametski dan. O svemu tome nas obavještavaju upotrebljavajuci buduce vrijeme, tj. ar. ''iza'', što znaci: ''i kada se...''
Ovi ajeti nam direktno govore o predstojecem izlasku Je'džudža i Me'džudža, što ce biti jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana. Pojedini historicari i mufessiri su navodili zapanjujuce cudne navode o Je'džudžu i Me'džudžu, u pogledu njihovog porijekla, nastanak i domovine, te njihovog opisa, izgleda i ponašanja.
Gradnja brane
Dakle, kada je Zul-Karnejn došao do tog naroda, i kada su ga ljudi zamolili da im pomogne protiv Je'džudža i Me'džudža, on je od tog naroda tražio da ucine samo tri stvari: da sakupe gvoždje, da ''pušu'', tj. pomognu pri topljenju željeza i da donesu mjed; a on je sa svoje strane ucinio tri stvari: komadima gvoždja izravnao je dva brda, rastopio je gvoždje do tacke koju je želio i sve to zalio rastopljenim mjedom. Vidimo da je svako uradio svoje zadatke u skladu sa svojim mogucnostima, a mi ne možemo ni zamisliti kolike su bile mogucnosti tog velikana kada u to vrijeme gvoždjem poravnava dvije planine, kada, bez ikakve željezare i visoke peci rastapa gvoždje, kada toliko precizno poznaje kombinacije metala i rezultat te kombinacije i kada vec rastopljenoj planini gvoždja uspijeva prici i zaliti je rastopljenim mjedom. Kasnije, u našim vremenima, naucnici ce dokazati da odabir gvoždja i mjeda nije bio nimalo slucajan, jer je njihovom kombinacijom dobiven jedan od najcvršcih metala na Zemlji.
Ucenjaci navode da je visna brane bila oko dvije stotine podlaktica, a Vehb ibn Munebbih kaže da je ona duga sto ferseha (ar. mjera za dužinu, odnosno 1 ferseh = 2250 m, ili, po drugima, oko 7 do 8 kilometara), a široka pedeset ferseha. U pogledu mjesta na kojem se nalazi ova brana, ulema se razišla u ovisnosti od toga koga smatraju Zul-Karnejnom. Tako se navode mišljenja da je to negdje na Kavkazu, da je to Kineski zid, da je u pitanju Ural u Rusiji itd., no po svim dostupnim navodima i predajama mišljenje o Kavkazu je najjace, ali i dalje ostaje samo mišljenje.
Ashab koji je vidio branu
Ma koliko nam to cudno izgledalo, još za vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., neki od muslimana su u svojim putovanjima ''nabasali'' na Zul-Karnejnovu branu. Tako je jedan od njih, kada se vratio sa putovanja i prepoznao govor o tome u onome što je vidio, došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: ''Allahov Poslanice, ja sam vidio branu." S obzirom o kako fantasticnoj i nevjerovatnoj cinjenici se radi, i koliko je taj trenutak zanimljiv iz svih aspekata, lahko možemo uvidjeti ljepotu pedagoškog i svakog drugog pristupa koju je imao Allahov Poslanik, s.a.v.s. On jednostavno tom covjeku kaže: "Opiši mi je." Na to je covjek rekao: "Bila je poput ugladjene burde. Na njoj su bili putevi crvene, žute i crne boje." Na to Allahov Poslanik, s.a.v.s., rece: "Zaista si je vidio." (Kurtubi, Tefsir, 11/62.)
Jasno nam je da je ovaj ashab branu vidio s jedne strane, tj. sa suprotne strane Je'džudža i Me'džudža, jer da ju je vidio s druge strane zasigurno to ne bi stigao bilo kome ispricati, s obzirom o kakvim krvolocima i zlikovcima se radi. Nažalost, taj ashab nije naveo gdje je putovao i kako je došao do te brane, tako da o tome teško možemo naci pouzdane podatke
Извор:
http://www.icc-selam.org/index.php?id=61
