@ Maksimus
Ne, nego je to pravilo opadajucih prinosa. Da postoji treći igrač taj vise ne bi ostvarivao neto dobit nego bi radio s blagim plusom odnosno s nulom. Tako je u Hrvatskoj. Zagrebačka pivovara je lider i najprofitabilnija, Karlovačka je nešto manja i najveći konkurent, ali je operativna profitabilnost Karlovacke dosta manja nego kod Zagrebačke. Panonska pivovara je treći igrač, al njezina neto dobit je mnogo manja, a Ebitda na razini amortizacije materijalne imovine. Prva i druga po veličine pivara rade Ebitdu i neto dobit, treća vise nema prostora za značajniju neto dobit već uglavnom radi s nulom kao neto rezultatom. S time da je Makedonija manje trziste od Hrvatske i pitanje je uopće održivosti odnosno isplativosti ulaganja u “trećeg” igrača na trzistu. Ni telekomima ne raste Ebitda, naprosto jer se radi o poslovanju na lokalnim trzistu i tu nema značajnog rasta tržišta, samo se dogadja stalna preraspodjela udjela i prihoda na trzistu medju postojećim “igračima”. Odnosno ako ukupna potrošnja i raste, taj se rast preraspodjeljuje medju tržišnim učesnicima. Da se sutra pojavi novi igrač, taj bi morao uložiti ogromna sredstva bez ikakve garancije da ostvari bilo kakav uspjeh i osvoji iole značajniji trzisni udjel, a to se ne isplati. Lakše je (i povoljnije) kupiti taj udjel. I tu je uspjeh menadzmenta i vlasnika Prilepske koji su uspjeli povećati taj udjel, istovremeno osuvremeniti tvornicu i izgraditi solidne brendove koji danas nose prodaju i uspjeh te priče. PPIV je u posljednjih 10 godina udvostručila prihode sto je izuzetan uspjeh.
Skopska pivara relativno mnogo manje amortizira jer relativno manje (trenutno) i investira, pa ostvaruje vecu neto dobit. Ona je tržišni lider i u pivu, ali i gaziranim sokovima. Na kraju, valuacija od 60-70 milijuna eura za PPIV se opet vidi neizravno i iz omjera poslovanja tih dviju firmi. Ako je Skopska placena cca 190-200 milijuna eura, a drži cca 50-60% tržišta sto se vidi iz prihoda koji su dvostruko veći od PPIV, onda bi PPIV (mjereno omjerom prihoda) trebala vrijediti 100 milijuna eura odnosno vise od 150.000 denara po akciji. Medjutim, Skopska pivara je tržišni lider i u pivo i u sokovima i ostvaruje vece marže, jer PPIV nastoji biti konkurentan cijenom i akcijama da je dostigne i poveća (održi) tržišni udjel, a i relativno gledano po jedinici proizvodnje i prihoda vise i investira, pa je neto i operativna profitabilnost kod Skopske dosta veća nego PPIV sto smanjuje trenutno omjer EBITDA-i na 1:4, pa iz svega proizlazi da PPIV otuda vrijedi najmanje 50 milijuna eura, na sto kad se doda keš odnosno gotovina opet dolazimo na vrijendost mjerenu preko ooperativne profitabilnosti od 60-70 milijuna eura odnosno 1.500+ eura ili 92.000 denara po dionici. I to je zapravo vrijednost tržišnog udjela PPIV za gazirane sokove i pivo. Dakle, cijelo tržište odnosno godišnja potrošnja piva i gaziranih sokova u Makedoniji iznosi nesto manje od 100 milijuna eura + uvoz, a taj udjel svake godine operativno zaradi (ostvari Ebitda) od oko 25-26 milijuna eura i prema plaćenom udjelu za Skopsku pivaru vrijedi kombinirano oko 250-260 milijuna eura od čega se 190 milijuna odnosi na Skopsku pivaru, a ostatak na PPIV. Trenutno, PPIV po cijeni od 44.000 denara za akciju tržišno vrijedi cca 28,5 milijuna eura sto znaci da se trguje uz diskont veći od 50% u odnosu na potencijalnu vrijednost tržišnog udjela. To sto ukupno tržište značajno ne raste, ne znaci da firme manje vrijede nego da je za osvajanje i rast tržišnog udjela odnosno njegovo očuvanje, potrebno mnogo vise ulagati i da taj udjel danas vrijedi i relativno i apsolutno vise nego sto je vrijedio prije recimo 10 ili vise godina.
