Demonstracije u Splitu 1991 ispred komande JNA
INTERVJU - Dragoljub Bocinov, admiral bivse JRM, zapovjednik splitske ratne luke Lora i nacelnik MSC, sada visoki casnik u Armiji Makedonije: DAVALI SU MI ZILETE "ZA RUCAK"!
Razgovarao: Goran Vezic
Vice-admiral Dragoljub Bocinov, bivsi nacelnik Mornarickog skolskog centra i zapovjednik ratne luke Lora u Splitu, danas u Skopju, na zalasku svoje vojne karijere obavlja duznosti po rangu drugog covjeka u Armiji Makedonije. Spada u red onih vojnika koji su svoju vojnicku cast obranili odbijanjem upotrebe oruzja. Zato su mu se od 2. listopada prosle godine kada je uhapsen u Lori, i dogodili dugi mjeseci vojnog zatvora u Beogradu, sudenje, presuda od 18 mjeseci zatvora. Vrijeme ogranicene slobode proslog Ijeta - od usmenog do pismenog priopcenja presude - iskoristio je za bijeg u Makedoniju u kojoj je, inace, rodjen. Nakon kratkog odmora latio se izgradnje makedonske Armije. I nasao vremena razgovarati za novine s kojima se desetljecima druzio. - Zasto su vas, u stvari, zatvorili?
* Ja sam se vjecito vezivao za Ijude, jer sam humanist. Pa nisam ja mogao pucati u tebe, covjece. Pazi, jedan mali promasaj u tablicnim uglovima na minobacacu, i ja bih pogodio djecji vrtic koji se nalazi na 10 metara od moje kuce. Pa znas sto mi kaze sin: Tata, da si ti pucao, ja bih ti presudio. Imali smo 480 granata od 120 mm s kojima je Split mogao biti srusen. Moja krivnja je sto ja taj idiot nisam mogao biti. Meni je bilo jasno, poslije amputacije Slovenije, da Jugoslavije vise nema i ja bih bio glup oficir, slijep pored ociju, kad bih otvarao vatru po Splitu. Mogli su me zato samo ubiti, to sam rekao i sucu Medicu, moglo mi se dogoditi samo da ostanem bez glave. Ja sam sebe bio otpisao. Ja sam volio te Ijude kao sto volim svoju obitelj, pa ja sam 42 godine proveo od Pule do Boke, ja sam nosilac "Zlatnog grba" Sibenika, covjece bozji, ja sa nosilac "Broncane plakete" otoka Lastova kome sam dao ono sto sam mogao dati kao covjek. Da ga ne rusim, nego da ga gradim. Nema te sile koja bi me prisilila da rusim i da ubijam Ijude.
- A to su vase kolege radile...
* O njima sve "najbolje". A ja sam najzadovoljniji covjek, sto, dok sam bio na slobodi, nisam imao ni jednu zrtvu, ni na jednoj ni na drugoj strani. Jest, poginuo je kapetan fregate Zjacic kod napustanja Kastel-Sucurca, bio je ranjen, nije mu se moglo pomoci. Pa znas sto je trebalo biti s Kastel-Sucurcem? Trebao je ici u zrak, a to bi znacilo i ekolosku katastrofu.
- A sto je trebalo biti sa Splitom? Jesu li postojali kakvi planovi?
* Postojao je plan vatre mjesovite minobacacke baterije dometa sest kilometara. Na tom planu bili su oznaceni svi ciljevi - bilo je 36, odnosno 38 ciljeva. Plan je bio izradjen u dva primjerka, jedan je bio u generala Mladenica, a drugi kod mene. A znate gdje je bio kod mene zakljucan? Ekstremisti su razbili moju kasu misleci da ce naci plan vatre, da usvoje elemente za gadjanje - znaci, kutomjer, daljinu, i da tuku. Ali nisu uspjeli jer sam to sakrio kod Pere Koljanina, Hrvata iz Muca. Dobro, on to nije znao, a njegovu osmatracnicu sam stavio blizu sebe, tako da nije mogao maknuti bez mene.
- Koji su ciljevi bili oznaceni?
* MUP je bio cilj br. 1 i do njega bivsa Komanda garnizona. Cilj broj 2 je bio Radio Split, broj 3 Posta, broj 4 Skupstina opcine itd. Htjeli su da se uzmu cak elementi i za gadanje Labistice, ali nisu to mogli jer je ona daleko. Oni su i na sudu potvrdili da su obili kasu da uzmu plan, dovukli su municiju na sami vatreni polozaj. Optuzili su me na sudu da sam sakrio plan vatre, a da sam komandira minobacacke baterije Petra Koljanina doveo pored sebe i da je on samo po mom naredenju mogao otvoriti vatru, a nije je otvorio.