Од повеќе причини, во однос на ова прашање сум воздржан. Не дека сум незаинтересиран за едно ваков проблем, со кој многу влади низ светот, од различни причини (многу голем или многу мал наталитет) се преокупирани, туку сметам дека прашањето гледано од повеќе аспекти е премногу сложено. Лично, кога условите би ми дозволиле да имам семејство (кое се` уште го немам) би ме радувало наместо едно да имам 3 деца. Секако, се работи за личен став, неоптоварен со никаква популациона политика. Од друга страна ми пречи неконтролираниот наталитет, за кој нема никакво оправдување, најмалку финансиско. Ми пречи кога има квантитет, а никој не води сметка за квалитетот на животот на тие деца, кој сакале или не, денес покрај воспитувањето, во најголема мера е условен од финансиите и животниот стандард.
И на крајот, најмногу од се ми се гади од тетки (чичковци), кои крајно пасионирано посветуваат децении од животот на една или повеќе пудлици, кои имаат свој психијатар за полесно да премостат тешкотиите во својот кучешки живот.
Инаку и Џонатан Свифт се заинтересирал за овој проблем. Се обидел да го реши на нему својствен начин. Да се разбереме, текстот е сатирично саркастичен. Во него не е одразен мојот став, само ми се виде многу згоден за темава, па за жал го пренесувам на српскохрватски јазик (немам доволно време да го преведам).
[FONT=Georgia, Times New Roman, Times, serif][SIZE=+2]Jedan skroman predlog u cilju sprečavanja da irska deca budu na teretu svojim roditeljima i otadžbini [/SIZE][/FONT]
[FONT=Georgia, Times New Roman, Times, serif]Dr. Džonatan Svift, 1729.[/FONT]
[FONT=Georgia, Times New Roman, Times, serif]Žalostan je to prizor za one koji prolaze kroz ovaj veliki grad ili putuju kroz zemlju, kada ugledaju ulice, drumove i pragove pred straćarama pune prosjakinja, za kojima se vuče po troje, četvoro ili šestoro malih odrpanaca, i koje dosadjuju svakom prolazniku tražeći milostinju. Te majke, umesto da pošteno zaradjuju svoj hleb, prinudjene su da svo svoje vreme provode u skitnji ne bi li isprosile nešto za svoju bespomoćnu decu, koja, kad odrastu, postaju ili lopovi, zato što ne mogu da nadju posao, ili napuštaju svoju rodnu grudu da bi se kao najamnici borili za pretendenta na španski presto ili se prodaju kao roblje za Barbados.[/FONT]
[FONT=Georgia, Times New Roman, Times, serif]Mislim da se sve strane slažu u tome da ovaj ogromni broj dece u naručju, ili na ledjima, ili za petama svojih majki, a često i svojih očeva, predstavlja veoma veliki, dodatni teret za našu Kraljevinu, koja se u ovom času nalazi u veoma teškom stanju. Prema tome, ko god pronadje neki dobar, jevtin i lak način da ta deca postanu valjani i korisni članovi društvene zajednice, biće toliko zaslužan za opštu stvar da bi mu trebalo podići spomenik kao narodnom dobrotvoru.[/FONT]
[FONT=Georgia, Times New Roman, Times, serif]Ali moja namera ide mnogo dalje i ne ograničava se samo na zbrinjavanje dece prosjaka po zanimanju. Ona je mnogo šireg zamaha, i treba da obuhvati svu decu odredjenog uzrasta, rodjenu od roditelja koji su do te mere nesposobni da ih izdržavaju da traže našu milostinju po ulicama.[/FONT]
[FONT=Georgia, Times New Roman, Times, serif]Što se mene lično tiče, pošto sam godinama razmišljao o tom značajnom pitanju i temeljno proučavao razne planove drugih predlagača, stalno sam dolazio do zaključka da su oni grubo grešili u svojim proračunima. Zaista, ljudsko mladunče, koje tek što se okotilo, može da živi od majčinog mleka čitavih godinu dana i potrebno mu je vrlo malo druge hrane, ni u kom slučaju iznad vrednosti od dva šilinga, do kojih majka svakako može da dodje, makar i u obliku dronjaka, zahvaljujući svome na zakonu osnovanom prosjačkom zanimanju. I upravo kada napune jednu godinu ja predlažem takav način njihovog zbrinjavanja, da ona, umesto da budu teret svojim roditeljima, ili opštini, ili da se zlopate bez hrane i odela do kraja svog života, doprinose ishrani, a delimično i odevanju hiljadama drugih ljudi.[/FONT]
[FONT=Georgia, Times New Roman, Times, serif]Moj plan sadrži, isto tako, i jedno drugo veliko preimućstvo: naime, on će sprečiti mnoge nasilne pobačaje, kao i onaj gnusni običaj da žene ubijaju svoju vanbračnu decu, običaj, avaj!, isuviše čest medju nama, u kome se sirota, nevina dečica prinose na žrtvu, rekao bih, pre iz straha od troškova nego iz straha od sramote, što je u stanju da izazove suze i sažaljenje čak i u najsvirepijem i najnečovečnijem srcu.[/FONT]
[FONT=Georgia, Times New Roman, Times, serif]Pošto se obično smatra da broj duša u našoj Kraljevini iznosi milion i po, medju kojima, po mom računu, može biti oko 200000 bračnih parova sa ženama koje radjaju. Od ovog broja oduzimam 30000 bračnih parova koji su u stanju da izdržavaju svoju decu, iako ne verujem da ih može biti toliki broj, imajući u vidu sve nedaće koje danas pogadjaju našu Kraljevinu. Ali ako usvojimo tu pretpostavku, ostaće 170000 žena koje radjaju. Od toga ponovo oduzimam 50000 na ime onih žena koje ne donesu svoj plod do kraja, ili čija deca nesrećnim slučajem izgube život ili umru tokom prve godine života. Tako ostaje svega 120000 dece koja se u toku jedne godine rode od siromašnih roditelja. Pitanje je, prema tome, kako da se taj broj prehrani i podigne, što je, kako sam već rekao, pri sadašnjem stanju stvari, potpuno nemoguće, ukoliko pokušamo da primenimo bilo koje od do sada predlaganih rešenja. Jer, mi tu decu ne možemo zaposliti ni u zanatstvu ni u poljoprivredi: mi niti gradimo kuće (mislim u unutrašnjosti), niti obradjujemo zemlju. Pre nego što napune šest godina ta deca veoma retko mogu sebe da izdržavaju pomoću kradje, izuzev tamo gde su naročito marljivi, iako, priznajem, osnove te veštine uče mnogo ranije, u dobi kada se na njih može gledati kao na pripravnike. Jedna visoka ličnost iz grofoviji Kavan, svečano mi je izjavila da nikada nije čula za više od jednog ili dva slučaja kradje kod dece ispod šest godina, čak i u jednom kraju Kraljevine tako poznatom po hitrini i okretnosti u toj veštini.[/FONT]
[FONT=Georgia, Times New Roman, Times, serif]Naši trgovci me uveravaju da dečak ili devojčica ispod dvanaest godina starosti ne predstavljaju robu pogodnu za prodaju. Čak i kad dospeju do toga uzrasta, na tržištu nikada ne dostižu cenu iznad tri funte, ili, u krajnjem slučaju, iznad tri funte i pet šilinga - što se nikako ne isplati ni roditeljima ni Kraljevini, budući da troškovi za njihovu ishranu i prnje iznose najmanje četiri puta toliko.[/FONT]
[FONT=Georgia, Times New Roman, Times, serif]Zbog toga ću sada skromno izložiti svoje sopstvene poglede i predloge, koji, nadam se, neće biti podložni ni najmanjem prigovoru.[/FONT]
[FONT=Georgia, Times New Roman, Times, serif]Jedan veoma iskusan Amerikanac, moj poznanik iz Londona, uveravao me je da mlado i zdravo, dobro uhranjeno dete u dobi od godinu dana predstavlja izvanredno ukusnu i kvalitetnu hranu, bilo da je kuvano, prženo, pečeno ili bareno. A ja nimalo ne sumnjam da bi se isto tako dobro podnelo i u umokcu ili u paprikašu.[/FONT]
Iznosim, prema tome, smerno na javno razmatranje predlog da se od 120000 dece, prema već izvedenoj računici, izdvoji za priplod 20000, od kojih samo jedna četvrtina treba da budu muškarčići, što predstavlja više nego što ostavljamo kada su u pitanju ovce, goveda ili svinje, a razlog je taj što su ta deca retko plod zakonitog braka, što je okolnost kojoj naši divljaci ne pridaju neki naročit značaj. Prema tome, jedan muškarac će biti dovoljan da opsluži četiri ženke. Preostalih 100000 mogli bi se, kad napune godinu dana, ponuditi na prodaju istaknutim i imućnim ličnostima, širom Kraljevine, uz neizostavne opomene upućene majkama da ih poslednjeg meseca puste da sisaju do mile volje, kako bi, pre nego što budu izneta na trpezu, bila što jedrija i punačkija. Od jednog deteta mogla bi se napraviti dva jela za gozbu koja se priredjuje prijateljima, a kad porodica obeduje sama, od prednjeg i zadnjeg čereka dalo bi se zgotoviti sasvim pristojno jelo, koje će, začinjeno sa malo bibera ili soli, četvrtog dana predstavljati veoma dobar umokac, naročito zimi.[FONT="]
[/FONT]Izračunao sam, kao srednju meru, da novorodjeno dete teži 12 funti i da posle godinu dana, ako je osrednje hranjeno, dostiže do 28 funti.[FONT="]
[/FONT]Dopuštam da će ta hrana biti nešto skuplja i, prema tome, veoma pogodna za zemljoposednike, koji, budući da su već poždrali najveći broj njihovih roditelja, imaju, izgleda, najviše prava i na decu.[FONT="]
[/FONT]Dečje meso može se jesti preko cele godine, ali je izdašnije u martu i malo pre i posle tog meseca. Jedan ozbiljan naučnik, izvestan istaknuti francuski lekar, tvrdi da se, pošto riba predstavlja hranu koja povoljno utiče na plodnost, u rimokatoličkim zemljama veći broj dece radja oko devet meseci posle časnog posta nego u bilo koje drugo doba godine. Prema tome, računajući godinu dana posle časnog posta, tržište će biti prezasićenije nego obično zato što je broj papske dece u najmanju ruku tri prema jedan u ovoj Kraljevini, te će, shodno tome, moj predlog imati još jedno sporedno preimućstvo: tako ćemo, naime, smanjiti broj papinaca medju nama.[FONT="]
[/FONT]Već sam izračunao da troškovi ishrane po jednom prosjačkom detetu (kojima pridodajem i sve sitne seljake, poljske radnike, kao i četiri petine napoličara) iznose oko dva šilinga godišnje, zajedno sa prnjama. Zato verujem da ni jednom džentlmenu neće biti mrsko da plati deset šilinga za telo dobro ugojenog deteta, od kojeg će, kako rekoh, moći da zgotovi četiri izvanredno hranljiva jela kada na ručku ima samo dva-tri najbliža prijatelja ili kad obeduje u svom porodičnom krugu. Tako će seoski plemić naučiti da bude dobar gazda, i postaće omiljen medju svojim zakupcima, a majka će imati osam šilinga čistog dobitka i biće u stanju da radi sve dok ne rodi drugo dete.[FONT="]
[/FONT]Oni štedljiviji (a moram priznati da to vremena zahtevaju) mogu da ih oderu: od njihove kože, umetnički preradjene, mogle bi se napraviti divne rukavice za dame i letnje čizme za uglednu gospodu.[FONT="]
[/FONT]Što se našeg grada Dablina tiče, u tu svrhu bi se mogle podići klanice na najpogodnijim mestima. A da kasapina neće nedostajati, u to nikako ne treba sumnjati. Iako bih radije preporučio da se deca kupuju živa i da se priredjuju onako topla, čim izadju ispod noža, kao što činimo prilikom pečenja prasića.[FONT="]
[/FONT]Jedna ličnost veoma dostojna poštovanja, koja istinski voli svoju zemlju i čije vrline visoko uvažvam, izvolela je nedavno, raspravljajući o ovom pitanju, predložiti izvesnu dopunu mog plana u cilju njegovog oplemenjivanja. Ona je, naime, izjavila da bi se, s obzirom da je znatan broj džentlmena ove Kraljevine u poslednje vreme potamanio srne i jelene po svojim lovištima, taj nedostatak divljači mogao vrlo lepo otkloniti odraslijim dečacima i devojčicama, koji nisu stariji od četrnaest godina, ali ni mladji od dvanaest, imajući u vidu koliki broj dece tog uzrasta, oba pola, umire danas od gladi, usled nemanja zaposlenja ili službe. Odluku o tome trebalo bi da donose njihovi roditelji, ako su živi, a ako nisu, njihovi najbliži srodnici. Ali i pored sveg poštovanja koje gajim prema jednom takvom izuzetnom prijatelju i jednom tako zaslužnom rodoljubu, ipak se ne bih mogao u svemu složiti sa njim. Jer, što se dečaka tiče, moj poznanik Amerikanac uveravao me je, pozivajući se na svoje znatno iskutsvo, da je njihovo meso po pravilu žilavo i mršavo, kao i meso naših djaka, usled neprestanih telesnih vežbi kojima se bave u školama, kao i da je neprijatno po ukusu, dok se, s druge strane, njihovo gojenje ne bi isplatilo. Što se pak devojčica tiče, to bi, po mome pokornom mišljenju, značilo veliki gubitak za naciju, s obzirom da će i one uskoro početi da radjaju. Osim toga nije isključeno da bi izvesni čistunci mogli ustati protiv jedne takve mere (iako potpuno neopravedno) kao protiv nečeg što po malo miriše na svirepost, što je, priznajem, po mom mišljenju, uvek predstavljalo najozbiljniju zamerku svakom planu, ma koliko bila plemenita pobuda koja ga je nadahnula.[FONT="]
[/FONT]
[FONT=Georgia, Times New Roman, Times, serif]Продолжува[/FONT][FONT=Georgia, Times New Roman, Times, serif]
[/FONT]