Sir
Sirevi su priča za sebe. Ovde je tehnika već nešto komplikovanija. Mleko u koje je dodato sredstvo za sirenje, što je opet neki mikroorganizam, se potpuno zgrudva. Onda se cedi i presuje i tako dobije oblik. Mora da stoji određeno vreme, u zavisnosti od vrste sira.
Početak sira vezuje se za Srednji istok, gde je, po legendi, jedan arapski nomad poneo u svojoj mešini mleko za put po pustinji. Posle nekoliko sati, kad je hteo da utoli žeđ, otkrio je da je mleko nestalo, a da su se umesto njega formirali čvrsti beli komadi i bleda retka tečnost. Njegova mešina je bila napravljena od stomaka mlade životinje i sadržala je enzim renin. Mleko se usirilo zahvaljujući kombinaciji renina, toplote i pokreta konja. Naseg junaka tehnički detalji nisu mnogo interesovali. On je bio zadovoljan, jer je ustanovio da su beli komadi jestivi, a da se tečnost može piti.
Sir je bio poznat u sumerskoj kulturi, kod starih Grka, a u vreme Rimskog carstva je pravljenje sira bilo poznata veština i dostiglo je visoke standarde. Do tog doba razvijen je proces sazrevanja i znalo se da različiti uslovi i tretman dovode do različitog ukusa i karakteristika. Veće rimske kuće su imale posebnu kuhinju za sir i posebne prostorije u kojima je sir sazrevao. U velikim gradovima domaći sir je mogao da se odnese u specijalne centre na dimljenje. Sir je služen na stolovima više klase.
U srednjem veku monasi su bili inovatori. Njima dugujemo zahvalnost za današnju raznovrsnost u svetu sira. Za vreme perioda renesanse siru opada popularnost, smatralo se da je nezdrav, tako da tek u XIX veku ponovo zadobija naklonost ljudi. Tada počinje fabrička proizvodnja.
Princip dobijanja sira je koagulisati mleko tako da formira grudu i surutku. Ovo se dešava i spontano ako mleko ostavimo na toplom, ali danas se u mleko dodaju bakterijske kulture koje proizvode mlečnu kiselinu i renin. Renin je enzim koji se dobija iz stomačnog zida mladih teladi.
Najprostiji je sir tipa cottage. U mleko se doda starter (bakterijska kultura) i kad se razdvoje sir i surutka, sir se pakuje i ide u prodavnice. Finiji sirevi podležu procesu starenja ili sazrevanja. Oni se dobijaju otprilike ovako:
1. mleko se zagreje
2. dodaju se bakterije i renin
3. mleko koaguliše
4. ocedi se
5. presuje se i zagreva
6. oblikuje se pomoću kalupa – soljenje pre ili posle ove faze
7. sir sazreva u kontrolisanim uslovima
Varijacije su brojne. Različit kvalitet mleka, razlčiti aditivi, npr. boje, kiselost, zagrevanje do različite temperature, vrsta krave, njena ishrana, zemljište, klima – svi ovi faktori utiču na kvalitet sira. Zatim količina renina, presovanje, kolicina soli i način sazrevanja.
Za vreme sazrevanja, dva su najznačajnija faktora: vreme (od dve nedelje do sedam godina) i temperatura. U toku sazrevanja mikroorganizmi igraju svoju ulogu.
Oni mogu biti normalno prisutni u mleku ili u atmosferi ili mogu biti dodati.
U "plave vene" se ubacuju Penicillium spore (znači, koriste se i gljive) koje stvaraju aromu i plavo-zelene linije. Ovi sirevi sazrevaju iznutra. Sa druge strane, sirevi kao Camembert i Brie se površinski tretiraju drugim tipom Penicillium spora, sto izaziva "cvetnu" površinu.
Kora na siru se formira za vreme sazrevanja, uglavnom prirodno, a nekad se formira i veštački. Osnovna funkcija kore je da zaštiti unutrašnjost sira i omogući mu da jednolično sazreva. Soljenje ima važnu ulogu u formiranju kore. Jako slani sirevi razvijaju jako debelu koru.
Najjednostavniji način da se klasifikuju sirevi je na osnovu procesa proizvodnje i sličnosti u izgledu i ukusu sira. Postoji mnogo kategorija, a neke od njih su sledeće:
1. Sveži, nezreli sirevi - oni ne podležu procesu sazrevanja. U ovu grupu spadaju Cottage i Ricotta. Ovi sirevi imaju najslabiji ukus od svih. Obično nisu soljeni.
2. Dvostruko i trostruko masni sirevi - oni su posebno obogaćeni mlečnom mašću u toku procesa izrade. Sadrze 60, odnosno 75% masnoće. Neki ne podležu procesu sazrevanja, dok neki sazrevaju oko tri nedelje.
3. Blagi sirevi - Edam, Gouda, Fontina. Čvrsti, lako se seku, mnogi su dovoljno kvalitetni da se služe na kraju obroka.
4. Švajcarski sirevi - najpoznatiji je Ementaler. Ima čvrstu koru, čuvene rupe i slatkastog je ukusa. Rupe nastaju širenjem gasa u toku sazrevanja.
5. Cheddar je jedan od najpopularnijih i najviše kopiranih sireva na svetu. Ovi sirevi se u toku proizvodnje seku na komade i gusto spakuju i tako ostave izvesno vreme. Originalni cheddar je čvrst, žut, blagog ukusa koji stajanjem postaje oštriji. U ovu grupu spadaju i Gloucester, Leicester, Derby itd. Vermont je poznat američki, Cantal franuski, a Kashkaval daleki grčki rođak i pravi se od ovčijeg mleka.
6. Ekstra tvrdi sirevi - Jako tvrdi, pikantni, oštri, pogodni za rendanje. Najpoznatiji je Parmesan.
7. Manastirski sirevi - istorijski povezani sa manastirima. Najpoznatiji iz ove grupe su Trappist i Beaumont.
8. "Plave vene" - zovu ih plavi, jer masu sira prožimaju plave, zelene i crno plave linije. Aromatični. Pikantni. U njih se pre sazrevanja unose Penicillium spore. Obično su meki, ali mogu i da se mrve. Neki su, pak, toliko meki da gotovo da mogu da se mažu. Smatra se da su iz ove grupe najbolji na svetu Roquefort, Stilton i Gorgonzola.
9. Camembert i Brie tip sira - njihova kora je "cvetna", tretirani su Penicillium sporama. Unutrašnjost je meka i žuta.
10. Sirevi od kozjeg mleka - ovi sirevi su obično mali, dolaze u najrazličitijim oblicima, kao piramide, cilindri, kupe. Da li ce biti blaži ili jačeg ukusa zavisi od toga koliko su stari. Danas se često prave od mešavine kozjeg i kravljeg ili ovčijeg mleka.
11. Sirevi od ovčijeg mleka - kao i kozji, ovi sirevi su sasvim drugačijeg ukusa od kravljih. Ukus im se kreće od blagog do oštrog. Neki su primetno slani zato što su sazrevali u slanoj vodi. Mnogi tradicionalni grčki sirevi spadaju u ovu kategoriju, najpoznatiji je Feta. Drugi, kao Kashkaval i Kasseri imaju karakterističan ukus.
12. Začinjeni sirevi - Ukus je pojačan dodavanjem raznih biljaka i začina, od bibera do belog luka. Poznati su Derby Sage i Leyden.
13. Dimljeni sirevi - Često su to Cheddar ili Emmentaler koji su "zadimljeni". Često se prave u obliku kobasice. U većini slučajeva dimljeni ukus je dobijen pomocu hemikalija, pre nego vešanjem sira iznad vatre. Često su dodatno začinjeni biljkama ili biljnim proteinom koji ima ukus šunke.
14. Sirevi od surutke - Retki, ali postoje. Gjetost je jedan od njih. U toku proizvodnje dodati su mu mlečni šećer (laktoza) i mlečna mast. Izgledom podseća na karamel. U ovu grupu spada i Ricotta (koja je već klasifikovana kao nezreli sir). To je Italijanska verzija Cottage sira.
15. Sirevi sa jakim mirisom - Najpoznatiji je verovatno Limburger, belgijskog porekla, mada se često misli da je nemački, jer je u toj zemlji jako popularan. Priča kaže da su u malom gradu u Green County, Wisconsin, izbili nemiri kada su kola natovarena Limburgerom ostavljena bez nadzora na glavnoj ulici. Ovaj sir ima zaista moćnu aromu.
16. Dodatno obrađeni sirevi - Njihov proces sazrevanja je zaustavljen u određenom trenutku pomoću toplote. Obično se prave mešanjem dve vrste sira i nikada ne mogu razviti jedinstveni ukus prirodnog sira iz prostog razloga što su mikroorganizmi koji stvaraju taj ukus umrtvljeni.