Albanski ustanak 1912. godine oslobodio ga je od Osmanskog osvajaca.
Kada je rukovodstvo albanskog Svenarodnog ustanka raspravljalo o statusu
etnicke Albanije u Pristini i Urosevcu, albanski narod je bio spreman da
krene put Skoplja i Velesa, jer je, prema recima naseg velikog patriote
i vojnog stratega, Ise Bojetinija, koji nam je ostavio u amanet "do
Velesa je nase i pripada etnickoj Albaniji. Od Velesa pa na dole je
slovensko". Albanska komanda je usla u Skoplje 12. avgusta bez borbe sto
su diplomati onoga vremena smatrali velikom pobedom albanske vojne
komande. Ipak, ovaj albanski grad pao je pod vlast srpske varvarske
vojske (II srpska armija), koja je posle pobede kod Kumanova usla, bez
obzira na otpor, u Skoplje, u popodnevnim casovima 26. oktobra.
U Skoplju danas zivi 25 - 30 posto Albanaca.
Ranije je to bio grad sa
najvise Albanaca u svetu. Srpska i jugoslovenska politika (narocito ova
poslednja) je tokom cetrdeset godina komunistickog rezima proterala
Albance iz Skoplja svim mogucim sredstvima i metodama pocev od fizickog
pa do psiholoskog nasilja. Sada je to glavni grad vestacke kolonijalne
slovensko-makedonske drzave, seme Titovog odvajanja Vardarske doline od
kosovskih prostora sto je ucinjeno upravo kako bi se lakse podelili i
asimilovali Albanci. Jugoslovenski komunisticki rezim a kasnije
"demokratski", rezim bivse jugoslovenske republike Makedonije nije uspeo
da fizicki, psiholoski i kulturno unisti Albance, Skoplje ce ipak zauvek
ostati albansko i bice grad buduce ujedinjene Albanije.
poveke tuka
http://groups.yahoo.com/group/sorabia/message/84257 /QUOTE]