...
Za početak iznimno je važno napomenuti kako SAD nastoje više nego ikada ne samo zadržati već i ojačati svoju poziciju kao jedine sile u svijetu, a ključnu ideju za takvo što predstavljaju tzv. neokonzervativci u čijim se samim korijenima nalaze ključne figure tzv. evangelikalnog pokreta.
...
Kada se fanatična vjera i politika spoje, dolazi do nepredvidljivih rezultata, a u SAD-u su na taj način izniknuli tzv. neokonzervativci ili neocons kako ih se naziva u skraćenoj formi u medijima na engleskom jeziku. Velika moć evangelikalnih kršćana, koji su po svojem razmišljanju i ophođenju uvjerljivo najnetolerantnija i najfanatičnija vjerska skupina koju današnji svijet poznaje, odrazila se u stvarnoj strategiji koja je oličena u aktualnom nastojanju SAD-a da zaista postanu i ostanu jedina sila za cijelo 21. stoljeće.
Zašto sam ovo gore naveo i što s time ima Ukrajina? Ima i to jako puno! Poznato je da danas na svijetu postoje samo dvije vojne supersile sposobne u doslovnom smislu razoriti svijet. To su SAD i Ruska Federacija. Treće i četvrte sile nema. Kina je značajna, no ona u strateškom vojnom srazu sa SAD-om još uvijek ne može izaći kao pobjednik već više figurira kao snažna regionalna sila. Indija je u sličnom položaju, a na razvoj oružanih snaga navedene dvije države SAD itekako budno motre. Pored Kine i Indije tu je još EU, no ona poradi svoje razjedinjenosti, bijednog demografskog stanja i objektivno bijednih ulaganja u vojnu silu, predstavljaja vojnog patuljka. Ostalo sve skupa pripada u skoro beznačajnu kategoriju iako se ovdje neki jako uživljavaju u nekakvu islamsku opasnost i slično. Oni za SAD nisu nikakva opasnost i to po niti jednom parametru i to je gola istina.
...
Prva faza nakon raspada SSSR-a ogleala se u podržavanju vlasti pokojnog Borisa Jeljcina koji je vodio udvorničku politiku koja je slabila Rusiju, a i rat u Čečeniji je svemu navedenom dao svoj obol budući da je bio sponzoriran i pokrenut od strane američkih interesa. Ubrzo nakon Jeljcinovog odstupanja s vlasti na scenu je nastupio Vladimir Putin koji je odmah dao do znanja kako Rusija neće biti ničiji vazal, te da će voditi aktivnu politiku u svakom smislu.
...
Dakle, nije aktualno naoružavanje u tijeku zbog nekih terorista, Irana ili država "osovine zla" već zbog Rusije. Sve se navedeno radi kako bi se Rusiju svelo u okvire koji će odgovarati američkoj religioznoj desnici. Navedena religiozna desnica već je prekršila većinu svojih obećanja pruženih Rusiji, a posebno je to očito u krešenju obećanja o neširenju NATO pakta na države bivšeg Varšavskog ugovora, a posebno na Litvu, Latviju i Estoniju kao države bivšeg SSSR-a. Sada kada je to izgledalo kao dovršen proces američka je hegemonija otišla toliko daleko da su započeli sa pripremanjem Gruzije za prijem u NATO, a i ciljano su naveli Sakašvilija na besmislenu vojnu intervenciju, sve s ciljem iskušavanja ruske odlučnosti, spremnosti i snage, ali i najnovijeg trenda - sve otvorenijeg skretanja fokusa problema sa islamskog terorizma na stvarni fokus - problem vojno jake Rusije!!!
...
Budućnost i to vrlo bliska nije nipošto svijetla, a niti bezopasna. Amerikanci će nastaviti sa privlačenjem Ukrajine u svoju orbitu interesa, a Rusi će se tome odlučno usprotiviti. Posebno će biti važno pratiti razvoj problematike oko isporuka plina i dogovora koji će se s time odvijati u svezi, te možebitnih pokušaja ukrajinske vlasti da iz plinovoda koji prolaze ukrajinskim teritorijem (Rusi su ovdje napravili svojevrsni osigurač budući da su u ranijim pregovorima sa Ukrajinom razdvojili ugovore o tranzitu plina za europske zemlje i ugovore o isporuci plina Ukrajini, pa su to postale dvije potpuno odvojene tematike) doslovno kradu plin namijenjen drugim potrošačima. Pored toga, značajno je napomenuti kako su krajem ove godine na redu ukrajinski predsjednički izbori, a što je također događaj od ogromnog sigurnosnog rizika.
...
Objektivno postojanje problema u sklopu kojega su Amerikanci potiho najavili kako bi mogli čak jamčiti ukrajinski suverenitet i nedavne izjave ruskog predsjednika Dmitrija Medvedeva kako je Rusija donijela odluku da će svoje nacionalne interese braniti oružejm čak i u inozemstvu ukazuju na objektivnu mogućnost snažne konfrontacije koja bi se mogla početi sa Obaminim preuzimanjem predsjedničke dužnosti.
Evo, upravo su gore navedeni razlozi oni koji opravdavaju i sam naslov, a taj je da je Ukrajina zaista ključna država svjetskog poretka. Ukoliko SAD uspije u nakani da istu podvede pod plašt NATO-a, tada su im zaista otvorena vrata za bespogovorno carevanje u idućih stotinjak godina, no ukoliko to ne bude slučaj, tada se stvari kompliciraju i nastati će dugotrajna konfrontacija sa potpuno neizvjesnim ishodima.
U svakom slučaju, Ukrajina i Ukrajinci koji su do sada plaćali kroz povijest velike cijene svoje egzistencije, uskoro će, nažalost, platiti možda i najveću u povijesti budući da su ratni sukobi u toj zemlji sasvim blizu svojih brutalnih ostvarenja.