koga imam obvrski i koga treba da se setam po gradov a sum neraspolozena, mnogu me raduva koga nekoja osoba idejki sama ima sreken izraz na liceto se podnasmevnuva i sl. Toa navistina me raduva i oraspolozuva. A inace sto se tice do sekojdneven zivot, me raduvaat besprekorno mali sitnici. Koga nekoj bez povod ke mi dade cveken skinato od dvorot na komsijata, koga ke slusnam od nekoj drug kako toj nekoj si zborel ubavi raboti za mene, koga sabajle ke stanam i kuceto ke mi gi lize noznite prsti i mafta so opaskata, koga vremeto e toplo i nenadejno ke zavrne i jas da ssetam po dozdot i da razmisluvam, koga ke gi vidam prvite cresi kaj mene u naselba i mnogu takvi slicni stvari....