Još u julu Vijeće ekonomskih savjetnika Bijele kuće objavilo je promišljen članak na svom blogu pod naslovom „Istorijske paralele sa današnjom inflatornom epizodom“. Članak se bavio šest porasta inflacije od Drugog svjetskog rata i uvjerljivo je tvrdio da trenutni događaji ne izgledaju nimalo poput 1970-ih. Umjesto toga, najbliža paralela inflaciji iz 2021. je prvi od ovih skokova, skok cijena od 1946. do 1948. godine.
Izvještaj o potrošačkim cijenama od srijede bio je ružan; inflacija je znatno toplija nego što su mnogi ljudi, uključujući i mene, očekivali. Ali ništa u vezi s tim nije proturječilo analizi C.E.A.-a – naprotiv, sličnost s ranom poslijeratnom inflacijom izgleda jača nego ikad. Ono što sada doživljavamo mnogo više liči na 1947. nego na 1979.
A evo šta trebate znati o tom skoku inflacije iz 1946-48: Bio je to jednokratni događaj, a ne početak dugotrajne spirale cijena i plata. A najveća greška koju su kreatori politike napravili kao odgovor na taj porast inflacije bila je to što nisu shvatili njenu prolaznu prirodu: oni su se i dalje borili protiv inflacije iako je inflacija prestajala da bude problem, i na taj način pomogli da se dođe do recesije 1948-49.
O izvještaju o cijenama od srijede: Vrlo je ličilo na klasičnu priču o inflaciji koja je rezultat pregrijane ekonomije, u kojoj previše novca juri premalo robe. Ranije ove godine rast cijena imao je usku osnovu, uglavnom zbog hrane, energije, polovnih automobila i usluga poput zračnog putovanja koje su se oporavile od pandemije. To je sada manje istina: izgleda kao da potražnja nadmašuje ponudu u većem dijelu ekonomije.
Jedno upozorenje ovoj priči je da ukupna potražnja u Sjedinjenim Državama zapravo ne izgleda tako visoka; realni bruto domaći proizvod, koji je jednak stvarnoj potrošnji na robu i usluge proizvedene u SAD, još uvijek je oko 2 posto ispod onoga što bismo očekivali da je kapacitet privrede da se pandemija nije dogodila. Ali potražnja je iskrivljena, s potrošačima koji kupuju manje usluga, ali više robe nego prije, što je opteretilo luke, kamione, skladišta i još mnogo toga. Ovi problemi u lancu snabdevanja su pogoršani globalnom nestašicom poluprovodničkih čipova, zajedno sa Velikom ostavkom — nevoljnošću mnogih radnika da se vrate na svoja stara radna mesta. Dakle, imamo nalet inflacije.
Pozitivna strana je to što je poslova rijetko bilo toliko za one koji ih žele. I suprotno klišeju, trenutna inflacija ne pada najjače na siromašne: povećanja plata su bila posebno brza za najslabije plaćene radnike.
Dakle, šta nas 1946-48 može naučiti o inflaciji 2021? Tada, kao i sada, došlo je do porasta potrošačke potrošnje, jer su porodice žurile da kupe robu koja nije bila dostupna u ratno vrijeme. Tada, kao i sada, trebalo je vremena da se ekonomija prilagodi velikom pomaku u potražnji - 1940-ih, prelasku sa vojnih na civilne potrebe. Tada kao i sada rezultat je bila inflacija, koja je 1947. dostigla gotovo 20 posto. Niti je ova inflacija bila ograničena na hranu i energiju; Rast plata u proizvodnji, koji je 1947. godine bio mnogo reprezentativniji za privredu u cjelini nego što je sada, dostigao je vrhunac od 22 posto.
Ali inflacija nije potrajala. Nije se završilo odmah: cijene su naglo rasle više od godinu dana. Međutim, tokom 1948. inflacija je opala, a do 1949. se pretvorila u kratku deflaciju.
Šta nas, dakle, istorija uči o trenutnom skoku inflacije? Jedna lekcija je da kratke epizode pregrijavanja ne dovode nužno do stagflacije tipa 1970-ih — 1946-48. nisu izazvale dugoročnu inflaciju, kao ni druge epizode koje najviše liče na ovo gdje smo sada, Prvi svjetski rat i Korean War. I zaista bismo trebali imati malo strpljenja: s obzirom na ono što se dogodilo 1940-ih, izjave da inflacija ne može biti prolazna jer traje već nekoliko mjeseci jednostavno su glupe.
