Интересни коментари има подолу наа страната
“Sve je to mambo-dzambo… kada se podvuce crta, sledi otreznjenje za vrlog autora:
Zaduzenje u SFRJ, po stanovniku 90 godine je bilo cca 700$
Zaduzenje je sada u Hrvatskoj cca13000$
Dakle, ceo dug prema inostranstvu u SFRJ, 90 godine bilo je moguce vratiti sa cca 2 (dve) prosecne plate po stanovniku.
U Hrvatskoj, sada, potrebno je minimum 18 prosecnih plata, znaci 9x vise za vracanje duga…
Pri tome, vlasnistvo vecine preduzeca je bilo drustveno, tj SVIM stanovnicima je pripadao deo industrije… sada im ne pripada nista.
Da ne spominjemo socijalnu sigurnost i besplatne usluge koje su u SFRJ “
“Naslijeđe tog užasnog komunizma je da su mnogi ljudi izgradili svoje vlasitte kuće kakvih nema po toj savršenoj zapadnoj Europi gdje ljudi nemaju vlastite nekretnine. Sada u bajnom kapitalizmu se ljude izbacuje na cestu za 2000 kn. Hoteli, tvornice, tvrtke, banke itd… bile su u državnom vlasništvu. Tko je radio u njima mogao je pristojno živjeti. Pa taman da su i bili u gubitku pa šta? Neka su. Taj gubitak je bio manji nego danas. A i naposlijetku je li bolje da 10.000.000 ljudi živi kako tako pristojno, nego da 200 komada lopovskog smeća (poduzetnici, privatnici i sl.) imaju miljune dobiti na račun radnika koji robuju za 3000 kn?“
“BTW, sada je dug Hrvatske 55 milijardi Eura tj 66 milijardi dolara.
To je 14500$ po stanovniku ili 20 celih mesecnoh placa!
10x vise nego u SFRJ!
Dakle, u Jugi je bilo moguce vratiti sav vanjski dug sa smanjenjem placa za 16.6% za 1 godinu.
Hrvatskoj bi za to trebalo 10 godina!“
“
Dakle, u periodu od 1938-90, Jugoslavija se razvila sa 100% (1938) do 452% (1990), dok se 30 zemalja Zapadne Evrope, u prosjeku, razvilo sa 100% na 360%. Dakle, Jugoslavija se razvijala brže od prosjeka Zapadne Evrope, unatoč stagnaciji u prvoj polovici 1980, i pada u drugoj polovici.
Moglo bi se spekulirati da je uzrok tako dobrom razvoju Jugoslavije u tome što je počela siromašnija, a takvim se zemljama se lako razvijati. Iako su teorijski argumenti za tu tezu uvjerljivi, ona empirijski nije istinita u svijetu u periodu 1938-90, svjetski prosjek je bio 100%->240%, dakle bitno manji od – u svjetskim okvirima – iznimno bogate Evrope. Jugoslavija se, dakle, razvijala dvostruko brže od svjetskog prosjeka.
Razvijala se brže i od Njemačke (100%->320%), Irske (100%->387%) i Grčke (100%->370%), ali sporije od Španjoslke (100%->673%) i Portugala (100%->620%), dijelom i zato što su te dvije zemlje imale i dvije komparativne prednosti za koje jugoslavenski režim nije odgovoran, nisu bile u II.s.r., i prošle su proces priključenja EU.
To je do 1990 – dakle, u cijelom periodu, koji uključuje stagnaciju i pad. U periodu 1938-1980, kad je bila na vrhuncu, Jugoslavija se razvijala brže od svih zemalja svijeta, osim Japana (542%). Pri čemu je Japan imao strane investicije i mogao kupovati najnoviju tehnologiju (Jugoslavija to nije mogla) te imao i naslijeđen radni mentalitet, daleko od našeg.“
