Има една изрека, татко ми нон стоп ми ја спомнува, гласи вака: - Сум бил што си, ќе бидеш што сум. - и со секое ново искуство што го стекнувам, сваќам што сакал да ми кажи.
Сега вака. На темава, нема да зборувам од личен аспект, туку ќе пренесам еден муабет од мој професор по физичко што ми предаваше во гимназија.(јас учев гимназија 2001-2005). Значи се сретнавме со него сега брзо, се немавме видено бааѓи време, седнавме на ракија и лаф муабет. Го прашам, Професоре, како децава сега, слушаат?
Еве што ми вика:
- Александар, верувај ми дека плачам за деца како вас. Вие бевте едни од последните „златни“ генерации како што сакам да ги наречам. Бевте темпераментни, праевте глупости, ама и во глупостите што ги правевте бевте креативни и имавте граница. Имавте домашно воспитување. Не само што знаевте што значи поимот бон тон, туку и се придржувавте на истиот. Имавте страхопочитување спрема титулата професор, и пред се спрема постар. Родителите секогаш дури и кога бевте во право, застануваа на наша страна. Сега што се случува, јас му го повишувам тонот на некој, со цел да го смирам и да покажам авторитет како професор, тој скока да се тепа со мене. Ги викаме родителите, тие застануваат на страната од децата, демек имало причина да бидат агресивни. Ало, причина имало да се тепаат со професорот.
И да не ја тупам, вака течеше разговорот одприлика...
Еве сега тебе лично ќе ти се обратам, и ќе ти кажам кај грешиш. Пиша погоре, ако не заслужи некој почит, од мене нема да го добија. Е, баш тоа е типичен пример што го опиша погоре професорот. Ало, ти на 15 години очекуваш некој што е постар од тебе да заслужи почит кај тебе? Па тој по дефолт што го видел сонцето пред тебе заслужува почит. Арогантни сте, а немате основа за таа ароганција. На твојте години, некој постар можи само да заслужи да не го почитуваш, со некој постапки, а не да чекаш да заслужи да го почитуваш. Е тоа е разликата меѓу твојата генерација и нашата. Ова свати го како совет, оти најдобронамерно ти го кажувам
Fala za sovetot, iako ne trebase mene da mi go kazes.
Znaes zosto roditelite zastanuvaat na stranata na decata?
Zatoa sto ima profesorka kaj nas sto sekoj cas kasni po 20 min I nie sekoj cas ja cekame, a ne daj Boze posle nea da vlezes. Ke dojde, ke ja "predade" lekcijata beglo I ke ne pusti. Ednas zemav da fakjam beleski dodeka zbori, posto zbori 200 na saat I nisto ne mozev da zapamtam od cas, a sum covek sto samo od predavanje uci. Fakjam beleski, ona prekinuva so predavanje mi se vrti I mi se obrakja "Kike, sto pravis ti tamu?" "Beleski fakjam profesorke, ve slusam" I pocnuva da mi se dere "Pa dobro ti dali si normalna?!? Dali ste vie normalni, goveda edni! Kako ne vi e sram! Beleski fakjala! Se znae deka ne mojot cas samo se slusa, nepismeni edni! Nevospitani! Mi dosle tuka, beleski fakjala ona!" I posle kazi mi, kako da imam pocit kon takviot profesor? Kazi mi, kako da ne se odnesuvam kako kon kreten? Aj te molam objasni mi.
Mojata klasna koga ke dobijam cetvorka, znaes sto mi vika, pred cel klas? "Hristina, ti tones! I drugi profesori mi se pozalija na tvoeto odnesuvanje I na tvoeto ne ucenje, nisto ne znaes", a toa vrska nema, sum dobila nepravedna cetvorka, profesorkata mi odzemala bodovi posto sum pisala deka melizma e peenje na eden slog so povekje tonovi, a ne peenje na povekje tonovi vrz eden slog. I se bunev I kretenkata profesorka kaj koja sto go pravev testot se pozalila kaj klasnata moja.
Vakvi mozam eden kup primeri da ti vadam.
A jas, kako I ostanatite deca na denesnicata, ne funkcionirame socijalisticki. Za da pocituvam nekoj, treba da si ja zasluzi pocitta, t.e. Vo slucajov, da se odnesuva soodvetno na svojata profesija.
Nas ponovata generacija od mali ne ucat deka kolku sto e biten toj pozadi katedrata, tolku pobiten si ti pozadi klupata. A nekoj sto ne go ceni toa, ne treba da se pocituva.
Arogantni? Samouvereni? Da, i se slicno na toa.
Zatoa sto e taka. Pobitna sum od nekoja profesorka sto mi se dere. Posto jas imam idnina pred mene, imam pateka po koja treba da uspeam, imam cel zivot pred mene.
A taa sto ima, osven uste 6-7 godini do penzija?
A nekoja da si leci frustracii na mene, nema da dozvolam.
I bidejki ne dozvoluvame da ne maltretiraat I I'm vrakjame na provokaciite, zatoa sme nevospitani?
Postojano ne ogovaraat vo kancelarija. Gi ogovaraat nasite semejstva, kolku pari imame, kolku pari nemame, dali sme probale da se samoubieme posto tatko ni spiel so drugarkata na majka ni I sl.
Mene koga ke mi se obrati covek sto go pravi ova vo kancelarija, pa ne da nemam pocit, mi se odi da go pluknam u faca!
A nemoj da mislis deka nikoj nema pocit prema lugjeto sto se profesori, na prv pogled. Ako nemase, zosto se site mirni na prviot skolski cas?

Zosto ima profesori sto gi cenam I pocituvam neizmerno?
Znaes zosto? Zosto koga ke dojde nekoj od profesorite sto gi sakam na cas doagja ina vreme, posnuva da ja predava lekcijata, zavrsuva, vezbame, doobjasnuva ako ne mu e jasno na nekoj (retko se desava) I ostatokot od casot go pominuva vo muabetenje so nas, kako da sme drugari. E toa se vika profesor, toj profesor zasluzuva pocit.
Normalno, odbivnosta sto ja stvaraat kretenskite profesori kon skoloto, ne moze da se popravi, pa se prenesuva generalno vrz skoloto kako institucija. Na nikoj od nas ne mu se uci, ne mu se ide vo skolo, begame od casovi, "nevospitano" se odnesuvame sprema profesori sto vredat, mislejki deka se isti kako ostanatite 90% koi se idioti itn.
Treba nekogas da se razmislat profesorine "Zosto se ponasaat be decana taka?" Na site odgovorot I'm e "Nemaat domasna kultura" I posle mi se odi da se fatam za glava.
Pa vie profesorite ste tie sto gi ucite na vospituvanje.
Od mali, pogolemiot del od vremeto go pominuvaat so profesorkite. Od 1-5 celodnevna nastava t.e. Toa e na 5 I pol godinki trgnuvaat sega vo skolo. Predtoa odat vo gradinka, kade "ucitelkite" namesto da gi vospituvaat, si pijat kafence.
Koga treba da gi vospitaat roditelite? Od 4 do 8 koga se zaedno?