Kad zapalim dvije cigare k'o jednu
a nepoznate cure pitaju da sjednu
a ja trazim tvoju ruku
u dzepu mog kaputa
i tramvaj se vuce za mnom
k'o da luta
ko je kriv, ko je kriv
Kad pozvonim u zoru
s vrucim kruhom ispod ruke
i poljubim te socno
onako s puno buke
i zagrlim te cvrsto
osjetim u dusi a vruci kruh na stolu
i dalje se pusi
ko je kriv, ko je kriv
Оваа страница користи колачиња за персонализирање на содржината. Со продолжување на користењето, се согласувате со нашата политика за користење колачиња.