shutrak
opsenar
Intuicijata vo teologijata najchesto se opishuva kako tivka nasoka odnatvre i odnadvor, ama koga na ova ke mu se dodade i filosofsko viduvanje, celata slika dobiva poširoka dimenzija.
Filosofite dolgo vreme se obiduvale da objasnat kako chovekot znae neshto bez da go izvede do kraj logichkiot proces. Ushte kaj Platon postoi ideja deka dushata ima vnatreshno seḱavanje na vistinata i deka intuicijata e nachin na koj taa ja prepoznavame.
Za Spinoza, intuicijata e najvisok vid znanje, neshto shto direktno ja otkriva sushtinata na rabotite bez jasni argumenti, kako svetlina shto ne se obiduva da te ubedi, tuku samo postoi.
Vo kombinacija so teoloshkoto razbiranje, intuicijata stanuva eden vid most medju čovekot i vistinata _ i racionalnata, i božestvenata.
Dodeka teologijata veli deka Bog ponekogash mu zboruva na chovekot tivko, filosofijata objasnuva deka chovekot ima vnatreshen kapacitet da ja percepira taa tivja poraka.
Nema potreba da se znae od kade doadja, dovolno e da se prepoznae.
Vo hristijanskata misla se veli deka vistinskoto razbiranje povekje doagja od srceto odkoku od razumot, a vo filosofijata chesto se povtoruva idejata deka intuitivniot uvid e moment koga racionalnite delovi od umot se povlekuvaat i ostavaat prostor za neposredno iskustvo na vistinata. Edno od najinteresnite gledishta e tokmu ona na Kierkegaard, koj veli deka vistinskata odluka _ moralna, egzistencijalna ili spiritualna _retko se pravi so chista logika.
Taa se pravi so skok, a toj skok e baš intuicija.
Vo islamot fitrata se dozhivuva kako vrodena chistota, a filosofski gledano taa e arhetipski instinkt za vistina.
Vo judaizmot dushata nosi iskra, a filosofite velat deka chovekot ima „noema“ _ vnatreshen pogled shto odi pod labaloto na logičkite komandni linii. I vo dvete oblasti intuicijata e priznata kako instrument za dopiranje do dlabochina shto logikata nekogash ne mozhe da ja otvori.
Koga ovie dva pristapi _ teoloski i filosofskiot _ se spojuvaat, dobivame slika vo koja intuicijata ne e kapric ili nagagadjnje, tuku rafinirana sposobnost.
Teologijata ja gleda kako dopir so Bozhjata mudrost, filosofijata kako neposredno raspoznavanje na vistinitoto.
Edna nasoka doadja od gore, druga od vnatreshnosta, ama i dvete se sretnuvaat vo momentot koga chovekot znae neshto ahto ne mozhe racionalno da go objasni, ama ne mozhe ni da go ignorira.
Zato intuicijata vo ovoj spoj stanuva eden vid egzistencijalno kompariranje. Ne e begstvo od realnosta niti strav ili žhelba maskirana vo osekjaj.
Taa e vnatresno „prepoznavanje“, neshto shto se javuva koga chovekot e iskren so sebe, smiren i otvoren.
I koga posle nekoe vreme ke pogleda nazad, chesto svakja deka tokmu toj tiviok mig bil najmudriot.
,,,ajde vkluchete ja vashata intuicija za intuicijata od teoloshki aspekt,,,
Filosofite dolgo vreme se obiduvale da objasnat kako chovekot znae neshto bez da go izvede do kraj logichkiot proces. Ushte kaj Platon postoi ideja deka dushata ima vnatreshno seḱavanje na vistinata i deka intuicijata e nachin na koj taa ja prepoznavame.
Za Spinoza, intuicijata e najvisok vid znanje, neshto shto direktno ja otkriva sushtinata na rabotite bez jasni argumenti, kako svetlina shto ne se obiduva da te ubedi, tuku samo postoi.
Vo kombinacija so teoloshkoto razbiranje, intuicijata stanuva eden vid most medju čovekot i vistinata _ i racionalnata, i božestvenata.
Dodeka teologijata veli deka Bog ponekogash mu zboruva na chovekot tivko, filosofijata objasnuva deka chovekot ima vnatreshen kapacitet da ja percepira taa tivja poraka.
Nema potreba da se znae od kade doadja, dovolno e da se prepoznae.
Vo hristijanskata misla se veli deka vistinskoto razbiranje povekje doagja od srceto odkoku od razumot, a vo filosofijata chesto se povtoruva idejata deka intuitivniot uvid e moment koga racionalnite delovi od umot se povlekuvaat i ostavaat prostor za neposredno iskustvo na vistinata. Edno od najinteresnite gledishta e tokmu ona na Kierkegaard, koj veli deka vistinskata odluka _ moralna, egzistencijalna ili spiritualna _retko se pravi so chista logika.
Taa se pravi so skok, a toj skok e baš intuicija.
Vo islamot fitrata se dozhivuva kako vrodena chistota, a filosofski gledano taa e arhetipski instinkt za vistina.
Vo judaizmot dushata nosi iskra, a filosofite velat deka chovekot ima „noema“ _ vnatreshen pogled shto odi pod labaloto na logičkite komandni linii. I vo dvete oblasti intuicijata e priznata kako instrument za dopiranje do dlabochina shto logikata nekogash ne mozhe da ja otvori.
Koga ovie dva pristapi _ teoloski i filosofskiot _ se spojuvaat, dobivame slika vo koja intuicijata ne e kapric ili nagagadjnje, tuku rafinirana sposobnost.
Teologijata ja gleda kako dopir so Bozhjata mudrost, filosofijata kako neposredno raspoznavanje na vistinitoto.
Edna nasoka doadja od gore, druga od vnatreshnosta, ama i dvete se sretnuvaat vo momentot koga chovekot znae neshto ahto ne mozhe racionalno da go objasni, ama ne mozhe ni da go ignorira.
Zato intuicijata vo ovoj spoj stanuva eden vid egzistencijalno kompariranje. Ne e begstvo od realnosta niti strav ili žhelba maskirana vo osekjaj.
Taa e vnatresno „prepoznavanje“, neshto shto se javuva koga chovekot e iskren so sebe, smiren i otvoren.
I koga posle nekoe vreme ke pogleda nazad, chesto svakja deka tokmu toj tiviok mig bil najmudriot.
Автоматски споено мислење:
,,,ajde vkluchete ja vashata intuicija za intuicijata od teoloshki aspekt,,,