Гоч
33 1/3 rpm
- Член од
- 17 мај 2009
- Мислења
- 1.417
- Поени од реакции
- 47
Димитар Ризов (1862-1918) е еден од повеќето Македонци (по потекло) кои јасно се ставиле на страната на Бугарите. Учи во Битола, па потоа во Пловдив. Се вклучува во бугарската политика, станува член на бугарската привремена влада во Пловдив 6-9 септември 1885. Пратеник во бугарскиот парламент (1886-87). Во 1887 продолжува со студирање во Лиеж, Белгија, уредник е на весникот Христо Ботев и ко-уредник (со Андреј Љапчев) на Млада Бугарија (1895-1896). Автор на првата етнографија на Македонија (1881 на француски) и на повеќе памфлети за бугарската политика.
Бугарски амбасадор во Скопје, дипломат во Цетиње, Белград, Рим и Берлин. Во 1917 го објавува бугарскиот атлас со 40 мапи. Познат по прекарот човек со 100 мислења и по тоа што ги брани правата на "Бугарите" во Македонија.
Иван Мештровиќ (1883-1962) е хрватски познат скуплтор и голем поборник на јужнословенското единство. Ова е негов коментар за националната определеност на овој голем бугарски херој.
"...U medenim mjesecima uspesnog pocetka rata protiv Turaka, govorio je kako uvjereni Jugoslaven. Meni je, kao Hrvatu, objasnjavao pravo stanje stvari u Makedoniji i govorio, kako je steta sto se prva slavenska slobodna drzava nije svorila u Makedonii, koja bi u zajednici jednako privlacila Bugare i Srb i bila kopca, a ne razdor izmdju Srba i Bugara. Pripovjedao mi je, kako Makedonci, govoreci objektivnu istinu, nisu ni Bugari, ni Srbi, nego makedonski Slaveni, koji govore svojim posebnim makedonskim jezikom ili narecjem. ...
Nas je svet -- rekao je -- bio samo "Makedonski Kristijanin", posljie je postao, kad se razvila grcka propaganda, "Makedonski Kristijanin Slavjanin". Nama je bilo svejedno koja ce nam krscanska zemlja pomoci da se oslobodimo Turaka. Jas sam rodjen iz Bitolja. U Bitolju je bilo nekoliko gimnazija: turska, grcka, srpska i bugarska. Nama je Slaavenima bilo svejedno u koju cemo slavensku gimaziju. Ja sam , na primjer, s mnogim svojim drugovima, koji ce poslije postati Bugari, pohadjao srpsku gimnaziju. Istina je, da su nam profesori u gimnaziji govorili, da smo Srbi, kao i onima u bugarskoj gimnaziji da su Bugari, ali smo mi u sebi mislili, a to su nam i kod kuce govorili: svejedno, oni neka pricaju, ali mi smo makedonski Slaveni kristijani..."
(Ivan Mestrovic, Uspomene na polticke ljude i dogadjaje, Zagreb 1969, str. 25-26, 39)
Бугарски амбасадор во Скопје, дипломат во Цетиње, Белград, Рим и Берлин. Во 1917 го објавува бугарскиот атлас со 40 мапи. Познат по прекарот човек со 100 мислења и по тоа што ги брани правата на "Бугарите" во Македонија.
Иван Мештровиќ (1883-1962) е хрватски познат скуплтор и голем поборник на јужнословенското единство. Ова е негов коментар за националната определеност на овој голем бугарски херој.
"...U medenim mjesecima uspesnog pocetka rata protiv Turaka, govorio je kako uvjereni Jugoslaven. Meni je, kao Hrvatu, objasnjavao pravo stanje stvari u Makedoniji i govorio, kako je steta sto se prva slavenska slobodna drzava nije svorila u Makedonii, koja bi u zajednici jednako privlacila Bugare i Srb i bila kopca, a ne razdor izmdju Srba i Bugara. Pripovjedao mi je, kako Makedonci, govoreci objektivnu istinu, nisu ni Bugari, ni Srbi, nego makedonski Slaveni, koji govore svojim posebnim makedonskim jezikom ili narecjem. ...
Nas je svet -- rekao je -- bio samo "Makedonski Kristijanin", posljie je postao, kad se razvila grcka propaganda, "Makedonski Kristijanin Slavjanin". Nama je bilo svejedno koja ce nam krscanska zemlja pomoci da se oslobodimo Turaka. Jas sam rodjen iz Bitolja. U Bitolju je bilo nekoliko gimnazija: turska, grcka, srpska i bugarska. Nama je Slaavenima bilo svejedno u koju cemo slavensku gimaziju. Ja sam , na primjer, s mnogim svojim drugovima, koji ce poslije postati Bugari, pohadjao srpsku gimnaziju. Istina je, da su nam profesori u gimnaziji govorili, da smo Srbi, kao i onima u bugarskoj gimnaziji da su Bugari, ali smo mi u sebi mislili, a to su nam i kod kuce govorili: svejedno, oni neka pricaju, ali mi smo makedonski Slaveni kristijani..."
(Ivan Mestrovic, Uspomene na polticke ljude i dogadjaje, Zagreb 1969, str. 25-26, 39)