Сега ќе поставам чисто исламски прашања
.
1. Како може месо од диво магаре (онагер) да биде халал, а месо од домашно магаре да биде харам?
2. Зошто месо од камила е халал кога камилата е нечисто животно бидејќи таа за да ја задржи водата во организмот и да опстане во суровите пустински услови не се поти што доведува до тоа нивото на токсините во нејзиниот организам значително да се покачи? Како нечисти животни се сметаат и другите претставници на семејството камили - ламата, алпаката, викуњата и гванакото, а во Исламот се сметаат за халал. Зошто?
3. Зошто месо од ној е халал кога нојот е нечисто животно бидејќи е сештојад, односно покрај трева и семиња јаде гуштери, жаби, влекачи и глодари?
4. Зошто месо од сом се смета за халал кога сомот е нечисто животно бидејќи е сештојад и мршојадец (за волја на вистината, на некои сајтови се тврди дека е харам). Сомот покрај речната вегетација јаде и мали риби, рибји јајца, инсекти, црви, пијавици, ракови, полжави па дури и мртви риби и мртви бубачки. Дали месо од сом е халал или харам!?
5. Зошто месо од јагула е халал, кога јагулата е нечисто животно бидејќи е месождер? Јаде риби, жаби, црви, школки, ракови, лигњи.
6. Зошто месо од барски птици кои се хранат со риби, жаби, рептили и глувци како што се штрковите, чапјите, фламингата и ибисите се смета за халал? Зарем за муслиманите тие се чисти животни?
7. Зошто месо од ајкула е халал? Мислам дека нема потреба да објаснувам зошто е нечисто животно.
8. Зошто месо од зајаци и куниќи се смета за халал, кога тие се нечисти животни поради редигестација, односно копрофагија бидејќи ги јадат сопствените фекалии, па така нивото на токсините во нивниот организам е многу повисоко од останатите тревојадни животни?
9. Зошто месо од страчка се смета за халал кога страчката е нечисто животно бидејќи е сештојад и мршојадец? Таа покрај растенија и семиња јаде и јајца, мали пилиња и лешеви од угинати животни.
Извор:
http://halalmedia.net/list-of-halal-and-haram-animals-to-eat/
Složni su učenjaci da životinje koje žive na kopnu ako uginu, tj. ne budu šerijatski zaklane, svejedno bile od onih koje je u osnovi dozvoljeno jesti ili od onih koje nije, da je njihovo meso haram jesti. Dokaz za to su riječi Uzvišenog:
"Zabranjena vam je strvina, krv, meso svinje..." (El-Maide, 3).
A životinje koje žive i na kopnu i u vodi, poput kornjača, krokodila i slično, pošto one imaju poseban status učenjaci imaju podijeljeno mišljenje jer je nejasnoća oko toga da li se one pripisuju morskim životinjama i imaju njihov status ili se pripisuju kopnenim životinjama i potpadaju pod njihove propise, tj. da li se one šerijatski kolju ili ne.
Složni su učenjaci da morske životinje nije obaveza šerijatski klati nego se jedu kao uginule.
Oko uginulih morskih i riječnih životinja učenjaci imaju podijeljeno mišljenje shodno vrsti tih životinja.
Životinje koje borave u moru se mogu podijeliti na dvije vrste: ribe i sve ostale životinje.
Ribe
Što se tiče ribe one se takođe dijele na dvije vrste shodno načinu njihovog umiranja:
Prva vrsta – su uginule ribe koje se umrle tako što ih je neko izvadio iz vode. Nema razilaženja među učenjacima oko ove vrste uginulih riba da je njihovo meso dozvoljeno.
Druga vrsta – su uginule ribe koje same uginu i koje plutaju vodom bez da ih je neko izvadio iz vode. Oko ove vrste ribe, koja je umrla na ovakav način, postoji razilaženje među islamskim pravnicima o dozvoli jedenja njihovog mesa na dva mišljenja.
Prvo mišljenje da su te ribe dozvoljene na čemu je džumhur učenjaka a između ostalih tri mezheba, malikijski, šafijski i hanbelijski . Ovu dozvolu dokazuju sljedećim dokazima:
Prvo – riječima Uzvišenog:
"Dozvoljava vam se morski ulov i njegova hrana" (El-Maide, 96), a prenosi se od Ibn Abbasa i grupe ashaba, radijallahu anhum, da su rekli:
Ulov je ono što vi ulovite a njegova hrana je ono što more samo izbaci.
Drugo – opće značenje hadisa koji govori o moru a koji glasi:
"Njegova voda je čista i čisteća i halal su njegove uginule životinje". Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže a vjerodostojnim ga ocjenjuju Tirmizi, Ibn Huzejme, Albani i ostali.
Treće – dugi hadis od Džabira, radijallahu anhu, mutefekun alejhi (bilježe ga Buharija i Muslim) u kojem je došlo da je more izbacilo velikog kita na kojeg je naišla muslimanska izvidnica koju je predvodio Ebu Ubejde Džerrah, radijallahu anhu, pa su oni jeli njegovo meso i ponijeli sa sobom. Pa kada su se vratili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pitali su ga o tome, a on ih je podržao u njihovom postupku rekavši im:
"To je rizk kojeg vam je Allah izbacio iz mora, imate li nešto od njegovog mesa pa da i nas nahranite". Kaže imam Nevevi:
"U ovom hadisu je dokaz dozvole jedenja svih uginulih morskih životinja, svejedno da li su umrle same od sebe ili prilikom lova" (Šerh Muslim 13/84).
Drugo mišljenje je pokuđenost jedenja uginulih riba koje plutaju po vodi. Ovo je stav hanefijskog mezheba i mišljenja Hasana El-Basrija, Tavusa i Ibn Sirina.
Oni svoj stav dokazuju sa dva dokaza:
Prvi – općim značenjem riječi Uzvišenog:
"Zabranjena vam je strvina, krv, meso svinje..." (El-Maide, 3), a uginula životinja koja pluta po vodi ne izlazi iz značenja uginule životinje i strvine. Ovome se može prigovoriti da dokazi Kur'ana i Sunneta jasno upućuju da se iz zabrane strvine izuzima uginula riba i uginule životinje u vodi.
Drugi dokaz – hadis kojeg bilježi Ebu Davud od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ono što izbaci more ili što ostane nakon povlačenja vode to jedite, a ono što umre u moru i pluta po njemu to nemojte jesti". Pa kažu da ovaj hadis jasno ukazuje na zabranu jedenja uginule ribe koja pluta po vodi. Hadis je slab što navode skoro svi učenjaci hadisa, zato kaže imam Nevevi da su učenjaci hadisa složni da je ovaj hadis slab.
Nakon izloženih mišljenja i argumenata sa kojima se podupiru ovi stavovi, nema sumnje da je stav džumhura, tj. da su sve uginule ribe u vodi svejedno na koji način uginule dozvoljene, odabrano mišljenje.
Morske životinje mimo riba
A oko ostalih životinja koje žive u vodi mimo riba učenjaci, takođe imaju podijeljeno mišljenje na dva stava:
Prvo mišljenje je dozvola svih vrsta morskih životinja izuzev nekih vrsta, poput morskog psa i slično oko kojih zastupnici ovog stava imaju podijeljeno mišljenje, neki ih zabranjuju a neki dozvoljavaju. Svoj stav dokazuju sljedećim dokazima koji su skoro potpuno isti kao u prethodnoj mes'eli:
Prvi – riječima Uzvišenog:
"Dozvoljava vam se morski ulov i njegova hrana" (El-Maide, 96), a kaže Ibn Abbas, radijallahu anhuma, da je "njegova hrana" ono što ugine u moru. Što znači da su sve morske životinje koje uginu u moru dozvoljene za jesti.
Drugi – opće značenje hadisa koji govori o moru a koji glasi:
"Njegova voda je čista i čisteća i halal su njegove uginule životinje". Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže a vjerodostojnim ga ocjenjuju Tirmizi, Ibn Huzejme, Albani i ostali. A nije nam došlo u drugim šerijatskim tekstovima da se nešto izuzima iz ove opće dozvole.
Treći – dugi hadis od Džabira, radijallahu anhu, mutefekun alejhi (bilježe ga Buharija i Muslim) u kojem je došlo da je more izbacilo velikog kita na kojeg je naišla muslimanska izvidnica koju je predvodio Ebu Ubejde Džerrah, radijallahu anhu, pa su oni jeli njegovo meso i ponijeli sa sobom. Pa kada su se vratili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pitali su ga o tome, a on ih je podržao u njihovom postupku rekavši im:
"To je rizk kojeg vam je Allah izbacio iz mora, imate li nešto od njegovog mesa pa da i nas nahranite". Kaže imam Nevevi: "U ovom hadisu je dokaz dozvole jedenja svih uginulih morskih životinja, svejedno da li su umrle same od sebe ili prilikom lova" (Šerh Muslim 13/84).
Četvrti – riječi Ebu Bekra, radijallahu anhu, koje bilježi Darekutni i Bejheki:
"Svaka životinja koja umre u moru Allah, dželle še'nuhu, vam je šerijatski zaklao".
Drugo mišljenje je da su dozvoljene samo uginule ribe mimo drugih morskih životinja. Na ovom stavu je hanefijski mezheb i ovo je jedan od dva mišljenja Šafije. Oni svoj stav dokazuju sljedećim dokazima:
Prvi – općim značenjem riječi Uzvišenog:
"Zabranjena vam je strvina, krv, meso svinje..." (El-Maide, 3), a od ove opće zabrane jedenje strvine, tj. uginulih životinja Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je izuzeo ribu. Naime, prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Dozvoljene su nam dvije vrste strvina i dvije vrste krvi, a što se tiče strvina to su skakavci i kit, a što se tiče krvi to su slezena i jetra (tj. krv koja ostane u njima)". Hadis bilježe Ahmed i Ibn Madže. Međutim, ovakvom dokazivanju se može prigovoriti sa dvije strane: prvo – što je iz opće zabrane jedenja strvine izuzeto sve ono što ugine u moru bilo to riba ili neka druga životinja kao što je došlo u hadisu
"Njegova voda je čista i čisteća i halal su njegove uginule životinje", drugo – što je hadis od Ibn Omera, radijallahu anhuma, koji navode slab jer je u njegovom senedu Abdurrahman ibn Zejd a njegovi hadisi su ostavljeni. Ovaj hadis slabim su ocijenili imam Ahmed, Bejheki, Ibn Hadžer i mnogi drugi. Istina je da postoji drugi rivajet istog hadisa kojeg bilježi Darekutni s tim da je on mevkuf, tj. da su to riječi Ibn Omera, radijallahu anhu, a ne riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Drugi – riječi Uzvišenog:
"Koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti" (El-E'araf, 157). Pa kažu da su morske životinje mimo ribe ružne i ogavne od kojih se zdrava ljudska priroda gnuša, a sve što je ružno i ogavno je zabranjeno. Ovome se može prigovoriti da se ne može reći za sve životinje koje žive u moru mimo ribe da su ružne i ogavne a da za takvo nešto nema dokaza.
Treći – hadis koji se prenosi od Abdurrahmana ibn Osmana u kojem je došlo da je ljekar pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o žabi da od nje pravi lijek, pa je zabranio da se ona ubija. Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai i Ahmed, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Albani i Šuajb Arnaut. Kažu da je sa ovim hadisom zabranjena jedna od vodenih životinja koja nije riba. Na ovo se može prigovoriti da je dokazivanje zabrane morskih životinja mimo ribe ovim dokazom neprihvatljivo. Prvo, što sama žaba nije čista vodena životinja nego na boravi i na kopnu i u vodi a kod hanefija je vodena životinja ona koja se rodi u vodi i živi u njoj. Drugo, da najviše što se može dokazivati ovim hadisom je zabrana ubijanja žabe.
Odabrano mišljenje je stav džumhura, tj. dozvola svih morskih životinja pa čak i morskog psa, zbog snage argumenata sa kojima dokazuju svoj stav, a Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.
- Zabrana konzumiranja onoga što šteti. Zabranjuje se sve što uništava organizam, truje ga, slabi i onemogućava njegovo normalno funkcionisanje: alkoholna pića, narkotici i duhan, sve vrste otrova, zemljino tlo, kameni ugalj zbog njihove štetnosti za organizam i nepostojanja bilo kakve koristi od njih i sl.
- Zabrana konzumiranja onoga što je nečisto. Kada su u pitanju hrana i piće, u šerijatu su nečistoće: svinjsko meso, meso miša, magarca i mazge, ljudski izmet i krv koja istječe.
- Zabrana konzumiranja životinja koje je zabranjeno ubijati. Šerijat zabranjuje ubijanje, a ujedno i konzumiranje: pčele, mrava, djetlića i žabe.
- Zabrana konzumiranja životinja koje je dozvoljeno ubijati. Zbog štete koju nanose, šerijatom je dozvoljeno ubiti: škorpiju, gavrana, zmiju i psa koji ujeda.
- Zabrana konzumiranja životinja koje se hrane nečistoćom – džellale. Šerijat zabranjuje konzumiranje mesa i mlijeka od životinja koje se hrane nečistoćom, osim u slučaju da se nekoliko dana životinja zatvori i hrani čistom hranom, kako bi joj se za to vrijeme očistilo mlijeko i meso.
- Zabrana konzumiranja životinja koje imaju očnjake i ptica koje imaju kandže, kao što su: lav, vuk, tigar, medvjed, majmun, slon, šakal, jastreb, orao i sl.
- Zabrana konzumiranja onoga što je odvratno i neprijatno. U ovu kategoriju zabranjene hrane svrstani su: gmizavci i insekti.
- Zabrana konzumiranja tzv. ” tuđe hrane”. Šerijat zabranjuje konzumiranje onoga što je dozvoljeno od hrane i pića do kojih se došlo: pljačkom, varanjem, manipulacijom, vještački izazvanom nestašicom, krivim mjerenjem i vaganjem i onoga što je stečeno putem kamate.
- Zabrana konzumiranja onoga što je nastalo mješanjem dozvoljenog i zabranjenog. Ova zabrana izvedena je iz šerijatskog pravila: ''Ako se pri jednoj istoj stvari nađe zabrana i dozvola, daje se prednost zabrani.''
- Zabrana konzumiranja strvi. Pod strvinom se podrazumijeva meso onih životinja koje nisu zaklane na šerijatom propisan način
Zabrane vezane za meso izvedene su iz trećeg ajeta sure El-Maide:
''Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i o¬no što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto - osim ako ste ga preklali - i što je na žrtvenicima žrtvovano. (...) Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. - A o¬nome ko bude primoran - kad hara glad, bez namjere da učini grijeh, Allah će oprostiti i samilostan biti.“
Deset je zabrana izvedeno iz ovog ajeta:
- zabrana konzumiranja mesa uginulih životinja,
- zabrana konzumiranja krvi u tečnom stanju,
- zabrana konzumiranja svinjetine,
- zabrana konzumiranja onoga što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo ime,
- zabrana konzumiranja životinja koje su zadavljene,
- zabrana konzumiranja mesa životinja koje su pretučene,
- zabrana konzumiranja mesa životinja koje su strmoglavljene,
- zabrana konzumiranja mesa životinja koje su probodene rogom,
- zabrana konzumiranja mesa životinja koje su načete od zvijeri i
- zabrana konzumiranja mesa životinja koje su žrtvovane na žrtvenicima.