Sto se odnesuva do Albanija,taa,za zal i den denes e Ateisticka,taa nikogas i ne bila taka religiozna. Ke se nadevame deka od sega pa ponataka ke se izgradi i po toj pat,mnogu i Turcija raboti na toa pole vo Albanija.
Zatoa jas cesto gi spomnuvam periodite nareceni Zlatna Doba ili pocetocite na Islamot. Samoto prosiruvanje bilo so poteskotii,bidejki na togasnite bogatasi i vladari ne im odgovaral sistem koj ke oslobodi robovi.Sistem koj nema da deli crnci od belci,sistem vo koj zenite ke se cenat isto kako Bozji stvorenija,kako i Mazite a ne robinki (robinki i robovi vo vistinska smisla na zborot)... pa davale se od sebe da go sprecat Muhammed a.s vo sirenjeto na taa Religija,istite napori i denes gi vlozuvaat onie koi sakaat da go kontroliraat svetot da vladeat so nego,da zagospodarat so nego.... No koga Muslimanite napravija snaga,vospostavija zakon,od togas pa do denes ne e zabelezano vo Istorijata takov mir (megjuseben i megjureligijski),takva blagosostojba....
Ke ti navedam samo eden primer,Halali-Prosti sto primerov ke go napisam na Srpsko-Hrvatski jazik.
Kazi mi dali ste slusnale da nekoja vojska osvojuva nekoj grad a potoa zitelite od gradot se zalaat na drzavata od koja doagja vojskata a upravata na taa drzava donesuva presuda vo korist na gragjanite a protiv nivnata vojska ?
Toa se slucilo za vreme na 13-tiot po red Halifa Omer ibn Abdulaziz (proucetego malku negovoto vreme),inaku se smeta za 5-ti praveden Halifa.
Muslimanska vojska predvođena Kutejbom je zauzela grad Semerkand. Jedan od semerakndskih svećenika je Kutejbu tužio kadiji zbog nepoštivanja islamskih propisa ratovanja, te ga je kadija suočio sa tužiteljem.
Kadija je upitao tužitelja: "Koja je tvoja optužba?"
Rekao je: "Kutejbe je sa svojom vojskom osvojio naš grad, a nije nas prethodno pozvao u Islam niti dozvolio da razmislimo o tome. Nije nam ponudio ni plaćanje džizje, niti nam je najavio rat."
Tada kadija upita Kutejbu: "Šta ti kažeš na ovo?"
Kutejba reče: "Rat je varka. Ovaj veliki grad kao i sve okolne zemlje prethodno, suprostavio nam se, nisu prihvatili islam, niti su pristali da plaćaju džizju."
Kadija ga upita: "Kutejbe, da li si ih prethodno pozvao u Islam ili si im ponudio da plaćaju džizju, ili si ih bez najave napao?"
Kutejbe odgovori: "Nisam ih pozvao u Islam, niti sam im ponudio da plaćaju džizju već smo ih napali onako kao je rečeno (bez najave)."
Kadija tada reče: "Vidim da si priznao, Ako ako onaj protiv koga je podignuta optužba prizna rasprava je završena. Kutejbe, Allah neće pomoći ummet Muhammedov osim s istinskom vjerom, bezuvjetnim uspostavljanjem pravde i suzdržavanjem od prevare.
Naša presuda glasi:
Svi muslimani, počevši od namjesnika, vojske, muškaraca, djece i žena, moraju napustiti područje Semerkanda, te osloboditi dućane i kuće i niko živ od muslimana ne može ostati u gradu. Tek poslije izlaska muslimani im mogu ponuditi Islam ili džizju.
Svećenik nije moga da vjeruje šta je čuo i čemu je bio svjedok. Bez dodatnih dokaza i svjedoka, parnica je trajala svega nekoliko minuta. Kadija, dječak glasonoša i Kutejbe u trenu su otišli ispred tužitelja. Poslije nekoliko sati Semerkandom se začula buka i žamor, a prašina, u kojoj su se vihorila zastave muslimanske vojske, se uzdizala iznad grada. Svijet je začuđeno pitao o čemu se radi, pa im bi rečeno da je presuda donešena u korist domaćeg stanovništva i vojska se povlači. Bio je to prizor od kojeg se ježila koža na tijelu onih koji su čuli za ovaj događaj ili su bili njegovi sudionici. Kada je sunce toga dana zašlo, psi su već lutali praznim ulicama, a plač domaćeg stanovništva se čuo u svim kućama zbog odlaska tog pravednog i milostivog naroda iz njihovog grada.